„Gradska jezgra postaje ogoljeni spomenik kulture, bez igdje ikoga!“

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Javna tribina pod nazivom „Grad u Gradu“ održana je danas, 27. veljače, s početkom u 18 sati u Grand Hotelu Park, a tema se odnosila na oživljavanje stare gradske jezgre u Dubrovniku, iseljavanje stanovništva, prodaju nekretnina i stavljanje komercijanih vrijednosti u prvi plan, bacajući time u sjenu potrebe i želje građana.

Glavnu riječ imali su zamjenik gradonačelnika Niko Šalja, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu Ivo Šimunović, profesor katedre za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ognjen Čaldarović i profesor na Mediteranskim poslovnim studijima koji predava u inozemstvu Antonije Đukić. Moderatorica tribine bila je Senta Jerković. Svaki od navedenih stručnjaka bavio se problematikom iseljavanja gradskih jezgri prilikom čega su radili brojne znanstvene radove, ali i projekte i akcije.

Broj ležajeva za turiste premašio broj stanovnika

Na samom početku rečeno je kako je cilj ove tribine osvješćivanje javnosti o značenju povijesne jezgre, a osim što je gradska četvrt, ona je ujedno i vrlo atraktivan prostor, i samim time važna i za turiste, ali i njene stanovnike. Prezentacijom je iznesena temeljna problematika; čak 60 posto ukupnih lokala na području Dubrovnika nalazi se upravo u staroj gradskoj jezgri, a tijekom turističke sezone broj zaposlenih na tom području zauzima preko 20 posto. Komercijalni smještaj je izuzetno zastupljen, najveći je upravo u povijesnoj jezgri, što je pokazatelj iznimne posjećenosti i turističke atraktivnosti.

U posljednjih 50 godina, takav trend se uvelike počeo razvijati. Od 60-ih pa do 80-ih godina, stara gradska jezgra predstavljala je administrativno središte, ali i mjesto gdje žive stanovnici. Danas se to maksimalno potisnulo, stanovništvo se masovno iseljava, a povećava se broj turističkih posjeta i ležajeva. Tako je, prema usporedbi, u 2001. godini na tom području zabilježeno nešto više od sto ležajeva, dok se u 2011. godini taj broj povećao na gotovo tisuću ležajeva. Prema podacima, broj turista se unutar povijesne jezgre utrostučio, a broj stanovnika je nešto veći od tisuću. Međutim, posjetitelji tribine se s tim nisu složili, navodeći kako, prema posljednjim istraživanjima, na tom području živi svega 900-tinjak stanovnika. Isto tako, poslovnih posjeta je sve manje.

„I stakleni neboder na Stradunu se može očekivati“


„Svaka gradska jezgra je posebna, ali trend je u cijelom svijetu isti“, izjavio je Čaldarović te naveo New York i Detroit kao primjere gradova koje muči ista problematika. „Međutim, važno je u obzir uzeti prijemni kapacitet, imati na umu koliko sredina nečega može imati, a da se na naruši kvaliteta“, naglasio je te pojasnio kako bi trebalo voditi računa o tome da gost, prilikom odlaska iz Dubrovnika, osjeti kvalitetu turističkog sadržaja koju bi preporučio i drugima, umjesto da kritizira turističku ponudu zbog gužvi unutar same jezgre. Također je naveo kako mnogi gosti s kruzera „sat vremena prošetaju po Gradu, vrate se u svoje brodove, upale TV, a mnogi od njih nisu ni svjesni da se nalaze u Dubrovniku“.

„Je li komercijalizacija opravdan razlog da se uništi kvaliteta?“, zapitao se Čaldarović dodavši kako je potrebno, kad se o Gradu radi, paziti na svaki detalj, kako je 'lasvegizacija' uvelike uzela maha i kako uskoro neće biti neobično ni da se na kraju Straduna izgradi veliki stakleni neboder.

„Nijedan spomenik nije važniji od čovjeka!“

„Imam tremu svaki put kad govorim o Dubrovniku. Sjećam se vremena kad još nismo ni čuli za riječ menadžment, u svijetu se nije ni osjećao kao potreba, a danas je najčešće izgovorena riječ“, započeo je Šimunović svoje izlaganje koje je izazvalo oduševljenje sedamdesetak prisutnih ljudi. Naime, naveo je kako je poslije Domovinskog rata radio istraživanje o stanovnicima u Konavlima te je zabilježio 'demografsko sušenje'. Glavni 'krivac' za današnje stanje, prema njegovim riječima, jest neangažiranost mladih koji „neće tako lako staviti kecelju, nego radije idu negdje drugdje kako bi se zaposlili, bježe iz ove sredine, prvenstveno iz razloga što se nadležni boje upravljati općim društvenim pojavama“, pri tome referirajući kako je turizam najvažnija djelatnost u Dubrovniku, ali ne i jedina.

„U posljednjih deset godina, Dubrovnik je ostao bez 6 tisuća stanovnika, a u samoj jezgri ostalo ih je tek tisuću i pol. Ne postoji ništa važnije od čovjeka. Nijedan spomenik nije važniji od čovjeka“, izjavio je tom prigodom. „Stara gradska jezgra postaje ogoljeni spomenik kulture, bez igdje ikoga, ali Grad ne bi trebao biti muzej, nego grad živih ljudi“, upozorio je Šimunović te dodao kako će se, ukoliko se ništa ne poduzme, uskoro održavati tribine pod nazivom 'Spomenik u Gradu', a ne 'Grad u Gradu'. „Država uzima novac, ali ga ne ulaže tamo odakle ga je uzela, po pravilima rente“, zaključio je.

„Postali smo taoci interesa, probijmo novi put!“

Đukić je naveo kako je samim prepoznavanjem problema već učinjen prvi korak. „Pored navedenih negativnih trendova, važno je napomenuti kako je povijesna jezgra postala središte zapošljavanja. Međutim, ne možemo se pomiriti s tim kako se negativni trendovi ne mogu mijenjati. Postali smo taoci interesa. Sada moramo probiti bolji, novi put“, upozorio je.

Šalja rješenje vidi u balansu. „Stvar nije crno – bijela. Neće se ići na to da se Grad posve komercijalizira i sve podredi turistima, ali ni da bude onakav kakav je bio prije 1961. godine. Pokušat ćemo postići određeni balans“, obećao je Šalja te dodao kako osvjetljivanje zidina neće dovesti do cjelonoćnih turističkih šetnji koje bi smetale građanima nego će osigurati produljenje njihovih razgledanja za dva sata.

„Ljudi su prodali stanove u Gradu zbog nemogućih uvjeta življenja“

Prisutni su pokrenuli brojne rasprave postavljajući pitanja. „Živim u Gradu. Moram platiti 2 i pol tisuće kuna za javnu površinu ukoliko želim urediti svoj vlasiti stan, ali i tražiti suglasnost ugostitelja jer ispod mog stana su njegovi stolovi. Smiješno je što je kredit skuplji ukoliko se uzima za uređenje stana nego ukoliko je svrha gradnja apartmana. Mi imamo besplatne karte za kino, kazalište, Lokrum, ali to neće zadržati stanovništvo u Gradu“, izjavio je jedan od prisutnih.

I ostali sudionici rasprave nisu pretjerano optimistični. „Imam stan u Karmenu. Prije rata, 80-ih godina, Karmen je masovno iseljen iz palača, a ljudi su otišli u Gruž. Te palače su još uvijek prazne. Poslije rata, najviše su prodavani stanovi izrazito loše kvalitete, neki od njih nisu imali ni sanitarne čvorove. Ljudi su na to bili prisiljeni, prodali su te stanove i kupili nove u Mokošici te ih od tog novca još i opremili. U Gradu nema stambenih jedinica, i sve i da se ljudi žele vratiti, nemaju kamo“, izjavio je SDP-ov vijećnik Mujica Zijadić.

„Na izborima će pobijediti onaj koji ponudi komercijalizaciju Grada“

Za riječ se javio i bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović. „Optimistično je reći kako će Grad postati muzej jer muzej ima svoj sadržaj. Uz ovaj trend, Grad će postati imitacija Dubrovnika. Važno je pitati što mi želimo? Na predstojećim izborima pobijedit će opcija koja ponudi veću komercijalizaciju Grada, jer ga većina stanovnika ionako posjećuje samo za blagdan sv. Vlaha ili otvaranje Ljetnih igara“, izjavio je.

„Mislio sam da će se na ovoj tribini ponuditi konkretna rješenja“, čulo se iz publike, međutim prisutni stručnjaci, koji su se već bavili tom problematikom, pojasnili su u kojem smijeru bi se akcija trebala odvijati. „Nema toga plana koji bi sam po sebi mogao donijeti konkretne rezultate. Ključ je u akciji, a akciju stvaramo mi sami. Prvo u projekt treba uključiti stručnjake koji bi javnosti prezentirali rezultate istraživanja. Potom treba ispitati mišljenje javnosti, na temelju toga odrediti ciljeve, a zatim pokrenuti akcije i mjere za postizanje rezultata. Nakon toga je potrebno pokrenuti javnu raspravu kako bi projekt postao javni program“, pojasnio je Šimunović koji je sudjelovao u sličnom projektu po pitanju Splita. „Među ljude u Splitu vraćen je duh. Potrebno je osnovati godišnji fond, a upravitelji bi svaki mjesec trebali donositi izvještaj o tome kako su potrošili novac, jer ipak su oni upravitelji, a mi smo samo struka“, rekao je Šimunović te zaključio svoje objašnjenje riječima: „Gradovi su objekti, a ne subjekti, njima se treba upravljati umjesto da oni upravljaju nama. Čeka nas velika, teška borba, ali ako ju ne započnemo, nećemo nikada ništa ostvariti“.

 

Popularni Članci