Ministarstvo zdravstva uputilo je na javnu raspravu zakonske izmjene, a koje bi trebale dovesti do nekih značajnih promjena u zdravstvenom sustavu koje bi onda direktno osjetili građani i koje bi mogle, navode iz Ministarstva, 'doprinijeti održivosti zdravstvenog sustava'. Međutim, možemo li ove promjene nazvati reformom i jesu li one korak naprijed za sustav i njegove korisnike? Za Dubrovačko-neretvansku županiju bi se, sudeći prema nekim odgovorima naših sugovornika, moglo reći baš suprotno – izmjene koje želi Ministarstvo mogle bi se pokazati pogubnima za kvalitetu zdravstvene usluge u našoj županiji. 

Promjene su sveobuhvatne pa uključuju sve ustanove u zdravstvu od općih bolnica i domova zdravlja do zavoda za hitnu medicinu. Zbog toga smo razgovarali sa svim 'glavama' naših zdravstvenih ustanova o onim dijelovima izmjena zakona koje se tiču njihovih ustanova. Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić, ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik Branko Bazdan i ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić za Dubrovački dnevnik komentiraju aktualne izmjene zakona, kao i župan Nikola Dobroslavić. 

DOBROSLAVIĆ: REFORMA JE POTREBNA, ALI...

Promjena koja je najviše odjeknula u javnosti i izazvala najviše polemika je ona koja se tiče promjene vlasništva nad županijskim bolnicama, koje bi, ako se ove izmjene usvoje, postale državne bolnice. Jedna od takvih bolnica je i ona dubrovačka, zbog čega smo upitali župana Nikolu Dobroslavića kako gleda na ovu izmjenu vlasništva i osnivačkih prava. 

„Reforma u zdravstvu je potrebna, no prenošenje osnivačkih prava nad općim bolnicama sa Županija na državu značilo bi centralizaciju sustava“, upozorava Dobroslavić i dodaje kako je 'sve predložene reforme u nacrtu prijedloga, poput javne nabave, zapošljavanja i kontrole financija, moguće provesti i ako su osnivačka prava, kao i do sada, pod Županijama'.

„Dosadašnje iskustvo kada su osnivačka prava bolnica bila prebačena na državu, od  2013. do 2015. godine, pokazuju neuspješnu financijsku sanaciju bolnica te nam je bolnica vraćena s većim dugom koji predstavlja teret i danas“, naglašava razmjere problema Dobroslavić.

Prema nacrtu prijedloga Županije bi zadržale osnivačka prava nad domovima zdravlja, no do velike promjene došlo bi u njihovoj brojnosti. Sustav bi funkcionirao po načelu – jedna županija, jedan dom zdravlja. Ovaj prijedlog u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, odnosno među njenim stanovnicima, dočekan je 'na nož'. Očekivano, otočani i Neretvani nisu zadovoljni. 

 „Zbog specifičnosti geografske rasprostranjenosti potrebno je kao i do sada ostaviti jednak broj domova zdravlja, to jest njih pet. Domovi zdravlja se bave primarnom zdravstvenom zaštitom za što je nadležna Županija. Županija je samoupravna jedinica koja bi sukladno svojim potrebama trebala moći urediti sustav, odnosno organizaciju i ustroj domova“, govori Dobroslavić i dodaje kako je potrebno dodatno ojačati ulogu doma zdravlja, šireći raznovrsnost zdravstvenih usluga. Smatra i kako se veliki značaj uloge domova zdravlja pokazao tijekom korona krize.  

220 KILOMETARA, GRAD, NERETVA, OTOCI... I JEDAN DOM ZDRAVLJA?

Područje Dubrovačko-neretvanske županije je prostorno razvučeno preko 220 km, te se sastoji od tri specifična i različita područja – otočno, neretvansko i šire dubrovačko, a Dobroslavić naglašava kako svako od tih područja za sebe iziskuje različite oblike zdravstvene zaštite stanovništva. 

„Svaki ravnatelj daje svoj maksimum u organizaciji rada domova, odnosno osiguranju kadrova i uvjeta, kako bi zdravstvene usluge bile dostupne i kvalitetne stanovništvu na području koje pojedini dom zdravlja pokriva. Svjesni smo opterećenosti, kako organizacijski, tako i funkcijski, jednog ravnatelja po predloženoj reformi koji bi vodio dosadašnjih pet domova zdravlja“, upozorava župan i pojašnjava kako su u našoj županiji mišljenja kako je potrebno 'ostaviti dosadašnju odredbu o broju ordinacija pri domovima zdravlja za svaku pojedinu djelatnost (do 25 posto), odnosno i više budući da se važnost uloge doma zdravlja u dostupnosti zdravstvene zaštite stanovniku pokazala osobito važnom'.

Od kada je prijedlog reforme izašao u javnost, župan Nikola Dobroslavić upozorava na manjkavosti pojedinih prijedloga, o tome je već više puta govorio, kako za lokalne, tako i za nacionalne medije, ali i u krugovima onih koji odluke donose.   

„Sve županije su uključene u raspravu i u stalnom su kontaktu s Ministarstvom. Nedavno su održani sastanci na kojima su se svi očitovali o predloženoj reformi. Također, u emisiji Otvoreno govorili smo na istu temu i javno izrekli stav Županije. Sudjelujemo i u radu s Hrvatskom zajednicom županija koja će skupne zahtjeve uputiti nadležnom Ministarstvu“, zaključuje župan i napominje da je u tijeku e-Savjetovanje te da su svi u mogućnosti uputiti svoje komentare“.

BAZDAN: OD REFORME NI R

Sa županom se slaže i ravnatelj dubrovačkog Doma zdravlja Branko Bazdan i upozorava na problem koji bi se javio u našoj županiji ako bi se usvojio onakav prijedlog reforme usvoji kakav je upućen na savjetovanje. 

Prijedlogom izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti 'jača se uloga domova zdravlja' na način da bi domovi zdravlja trebali pružati veću mogućnost specijalističkih pregleda pa bi morali zapošljavati specijaliste ili ih 'posuđivati' iz bolnica. 

Iako Bazdan kaže kako reformu zdravstva načelno podržava, nije zadovoljan dijelom koji se tiče domova zdravlja. Naglašava kako se ovakve izmjene ne mogu staviti u kontekst naše županije, gdje bi trebali imati tek jedan dom zdravlja, što bi itekako zakompliciralo život svima izvan Dubrovnika.

 „S otoka Lastova do središta županije treba dan ipo, uz to dva trajekta u dolasku i dva u odlasku. To je nešto što sigurno ograničava mogućnost jednog Doma zdravlja, a funkcioniranje bi bilo dosta problematično“, govori Bazdan i apostrofira kako u Hrvatskoj nema područja gdje za doći do Doma zdravlja treba odvojiti toliko vremena, zbog toga, kaže, treba uvažiti njihove opaske. 

„Ravnatelji doma zdravlja na Korčuli kontaktiraju i kombiniraju svoje kadrove s KBC-om Split, domovi zdravlja u Neretvi svoje kadrove ekipiraju s KBC Mostarom, mi u Dubrovniku žongliramo kako znamo i umijemo, to je problem kojeg jedan ravnatelj Doma zdravlja zasigurno ne može rješavati na ovoj razini kako se danas rješava“, upozorava Bazdan. 

STROŽA KONTROLA BOLOVANJA

Izmjene zakona predviđaju i strožu kontrolu bolovanja. Kontrolori HZZO-a bi po ovom prijedlogu mogli zakucati pacijentima na vrata i provjeriti je li bolovanje neosnovano. U tom slučaju bi se za liječnika pisala novčana kazna od 660 pa do 2650 eura, a pacijentu na lažnom bolovanju od 1060 do 1990 eura kazne. 

„Mislim da HZZO nema dovoljno ljudi da bi išli u kontrole po kućama. Druga stvar, mislim da to nije 'problem' isključivo na razini primarne zdravstvene zaštite, odnosno liječnika obiteljske medicine, jer veliki broj bolovanja se naslanja na specijalističke nalaze. Oni temeljem tih nalaza i uz svoju procjenu određuju bolovanje“, pojašnjava Bazdan i dodaje kako nije uvijek dobro ići s represivnim mjerama za postizanje uspjeha.

„Zasigurno da je svako neopravdano bolovanje problem i nije dobro, ali tko će to procijeniti? Pogotovo što liječnici primarne obiteljske medicine dosta bolovanja otvaraju temeljem nalaza specijalista, taj prijedlog je doista diskutabilan“, govori Bazdan.

„Reforma ova, kao i mnoge do sada, po meni, nemaju ni r od reforme“, ističe Bazdan kako se s najavljenim izmjenama neće riješiti problemi zdravstva. 

„Najveći problem su minusi koje rade zdravstvene ustanove. Klinike rade 65 do 70 posto ukupnih gubitaka, opće bolnice 20 posto, a mi svi ostali u primarnoj zdravstvenoj zaštiti radimo taj ostatak do 100 posto. Ne vidim da se ovom reformom radi nešto u smjeru klinika koje su najveći proizvođači minusa, njih se ništa ne dira“, upozorava Bazdan koji smatra kako ni ova reforma neće proizvesti neke pozitivne učinke.

Novost je i da bi sanitetski prijevoz koji je sada dio domova zdravlja trebao prijeći pod Hrvatski zavod za hitnu medicinu. 

Bazdan ističe kako bi sanitetski prijevoz trebao ostati dio domova zdravlja, s obzirom na da je to dio primarne zdravstvene zaštite. 

LULIĆ: PITANJE SANITETSKOG PRIJEVOZA IMA DVIJE STRANE 

Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić kaže kako se to pitanje može gledati iz dvije pozicije. 

„Sanitetski prijevoz je bila donekle isplativa djelatnost dok je cijena goriva bila do 10 kuna po litri, a sada,  što se više vozi, to je veći gubitak. Ako cijena goriva nastavi rasti, a HZZO plaćati kao i do sada, onda je to put u gubitak“, pojašnjava Lulić financijski dio, a drugi dio tiče se ljudi i organizacije.

„Ne bi nam bilo loše, imali bismo više ljudi, više vozača, sestara i tehničara pa bi u tom slučaju bili i bolje kadrovski riješeni. Mogli bi kombinirati neke vožnje koje sada hitna vozi, a nisu za hitnu, ali nema saniteta noću, vikendom i blagdanima, utoliko bi bilo bolje“, govori Lulić te dodaje kako pitanje sanitetskog prijevoza ipak nije nešto što je presudno u zdravstvenoj reformi. 

BEKIĆ: ODLUKE O POVEĆANJU CIJENA ZDRAVSTVENIH USLUGA SU OČEKIVANE

Još jedan prijedlog koji je 'zapeo za oko' građanima je povećanje maksimalnog iznosa participacije koji s današnjih dvije tisuće kuna raste na četiri tisuće kuna, a osim toga povećali bi se i iznosi participacije za razne bolničke usluge pacijentima koji nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje. Tako bi participacija za specijalističku zdravstvenu zaštitu za pacijente bez dopunskog zdravstvenog osiguranja rasla s 25 na 33 kune, za specijalističku dijagnostiku s 50 kuna na 67 kuna, a za troškove bolničkog liječenja sa 100 na 134 kune. 

 „Odluke o povećanju maksimalnog iznosa participacije i povećanja iznosa za razne bolničke usluge su očekivane. Mala su izdvajanja za zdravstvo u Republici Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europske unije. Zacijelo da će porasti cijene zdravstvenih usluga, a za očekivati je i porast ulaganja u zdravstveni sustav kroz povećanje participacije, odnosno dopunsko zdravstveno osiguranje. Ljudi će biti prisiljeni plaćati  dopunsko kako se ne bi izložili dodatnom plaćanju povećanih cijena zdravstvenih usluga, a to sve kako bi sustav namaknuo dodatni novac“, govori ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić.

Bolnicama se prema prijedlogu izmjena zakona otvara i mogućnost da se organiziraju kao centri izvrsnosti za pojedine bolesti, dijagnostičke i terapijske postupke. Bekić pak govori kako uvijek postoji mogućnost centara izvrsnosti. 

„Mi smo u par grana medicine odskočili u odnosu na ostale zdravstvene ustanove naše veličine. To su recimo naši odjeli kardiologije, ortopedije, odnosno kirurgije“, govori Bekić te dodaje kako će u odnosu na ulaganja svakako biti za očekivati da će određeni odjeli u našoj bolnici kvalitativno odskočiti. 

„Oni su neusporedivo kvalitetniji u odnosu na prosječnu hrvatsku opću bolnicu. Već imamo određene djelatnosti koje nemaju druge opće bolnice, a bile su potrebne zbog teritorijalne specifičnosti naše županije. Tako smo razvili interventnu kardiologiju, neurokirurgiju i još neke druge grane koje dosta koštaju i nisu djelatnost općih bolnica nego uglavnom kliničkih bolničkih centara. Nama je zdravlje pacijenta i naših sugrađana na prvom mjestu i to smo svojevremeno razvili, a sada ne govorimo više o razvijanju nego unaprjeđenju postojećih sustava, tako da je naša bolnica sigurno konkurentna“, govori Bekić i dodaje kako će se ipak centri izvrsnosti odnositi na kliničke bolničke centre i specijalne bolnice.

Inače, u ovim izmjenama zakona spominje se i uvođenje preventivnih zdravstvenih pregleda, međutim o tome nema puno detalja. Oni bi se pak trebali urediti pravilnikom, a ne zakonom. Još jedna dobra vijest je i da će HZZO, ako taj prijedlog bude usvojen, objediniti osnovnu, dopunsku i dodatnu listu lijekova i medicinskih proizvoda. Ipak, s obzirom na opaske naših sugovornika, čini se kako bi nam najavljena reforma u županiji, ako se ne uvaže komentari kroz savjetovanje, mogla donijeti više problema nego koristi.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika