Nedostatak liječnika u Dubrovniku stara je tema, ali i problem na koji stalno treba podsjećati i ukazivati. To je pitanje ponovno aktualizirano nakon što je u javnosti odjeknula vijest kako je Dubrovnik ostao bez jedine mikrobiologinje koju je imao, a koja je pošla raditi u inozemstvo.  

Na snazi je trenutno ono što se popularno naziva 'gašenje požara'. Dakle, taj posao će dolaziti raditi kolege iz drugih zavoda, a u Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije tek bi za dvije godine trebala doći specijalizantica.  

NE POMAŽE NI BESPLATAN STAN  

Kako je već rečeno u medijima, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije raspisao je natječaj za navedeno radno mjesto, no nitko se nije javio. Nuđene su i dodatne pogodnosti, poput stana na korištenje, no ni to nije bilo dovoljno atraktivno da bi netko došao raditi kao mikrobiolog u Dubrovnik.  

Usluge se i dalje pružaju i pacijenti dobivaju zdravstvenu njegu no pitanje je dokad će se iznalaziti kratkoročna rješenja i dokad će se problemi privremeno sanirati umjesto provođenja sustavnih mjera i reformi s nacionalne razine. U protivnom, zaista nije pogrešno, a ni pretjerano zapitati se – hoće li nas naposljetku imati tko liječiti?  

U BOLNICI NEDOSTAJE 50-AK LIJEČNIKA  

Idealna situacija već godinama nije ni u Općoj bolnici Dubrovnik koja se, barem po kvaliteti, ali i raznovrsnosti pruženih usluga, smješta među najbolje u Hrvatskoj. Ipak, susreće se s određenim problemima s kojima se druge bolnice ne susreću – ogroman broj stanovnika joj gravitira, najbliži klinički bolnički centar je onaj u Splitu, koji je prilično udaljen, a u ljetnom periodu godine broj ljudi koji boravi u gradu, a onda i u bolnici, se zbog turističkih kretanja višestruko povećava. Cijeli sustav još uvijek funkcionira zbog entuzijazma i predanosti zaposlenika u bolnici koji ulažu nadljudske napore u svoj rad.  

„Nedostaje anesteziologa, radiologa, biokemičara… Ti ljudi zaista daju sve od sebe da se taj nedostatak ne primijeti u svakodnevnom radu“, odgovara ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić na pitanje kojih liječnika nedostaje u bolnici.  

Marijo Bekić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik

Na pitanje koliko liječnika nedostaje, on kaže kako je to 50-ak.  

„Primjerice, imamo 10 anesteziologa. No, tu su dežurstva, ambulanta, odjeli, operativni program, tzv. besplatan porod, dakle jako puno posla za koji bi ih trebalo biti dvostruko od postojećeg broja. Postoje određeni propisani normativi i jednostavnim izračunom je moguće doći do precizne brojke koliko nam nedostaje liječnika, odnosno medicinskih sestara i tehničara“, izjavio je dr. Bekić.  

POTICAJNA STANOGRADNJA I VEĆE PLAĆE  

Kompleksan je to problem koji bi trebalo rješavati sustavno i na više razina. Ravnatelj dubrovačke bolnice predlaže dva rješenja za koja vjeruje kako bi donekle mogla ublažiti ovaj problem.  

„To su naravno poticajna stanogradnja i povećanje plaća. To je problem koji traje desetljećima, dijelom i zbog toga što su sve grane struke približno jednako valorizirane. Dakle, propisane su jednake plaće za grane u kojima postoji višak liječnika, doduše višak nemamo u Dubrovniku, ali postoji u kliničkim centrima, kao i za one u kojima ih nedostaje. Kao što je već rečeno, postoje normativi i znamo koliko i kojih liječnika nam nedostaje, kao i medicinskih sestara i tehničara. Prema tome je potrebno napraviti računicu pa ako postoji manjak mikrobiologa, trebalo bi im osigurati veće plaće i rad bez dežurstava. Tako bi se donekle potaklo mlade liječnike da se odlučuju na baš tu specijalizaciju“, izjavio je dr. Bekić.  

'LAKO SE MOŽE DOGODITI DA NAM SE PREPOLOVI BROJ DOKTORA'  

Isti problem već godinama muči i Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije. Javlja se periodično. Ljeti je obično nešto bolja situacija, zimi nešto lošija, no konstantno je na korak do velikih problema jer je samo pitanje vremena kad će određeni liječnik poći na specijalizaciju, a samim tim i iz hitne medicine. Sada je pred Zavodom ponovno zahtjevan period.  

„Nama uskoro određeni broj liječnika ide na specijalizacije i lako se može dogoditi da nam se prepolovi broj doktora. Nedostaje ih u Čilipima i Blatu, ostalo je zasad u redu pokriveno, no postoje određene najave kako bi ih iz Dubrovnika moglo uskoro poći četvero, iz Metkovića dvoje, troje… Natječaji se raspisuju, no trenutno se na njih nitko ne javlja“, kaže Luka Lulić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu DNŽ.   

Luka Lulić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu DNŽ

KAKO POPUNITI TIMOVE KOJI SE PREUZIMAJU OD DOMOVA ZDRAVLJA? 

Novost je i kako bi Zavod trebao preuzeti timove od domova zdravlja te ustrojiti sanitetski prijevoz, no nije siguran kako će se popuniti timovi s obzirom na to kako, uz liječnike, nedostaje i medicinskih sestara i tehničara.  

„Neizvjesno je kako će to HZZO na kraju ugovoriti. Baš sam oko ovog problema popunjavanja timova nedavno poslao dopis uz pitanje možemo li preuzeti timove u ovom broju koji imamo. Ako se bude inzistiralo na potpunim timovima, nedostajat će ih četvrtina“, izjavio je Lulić.  

Nije to problem koji muči jedino Dubrovnik. U Rijeci nema dovoljnog broja medicinskih sestara kako bi se kompletiralo 10 timova, isti problemi muče i Šibenik, pa i Slavoniju. Ostaje nada kako će se situacija popraviti na ljeto, s novim diplomiranim doktorima.  

'OVO JE POŽAR I TREBA GA GASITI' 

Pitamo u čemu vidi rješenje problema kroničnog nedostatka liječnika u zavodima za hitnu medicinu koja je zapravo prva linija pružanja zdravstvene skrbi, uz obiteljske liječnike.  

„Problem je u velikom broju kliničkih specijalizacija koje se popunjavaju iz naših redova. Kad bismo imali jednog nedostajućeg liječnika, to bi bilo lako, no nama se u redovitim intervalima stalno ponavlja problem više nedostajućih doktora. Nudili smo određena rješenja, a čak je i sam ministar bio predlagao da mladi liječnici, nakon završetka fakulteta, godinu ili godinu i po' dana prvo moraju raditi u primarnoj medicini. Tad je nastala velika pobuna, govorili su kako je to samo gašenje požara. No, da, ovo je požar i treba ga gasiti“, izjavio je Lulić.  

Kako kaže, ljeti je nešto bolja situacija jer se radi o periodu kada liječnici diplomiraju, a ako nema raspisanih specijalizacija, onda se javljaju za posao u Zavodu.  

NIKAD VIŠE LIJEČNIKA NA BROJ STANOVNIKA, ALI… 

Netočna je, tvrdi Lulić, teza kako liječnika nedostaje. Kako kaže, trenutno je u Hrvatskoj najviše liječnika po glavi stanovnika, ali oni nisu svugdje jednako raspoređeni i koncentrirani.  

„Prvi klinički bolnički centar je od Dubrovnika dosta udaljen. S druge strane, neke regije, poput Slavonije, imaju puno bolnica na relativno malom području. Zagreb ima 13 bolnica, od toga dva klinička bolnička centra, pa dvije kliničke bolnice koje su dva kilometra udaljene jedna od druge… Ima puno odjela, jako puno specijalizanata i specijalizacija… Nikad nije lijepo nešto ukidati, ne kažem ni kako bi trebalo, ali bi svakako trebao sve to dobro posložiti, izračunati i vidjeti što je svrhovito, a što nije. Dakle, nikada u povijesti u Hrvatskoj nije bilo više liječnika, a u Dubrovniku ih ipak nedostaje najviše i obično smo prvi na udaru“, smatra Lulić. 

MEDICINSKE SESTRE ZAVRŠE SREDNJU PA ČINE MANIKURU 

Uz liječnike, sve je manje medicinskih sestara. Sve je više onih koje završe srednju Medicinsku školu, a onda zarađuju baveći se manikurom, pedikurom i šminkanjem. Dobar dio njih odlazi u turizam, otvaraju apartmane ili ih održavaju. Prvenstveni razlog je velika odgovornost koju nije pratila i jednako visoka plaća, zbog čega svi pozdravljaju najavljena povećanja. Sada, kada imaju veće plaće, možda će se više njih odlučivati za rad u zdravstvenom sustavu.  

Lulić podsjeća kako je deficit medicinskih sestara, Dubrovnik jedno vrijeme rješavao djelatnicama koje su ovdje dolazile raditi iz Slavonije, no to odavno više nije slučaj. Naime, medicinske sestre u Dubrovniku i u Slavoniji imaju jednake plaće, s time da su troškovi života, a prvenstveno stanovanja u Dubrovniku višestruko veći. Medicinskim sestrama stoga je postalo neisplativije i teže raditi i živjeti u Dubrovniku nego u Slavoniji.  

Ovo je još jedna tužna priča i gorući problem Dubrovnika koji je odavno odlična i prepoznata destinacija, ali bi morao ostati i grad koji će biti ugodan i dobar za življenje svima onima koji nisu naslijedili apartmane i koji ne žele raditi u turizmu. Jer Dubrovniku trebaju i oni koji će građane liječiti, koji će ih podučavati, koji će ih informirati, njegovati i taj rad treba biti adekvatno cijenjen i vrednovan.