Također, dio vijećnika je iznio kritike i optužbe na račun funkcioniranja klubova, spominjale su se malverzacije, sive eminencije i igrači iz sjene, ali naravno bez konkretnih spominjanja imena i problema. A problemi su brojni. 

MALVERZACIJE I MULJANJE S NOVCEM 

Proteklih godina, a i u posljednje vrijeme svjedočimo pokretanju procesa u dubrovačkim klubovima kao što su VK i PK Jug, ronilački klub, RKHM Dubrovnik… 

Dubrovački dnevnik je razgovarao s više aktera koji su htjeli biti anonimni, a koji su kazali koji su problemi u dubrovačkim klubovima. Uz već poznate probleme koji su rezultirali kaznenim prijavama, roditelji mladih sportaša se često žale na visoke članarine koje znaju doseći i po nekoliko stotina kuna, kao i visoke troškove putovanja na natjecanja. Inače, Grad Dubrovnik financira redovite programe rada klubova koji čine Dubrovački savez športova te sufinancira plaće trenera. Pitanje nedostatne i loše sportske infrastrukture je već svima dobro poznato. 

Gradonačelnik Mato Franković na sjednicama Gradskog vijeća je spominjao 'sive eminencije' u pojedinim klubovima. Kazao je kako je potrebno ukloniti trule strukture i postaviti zdrave temelje, no naglasio je kako se to ne odnosi na predsjednika Saveza Mara Kapovića i tajnika Alena Boškovića, čiji je rad tako pohvalio. DDS-ov Pero Vićan je Dubrovačkom savezu športova zamjerio kako je nerijetko samo nijemo promatrao nepravilnosti koje su se u pojedinim klubovima dogodile. Dio naših sugovornika podsjeća na nalaz Državnog ureda za reviziju koji je u svojoj reviziji poslovanja Dubrovačkog saveza športova za 2018., a koja je okončana 2021. godine, ustvrdio nepravilnosti. Sugovornici nam tvrde – ne može Savez nekome zabraniti staviti prste u teglu s medom, ali mu može uskratiti med, a to se baš nije događalo. Ovako je, tvrde, pretvoren u kravu muzaru koju svi muzu kako bi zadovoljili svoje uske interese. 

PRESEDAN NA GRADSKOM VIJEĆU 

Kako to inače biva, na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, vijećnici koji su uključeni u rad dubrovačkog sporta i pojedinih klubova, iznosili su prijedloge koji bi tim klubovima mogli ići u favor, ali i dalje uz snažne kritike. Svoje nezadovoljstvo stanjem u dubrovačkom sportu su iskazali time što je umalo došlo do neizglasavanja točke dnevnog reda, čime bi dubrovački klubovi koji djeluju u okviru Dubrovačkog saveza športova na tri mjeseca ostali bez financiranja od strane Grada Dubrovnika. Neki od njih se bore za ulazak u premijer ligu, pa i za naslov prvaka. 

Na Gradskom vijeću se tako dogodio svojevrstan presedan. „Prije nego što sam konačno objavio rezultate izglasavanja točke, osjetio sam potrebu objasniti kolegama koji nisu toliko bili svjesni posljedica takve odluke, a glasovali su na osnovu dojma o problemima u određenim dubrovačkim klubovima, kako će to značiti zaustavljanje financiranja svih klubova koji se nalaze unutar Saveza. Tako bismo nepravedno 'kaznili' i one koji se recimo bore za državnog prvaka ili ulazak u veću ligu. To bi za mene kao osobu koja je cijeli život u sportu bilo suludo. Nakon stanke smo jednoglasno donijeli odluku o ponavljanju glasova, napravili smo taj presedan kako bismo omogućili financiranje,“ izjavio je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji napominje kako to nipošto ne znači guranje problema pod tapit jer će se oni raspraviti u dogledno vrijeme na posebnoj sjednici baš na tu temu. 

Pri tom treba znati kako vijećnici, ma koliko htjeli riješiti probleme dubrovačkog sporta, moraju imati na umu kako se politika ne smije direktno miješati u sport. Gradsko vijeće je političko tijelo, a Zakon o sportu baš zbog toga predviđa postojanje sportskih saveza kakav je Dubrovački savez športova, međutim njegovo postojanje ipak nije obvezno. On je kao takav neformalno tijelo u čijem su sastavu sportski klubovi na području Dubrovnika koji imaju svoju tradiciju, a preko svoje Skupštine bira svoj Izvršni odbor, predsjednika i donosi kriterije o tome koji će sport biti u kojoj kategoriji, sukladno kojima se vrše financiranja. Savez ne bi trebao imati mogućnost intervenirati u rad klubova. Grad odlučuje o tome koliki će se budžet izdvojiti za sport, a nadležni Upravni odjel kontrolira potrošnju tog novca tako što mu je Savez dužan dostaviti dokaze o uplatama i godišnja izvješća. S gradske govornice se često može čuti kako se govori kako 'stanje u sportu trebaju riješiti', no koliko su Gradu odnosno Gradskom vijeću u tom naumu ruke vezane?

GDJE PRESTAJE POLITIKA, A POČINJE SPORT? 

„Bez obzira na to koliko mi političari volimo upravljati svime, ne smijemo u svom radu raditi protuzakonito. Zakon govori kako sport moramo ostaviti sportašima odnosno tijelima koja su nadležna za upravljanje sportom. To je u našem slučaju Skupština Dubrovačkog saveza športova u kojoj svi klubovi imaju svoje predstavnike, a kriteriji koji su doneseni za financiranje, doneseni su opet od strane sportske zajednice Grada Dubrovnika. Prostora za napredak i dijalog ima. Složio bih se i s time ako treba donijeti odluku da se neki klub ne financira zbog problema u sljedećoj godini, ali to treba dogovoriti s predsjednikom Saveza, Izvršnim odborom i Skupštinom. Alternativa dopuštena Zakonom je smanjiti ili zaustaviti kompletno financiranje dubrovačkog sporta tako da u proračunu ne predvidimo sredstva, ali moramo ostati u okviru zakonitosti. No, ne možete zbog devijantnog ponašanja određenih klubova kazniti dijeli dubrovački sport,“ izjavio je Potrebica dodavši kako Gradsko vijeće jest političko tijelo, ali kako su predstavnike birali građani te kako ne postoji drugo tijelo koje bi moglo raspravljati o ovoj temi. No, sve u okviru Zakona. 

„A Zakon je jasan – mi ne možemo osnivati povjerenstva, dodjeljivati sredstva, odlučivati na sjednicama koji će klub dobiti koliko novca jer tako bi se politika direktno uplitala u sport. Dobro je što govorimo o tome, treba govoriti i govorit ćemo, ali treba pronaći model kako ostati u okviru zakonitog postupanja,“ kaže Potrebica. Pitamo ga kakav bi to model bio. 

„Osobno me strašno ljute visoke članarine za djecu i veliki trošak putovanja, pogotovo prijevoza. Taj dio bi se mogao riješiti tako što bi se raspisao javni natječaj za potencijalne prijevoznike po klubovima i natjecanjima prema kojem bi Grad direktno plaćao troškove prijevoza. Tada niti jedno dijete ne bi trebalo izdvojiti ni jednu kunu za prijevoz na natjecanja koja su službena,“ predložio je Potrebica dodavši kako se zalaže za to da odlučivanje ostane na sportašima, ali da Grad u okviru svojih zakonskih mogućnosti pokuša poboljšati situaciju. 

„Tijela Saveza mogu donijeti odluku o obustavi financiranja prema klubovima u kojima bi postojale nepravilnosti, a mi ćemo ih podržati jer stanje u određenim klubovima koje već godinama traje je neizdrživo,“ poručio je Potrebica. 

BJEŽANJE OD ODGOVORNOSTI  

Nezavisni vijećnik Maro Kristić ima nešto striktnije rješenje. On je tako uputio javni apel prema Savezu i pozvao na raspuštanje tijela. Smatra kako to ne predstavlja utjecanje politike na sport nego konkretno suočavanje s problemima kojima je on prožet.  

"Teza kako je moj zahtjev za ostavkama članova Skupštine, Izvršnog i Nadzornog odbora Dubrovačkog saveza sportova miješanje politike u sport je samo pokušaj bijega od onoga što smo odavno trebali napraviti, a to je drugačiji sustav upravljanja dubrovačkim sportom koji je u službi cjelokupne sportske zajednice. Ne treba bježati od odgovornosti, jer svi nosimo dio krivnje, bez obzira na naš društveni angažman, motive i nastojanja. Politika i sport su oduvijek u određenom odnosu i taj odnos nikada neće prestati. Uloga politike u sportu je osigurati takav okvir u kojem će sport služiti isključivo ostvarenju društvenog interesa pa bi i moja šutnja u ovom značila da podržavam sustav koji je prožet privatnim interesima te koji nije učinkovit, pravedan, transparentan i jednako dostupan svim sportašima,“ izjavio je Kristić. 

Vijećnik Željko Raguž također napominje kako bi Grad i Gradsko vijeće trebali imati bolji uvid o trošenju gradskog novca pa je tako predložio osnivanje povjerenstva koje bi nadziralo rad Saveza ili model prema kojem bi predstavnici Gradskog vijeća bili dio Saveza. 

„Naravno kako se politika ne smije direktno miješati u sport, no bolje je da rješenja traže ljudi koji su birani od strane građana nego neki koji su tamo tko zna čijom voljom. Vidimo kako stvari ne funkcioniraju i kako imamo nemal broj klubova koji su na lošem glasu, i to se često govori, pa i na Gradskom vijeću,“ izjavio je Raguž. 

NI SAVEZ BAŠ NE MOŽE SVE ŠTO HOĆE 

S ovakvim prijedlozima neće se složiti predsjednik Saveza Maro Kapović koji napominje kako je legitimno pravo svakog vijećnika postavljati pitanja i iznositi prijedloge, ali kako su izneseni zahtjevi uplitanje u rad udruge, u ovom slučaju Saveza, što drži protivno zakonu. 

„Sukladno odredbama Zakona o udrugama i Zakona o sportu, djelovanje udruga se temelji na načelu neovisnosti, što znači kako udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja svoju djelatnost u skladu s Ustavom i zakonima RH. Stoga pozivanje na obustavu isplata planiranih sredstava DSŠ-u, ako rukovodstvo ne podnese ostavke i ne raspusti Skupštinu, kao i pozivanje na osnivanje nekog drugog dubrovačkog sportskog saveza, su nelegitimni i nemaju uporište u zakonima RH,“ smatra Kapović. 

Napomenuo je i kako se Savez ne može miješati u izbor uprava klubova, premda su na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća upućene kritike na rad pojedinaca u tim upravama, ali kako može kontrolirati trošenje sredstava koje klubovi dobivaju od Grada te održavati sastanke i razgovore s upravama klubova koji su dio Saveza o planovima, problemima i njihovom rješavanju. Na pitanje koliko je zadovoljan suradnjom Saveza i Grada, Kapović odgovara kako je izuzetno zadovoljan. 

„Redovna isplata sredstava na mjesečnoj razini, omogućava sportskim klubovima uredno planiranje i izvršavanje sportskih obveza u vidu trenažnog procesa i natjecanja, a rezultate vidimo u zadnjih nekoliko godina gdje klubovi ili pojedinci ostvaruju izvanredne rezultate u Hrvatskoj, ali i na međunarodnim natjecanjima,“ tvrdi Kapović. 

Ipak, problemi dubrovačkog sporta prisutni su na više razina – od potpunog trošenja novca, preko komunalne infrastrukture koja vapi za značajnim ulaganjima, pa do 'gužve u 16-ercu' u vidu brojnih i isprepletenih osobnih interesa. Svatko ima svoju vlastitu viziju rješavanja tih problema, a dok do konkretnih rješenja ne dođe, dobro je što se o tome barem govori. 

*Iz tiskanog izdanja