Na samom početku su istaknuli kako Zakon treba povući i da bi se on trebao vratiti na javnu raspravu, zbog čega je pokrenuta i peticija. 

Sandra Benčić je apostrofirala kako je stranka Možemo! kao prioritet djelovanja postavila zaštitu javnih dobara. 

"Zalažemo se da gradovi na obali i otocima, budu gradovi u kojima ljudi žive, a ne samo destinacije. Zakon je potvrdio sve naše sumnje, namjera HDZ-ove vlade je daljnja monetizacija i de facto privatizacija prirodnih obalnih resursa", rekla je Benčić i dodala kako je ovo 'zakon opasnih namjera'.

"Iz njega je jasno vidljivo da se postavlja pravilo, a onda svako pravilo ima niz iznimaka koje ne potvrđuju to pravilo, nego koje govore upravo suprotno. Jedno od načela je zaštita pomorskog dobra kao općeg dobra, a onda postoji cijeli niz iznimaka kada to nije tako. Zakon oduzima ključan resurs ljudima koji žive na obali i otocima i stavlja ga u režim kojim upravljaju županije i država, gdje najviše novaca od koncesija ubiru oni, a lokalna zajednica je ta koja gubi dio obale na dugi niz godina i dobiva najmanji postotak sredstava iz koncesije", pojasnila je Benčić uz dodatak kako će ovaj zakon dovesti do toga da građani koji žive uz more, više ne mogu koristiti pomorsko dobro na njima potreban način za život. 

"Ne govorimo samo o pristupu plažama, nego i o pitanju komunalnih vezova, sportskih luka, o mogućnosti korištenja pomorskog dobra i za buduće generacije. Rokovi na koje se daju koncesije su toliko dugi, 20 do 50 godina, da djeca koja su sada možda prvašići, će na određeni dio komada našeg pomorskog dobra moći stupiti tek pred penziju nakon što se on da u koncesiju", istaknula je i dalje pojasnila što su tri posebno sporna problema što se tiče plaža.

Govoreći o ciljevima Zakona, Benčić je naglasila kako je sam zakon pod odrednicom 'razlikovanja plaža obzirom na njihovu gospodarsku valorizaciju', prikazao što je konačno cilj - ekonomska valorizacija pomorskog dobra, a ne zaštita. 

"Plaže se dijele na uređene i prirodne. Na uređenim plažama lokalni obrtnici ili lokalne firme teško će moći sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti, jer one neće ići u režim koncesijskih odobrenja, primjerice za prodaju sladoleda ili pića, nego isključivo u koncesiju, koja se daje dugi niz godina", rekla je Benčić i naglasila kako u tome vidi 'preslikavanje Bandićevskog adventskog modela na cijelu obalu'.

"Nekoliko velikih igrača koji mogu ispunjavati te kriterije, dobit će koncesije na uređene plaže, a onda će dodjeljivati lokalnim obrtnicima i poduzetnicima po tko zna kojoj cijeni mogućnost prodaje sladoleda, pića, iznajmljivanje kanua - ili neće", pojasnila je Benčić kako je to prvi sporan dio koji se tiče plaža. 

Dugi sporan dio je mogućnost proglašenja uređenih plaža uz hotele, turistička naselja i kampove - funkcionalnom cjelinom.

"To je de facto spajanje pomorskog dobra kao općeg dobra s privatnim vlasništvom hotela, kampova i turističkih naselja. Oni ne moraju ići na natječaj, ako je plaža u njihovoj blizini oni mogu dobiti koncesiju na zahtjev na dugi niz godina. Konkretno, u Dubrovniku to znači da bi veliki dijelovi obale bili funkcionalna cjelina hotela, a ona je definirana na način da se ne smije fizički ograđivati, ali ne stoji da se ne može ograničiti pristup na druge načine", pojasnila je Benčić. 

Kao treći problem navodi uvođenje instituta 'plaže posebne namjene'.

"Za njih u prijedlogu Zakona ne stoji da se ne smiju ograditi, niti da se ne smije ograničiti pristup. Dakle, može i jedno i drugo. Kada smo pitali koje su to plaže rekli su nam da bi to bile recimo plaže za osobe s invaliditetom, za nudiste... Nema razloga da se to ograđuje ili ograničava pristup, sve uređene plaže bi trebale imati uređen pristup za osobe s invaliditetom, a plaže za nudiste postoje i sada, na njih ide tko želi, a tko ne želi ne ide. Ne postoji niti jedna druga argumentacija osim da se kroz institut 'plaža posebne namjene', kojom se svaka može proglasiti, privatizira dio pomorskog dobra i da nekome na korištenje. Na taj način bi ono što je do sada bilo svačije, postalo nečije na dugi, dugi niz godina", zaključila je Benčić.

Urša Raukar-Gamulin je povezala Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama sa Zakonom o prostornom uređenju, koji je također naišao na glasne kritike. 

"Ono što povezuje ta dva zakona jest mogućnost gradnje na obalnom pojasu. U ovom zakonu to je mogućnost gradnje u funkcionalnoj cjelini, na koncesijskim plažama, i to ne montažna gradnja nego čvrsta gradnja. U prijedlogu Zakona o prostornom uređenju se pojavljuje ničim izazvana palijativna skrb, a njeni objekti po tom prijedlogu se mogu graditi izvan građevinskih područja, izvan odredbi prostornih planova i bez ikakvog upliva jedinica lokalne samouprave", iznijela je Raukar-Gamulin i pojasnila kako to znači da u bilo kojoj vali, zaštićenom obalnom dijelu, izvan građevinskog područja, se mogu graditi objekti palijativne skrbi.

"U zemlji čudesa kao što je Hrvatska, nije teško zamisliti da to za godinu dana postaje hotel, apartmani za prodaju... Kada povežemo ta dva zakona, potpuno je jasno da su HDZ i Vlada Andreja Plenkovića odlučili i ovo zadnje što je preostalo, obalu, najvrijedniji resurs koji imamo, dati privatnicima i kapitalu", kazala je i naglasila kako je zbog ova dva zakona Savjet za prostorni razvoj pri Ministarstvu, u kojem su sjedili najveći stručnjaci urbanizma i arhitekture, većinski dao ostavku. 

"Potpuno je jasno da nakon kriminalne privatizacije i pretvorbe, nakon što je INA otišla, sve banke, sada odlazi, ukoliko ovaj Zakon ostane ovakav, ukoliko dođe do drugog čitanja i ne daj bože izglasavanja, odlazi i zadnje, a to je prostor", rekla je i podsjetila kako su kao zadnju liniju obrane pokrenuli peticiju koju je do sada potpisalo više od 30 tisuća ljudi. 

Marko Giljača je kazao kako nakon dugi niz godina u kojima građani svjedoče problemima, a koji se tiču pomorskog dobra, ovaj Zakon nije ispunio očekivanja. 

"Očekivao se zakon koji će krenuti od građana, koji će uvesti rad i omogućiti jasno definirano kako možemo ubuduće gospodariti s pomorskim dobrom, ali da uravnotežimo turizam i potrebe građana koji žive na obali i otocima. Ovo je jedan zakon iznimki i velike obmane HDZ-a. Pošteni pristup i poštena politika bi bila da su oni rekli da je ovo Zakon kojim žele monetizirati obalu, međutim, oni nas svih obmanjuju. Krenuli su privatizirati obalu kroz zakonske odredbe, a istovremeno nam prodaju priču o zaštiti prirode građana, pristupa", rekao je Giljača i dodao kako građani trebaju biti svjesni da naša obala ima jedinstvenu priliku i dalje biti obala koja ima opći pristup.

"U većini mediteranskih zemalja je situacija katastrofalna jer je privatizacija odrađena, obale i plaže su ograđene, plaća se ulaz... Mi smo još uvijek jedinstveni u tome što smo sačuvali odnos s obalom, kvalitetu i kulturu života koju baštinimo stoljećima", rekao je i zaključio kako se građani imaju za što boriti.

"Ovo je generacijski izazov u kojem imamo jedan prijelomni trenutak. Hoćemo li buduće generacije pretvoriti u radnu snagu u turističkim kompleksima i industriji ili ćemo nastaviti biti stanovnici i građani malih mjesta na obali? Želimo vjerovati da postoji prostor da kroz građanski aktivizam, kroz jasnu poruku koja će se poslati Vladi i Ministarstvu, da ono odstupi od prijedloga koji je prošao prvo čitanje u Saboru i vrati ga u javnu raspravu", pozvao je Giljača. 

Podsjetimo, večeras u 19:00 sati će se oržati i javna tribina "Nije dobro za pomorsko dobro" u kongresnoj dvorani Hotela Hilton Imperial u Dubrovniku, koju zajednički organiziraju Srđ je Grad i Možemo!. Sudjeluju saborska zastupnica Sandra Benčić te županijski vijećnici Igra Šain Kovačević i Marko Giljača.

Benčić je naglasila kako ovaj prijedlog Zakona ne odgovara ciljevima razvoja održivog turizma. 

"Ovaj zakon ide u smijeru da Hrvatska, kao primjerice Turska, ima resorte koji su rezervirani samo za goste. To je kriv pristup jer mi zemljama koje imaju taj model nikada nećemo cjenovno konkurirati, niti bi trebali. Ne želimo da naša radna snaga radi za tako niske cijene, da bi cijena turističke usluge bila tako niska. To nama ne treba. Ovdje nam treba da dolaze ljudi zbog toga što su plaže otvorene, priroda očuvana i način života očuvan. 

Na novinarsko pitanje o mogućnosti da je u pozadini prijedloga Zakona lobiranje turističkih gospdarstvenika kako bi se privatizirala obala Benčić odgovara: 

"Ne radi se o zakonskoj privatizaciji 'de jure' jer je to nemoguće po Ustavu, ali se radi o 'de facto'. Da, radi se o tome. Već godinama hotelski sektor, ne svi, ali pojedini investitori traže od države da im se omogući da imaju svoje plaže, za svoje goste. Evidentno je da je HDZ sada popustio pritiscima, a to pokušava zakamuflirati na način da se to ne vidi jasno. Izmišljeni koncept funkcionalne cjeline je i pravno izuzetno upitan, jer spaja opće dobro i privatno vlasništvo. 

Raukar-Gamulin je istaknula da odredba s palijativnom skrbi ukazuje upravo na to, lobiranje određene skupine za omogućavanje koristi kroz odrednice Zakona. 

"Zašto baš palijativna skrb? Koja će se graditi izvan građevinskih područja, izvan odredbi prostornih planova, bez ikakve mogućnosti upliva lokalne zajednice. Mislim da se zaključak sam po sebi nameće. Možda, usuđujem se čak reći, možda je to dio cijene za Schengen. Ne znamo, ali to je toliko čudnovato da se jedna specifična grana u zakon unese da se može graditi izvan građevinskog područja - vrlo je suspektna u najmanju ruku", zaključuje Raukar-Gamulin.