„Kroz moje istraživanje i ono što opisujem u ovoj knjizi pronašao sam podatke da je već od prosinca 1991. godine Institut Ruđer Bošković bio konstantno spojen na internet kao računalnu mrežu. S tim da su gotovo godinu dana prije postojala individualna povezivanja gdje su se na jednu europsku mrežu spajali pojedini znanstvenici i tehničari s Instituta, ali i nekih drugih mjesta. U godišnjem izvješću Institut za 1991. godinu stoji kako su ostvarili tu internetsku vezu.

U tom trenutku je internetom upravljala Američka nacionalna zaklada za znanost koja je mogla vidjeti kako promet ide prema Hrvatskoj. Internet je, kaže, bio hrvatski izbor.

„Moramo reći kako je 80-ih godina internet bio samo jedan od načina računalnog akademskog umrežavanja. Zapadna Europa i EEZ su imale jedan svoj drugi pristup. I Jugoslavija ja tada pratila taj pristup. Kako je došlo do raspada Jugoslavije, većina te tehnologije nalazila se u Sloveniji i u Srbiji, i oni su zadržali to sebi, a Hrvatska je ostala u vakuumu. No, Darko Bulat, Predrag Pale, Ivan Marić i još nekolicina su u rujnu došli 1991. godine došli na ideju, kako bi se riješila medijska i komunikacijska praznina u kojoj je Hrvatska zbog rata bila, osnovati CARNet. No, on je formalno spojen u studenom 1992. godine. U pozadini svega nalazila se telekomunikacijska oprema tadašnjeg OUR-a,“ izjavio je Brautović. Hrvatska se tri godine ranije od cjelokupne Istočne Europe odlučila na internet te to nije nešto što je naslijeđeno iz prethodnog sustava, niti nešto što joj je nametnuo netko na razini Europe.

U studenom 1992. godine je uspostavljena direktna veza iz Hrvatske za Beč i Sloveniju. Bio je to jedan veliki event na kojem je, kaže Brautović, bila najveća politička elita tadašnje Hrvatske.

„Kao kuriozitet, tad se Predrag Pale spojio na kongresnu knjižnicu u Washingtonu i pronašao primjerak Tuđmanovih 'Bespuća',“ dodao je Brautović.

No, postojalo je puno opcija umrežavanja za opću populaciju, a jedna od njih su bili bulletin board sistemi.

„Možemo reći kako smo imali prvog hrvatskog blogera koji je pisao iz Vukovara, dok Vukovar nije pao. Borislav Žugec koji je ubijen na Ovčari,“ izjavio je.

Prof.dr.sc. Nenad Prelog je kazao kako se knjiga može usporediti s 'krimićem' jer je vrlo zanimljiva.

„Stalno se nešto događa, jedva čekate što će se sljedeće dogoditi… Tu je Predrag Pale koji nije detektiv, ali stalno vuče neke konce. Pokazuje se da je iz naizgled neke arhivske građe moguće napisati jednu interesantnu knjigu. Činjenica je da nove discipline imaju relativnu kratku povijest. A kada nešto ima kratku povijest, onda je teško sakupiti sve što je relevantno,“ izjavio je Prelog nazvavši knjigu dragocjenim materijalom koja sadrži provjerena znanja.

„Mislim da je riječ o jednom djelu koje neće koristiti samo studentima nego i svima koje zanima to razdoblje,“ dodao je Prelog.

Prof. dr. sc. Domagoj Bebić složio se kako je knjiga uzbudljiva.

„Kad se samo prisjetim koliko je knjiga napisano o povijesti interneta i koliko je to uzbudljiva, hladnoratovska priča. Jedan cijeli triler se odvijao nama pred očima, ne samo u političkom i ratnim smislu nego i u borbi za tehnologiju. Mislim da će ova knjiga biti jako zanimljiva studentima ne samo kao zapis iz prošlog vremena nego i zbog toga što je bilo bitno donijeti prave tehnološke odluke,“ istaknuo je Bebić.  

Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras je kazao kako je prolistao knjigu i kako mu je drago što je ona napisana na temelju stvarnih dokumenata i pokazatelja te pokazuje kako se internet razvijao, ali i naznačuje da je Hrvatska, u doba kad se stvorio internet, već bila zrela da se poveže mrežom sa svijetom.