Da je festanjul biti lako, festanjul bi bio svatko! No ta velika dužnost ipak zahtijeva temeljitiji pristup. Iz redova pomoraca i zanatlija ponovno se pažljivo biralo i izabralo – Pericu Baletića i Vladimira Buća.

Pomorac Baletić kontinuirano plovi od 2004. godine,  dok je elektromehaničar, a sada vatrogasac Buć do 2001. godine radio u GP Dubrovnik na održavanju elektropostrojenja i instalacija. Nakon toga dodatno se obrazovao te se zaposlio u Javnoj vatrogasnoj postrojbi “Dubrovački vatrogasci” gdje radi i danas.

Ono što će većina građana reći jest – biti izabran za festanjula je iznimna čast.

„To se stalno ponavlja. Čast je, nego što je nego čast! Nije na prvu ni lako, bilo je nas tu više kandidata u izboru, pa je to došlo na Bratovštinu. Tu je vazda neki prosjek 40-50 ljudi, sistem je tajnog glasovanja i nevjerojatno ti je da ti prevladaš… Gledaju se kriteriji! Dosta ljudi misli da je to samo tako, a gleda se i crkveni, ali i svjetovni dio“, priča Buć i priznaje da ga je iznenadilo što je odabran.

„Da, i mene!“, nadovezuje se Baletić.

„Čast nam jest, ali izgleda da je to i jedan moralni, pa ne bih rekao posao, već zadatak i obaveza. Nama je došlo iznenada stvarno, ljudi koji su nas preporučili, koji su nas stavili da budemo jedni od kandidata, oni su morali vidjeti je li to prava osoba za koju bi oni dali svoju ruku i glas, da nas među svojima u Bratovštini predstave. Ja sam u zadnjih 20-tak dana imao upite ljudi: 'Kako to? Mogu li se ja prijaviti, gdje se to prijavi, kako ćemo doći do toga?' To su ljudi koji žive u gradu, ali nisu detaljno upućeni u to, kao što nismo ni mi bili. Znali smo osnovno, rekli su nam – to vam se ne kupuje, to se treba zaslužiti. To je nešto što nam je došlo kao nagrada za ovaj dio života što smo proveli časno i uredno. Vjerojatno će to biti i pod većim povećalom ubuduće jer nije to samo za ovu godinu, već za sve sljedeće, do kraja života. Ove godine smo prvi, dogodine drugi, doći će novi, pa im moramo dati ruke, pomoći, biti primjer“, govori Baletić, a s njime se slaže i Buć.

„Tek dogodine kad mi budemo iza festanjula ćemo vidjeti sve, malo više baciti oko na okolinu. Sad samo gledamo da ne bismo pogriješili, da ovo, da ono… A dogodine ćemo vidjeti koliko je to stvarno posebno, kad ideš Stradunom, pa možeš vidjeti kako taj narod reagira, kako se netko nakloni… Po sto puta ponavljamo da je čast i stvarno jest“, priča.

„SAMA PRIPREMA UKLJUČUJE SVE DO NAJMANJIH DETALJA“

Osim iznenađenja oko toga da su dobili tu, opet ponovimo - čast, bilo je i nepoznanica oko toga što sve ta uloga sa sobom nosi.

„Iznenadili smo se. Ja sam pomorac, imam svoj ustaljeni red plovidbe, doma-vanka tri mjeseca manje-više. Kad sam ušao u taj uži izbor, onda mi je bilo jasno da ću morati malo duže ostati doma da bi se to sve odradilo u skladu s datumima Feste. Sama priprema uključuje sve do najmanjih detalja, od vestita, pa nadalje. Činjenica je da moraš imati određeno vrijeme odvojeno za pripreme, familiju, novinare… Najlakše je reći ‘ne’, ali mi bismo prvi uzeli novinu i pročitali o tome! A druge, tehničke stvari, su na rasporedu ponedjeljkom kad su susreti Bratovštine. To se počne ranije, ali je dosta intenzivnije pred samu Festu. Imate pripremanje Proglasa, pripremanje Programa, rektor Ivica Pervan kaže što sve trebamo, koji gosti dolaze, tko će što raditi. Morali smo se složiti oko nekih stvari, na primjer onih tehničkih – Grad se obnavlja, procesija može, ne može, hoćemo li pasati preko Široke ili oko Velike Onofrijeve, može li proć pelenica, može li proći baldahin… To su samo neke od stvari. Tu su i tribine o svetom Vlahu, trodnevlje, u tome se snađemo. I još smo i pajdaši, kako bi rekli Zagorci!“, s osmijehom priča Baletić.

‘Kliknuli’ su ovogodišnji festanjuli i međusobno, to se itekako vidi, a najviše po tome što su opušteni jedan s drugim i dobro se nadopunjuju.

„Nekako smo se našli ove godine, stvarno. Morao sam i ja uzeti godišnji, stalno imamo neke dogovore, nešto iskrsne, miče se termin.  Ne možeš se obvezati nigdje, ni za što drugo, jer se dosta toga mora odrađivati. Ima i puno toga što se rješava u hodu, bez točnog termina. Ali sve da nam Festa dobra bude“, govori Buć, a Baletić dodaje: „Slatko i ugodno je! Ljudi te trefe, mi smo ljudi iz grada, znaju nas. Pomorci su vam isto posebni, oni plove, pa ih ima, pa ih nema, gube iz vida ljude… Vlado je stalno među ljudima, pa možda malo više njih s tog gledišta i zna. Ali stvarno nam trebaju ljudi, veze i pomoć razna. Na primjer, nosimo Proglas, nema osobe koju tražimo, pa ga preuzme druga. Dočeka, pričeka, posluša te.“

NIJE TO DUŽNOST SAMO ZA SVETOG VLAHA

Pri tom su se dobro nahodali. Obišli su župe, ali i bolnicu, pa i raznorazne udruge, poput Dva skalina.

„Poslušaš probleme tih ljudi, stvarno vidiš da nije to sve sjajno kao što mislimo. Najlakše je danas nekome dati novac ili nešto, ali treba to i popratiti dodatno. Stvarno smo zadnjih dana dosta ljudi upoznali i dosta toga vidjeli. Drago mi je da smo djelić toga, koliko možemo. Jer Bratovština djeluje cijelu godinu, pomaže se i humanitarno i svakako. Nije to samo za Festu, toga ljudi nisu svjesni. To je zapravo širok spektar ljudi, koji imaju smisla i volje, lijepo se to odradi i pomogne pravim ljudima“, objašnjava Buć.

Svoju poziciju su iskoristili i kako bi gradonačelniku dali nove prijedloge vezane uz Festu.

„Božić, Nova godina, okiti se lijepo sve, a za Svetog Vlaha nemamo ništa. Vratite malo film, prije 30-40 godina bila je crkva u lovoru, bilo bi lijepo okićeno, ali u zadnje vrijeme slabo. Ne treba to biti kič, ali samo nešto“, kaže Buć, a Baletić dodaje da bi uvijek trebali težiti boljemu. No unatoč svemu smatraju da ovakve Feste – nema na svijetu.

„I Kandelora i Sveti Vlaho, barjaci, dočekivanje, narodno nošnje, gosti, imamo koordinaciju i s trombunjerima što ćemo i kako ćemo, oni imaju svoju posebnu ulogu. Jesmo li nabavili materijale, imamo li dovoljno baruta… Jer bez toga ne ide. Pa zajedničke večere naše festanjulske, s don Ivicom gdje se donosi proglas, pa sastanci s biskupom. Ljudi se zbliže, htjeli oni ili ne. Mislim da je to isto dobro jer poznanstva su danas ustvari sve. Život tako brzo ide da treba koristiti svaki trenutak za provesti s dobrim ljudima i pomoći drugima“, priča Baletić.

Što se tiče festanjulskih dužnosti, najvažnija je ipak ona – da festa teče.

„Kao što je nedavno rekao rektor: 'Kako to sve tako dobro ide? Bez ikakvih odstupanja. Ide zato jer je toliko ljudi uključeno – od festanjula, crkvenih vlasti, novinara, policije, svih.' Jer svi zajedno daju ruke da se to napravi, pripremi i odigra u najboljem mogućem redu“, kaže Baletić.

Ali unatoč zajedničkom radu, kad krene Festa, oči će biti uprte u njih dvojicu.

„Više mi nije toliki pritisak. Iz dana u dan se smanjuje. Pa i sam razgovor s novinarima… Prvih dana je bilo opterećenje što ćeš reći, ali sad je to malo ležernije. Moment kad će svi gledati u nas je dizanje barjaka, onda moraš paziti da ga ne bi krivo okrenuo“, smije se Buć i dodaje da će za to i trenirati.

„To nam je što se tiče tehničkih stvari baš bila nepoznanica, kako ćemo to brzo podići. Himna traje 120 sekundi. Ali i to ćemo probati na licu mjesta. Vrijeme pokazuje dobro, mislim da tu ne bi trebalo biti iznenađenja“, dodaje Baletić.

I U KRATKOJ FESTI SVE SE TREBA OBAVITI

Pomoć su imali i u bivšim festanjulima koji su im dali upute i koji su im na raspolaganju za sve što im treba. „Pomogli su nam, imamo mi i mentora! Riječ je o gospodinu Antunu Kraljiću s Brgata, koji se potrudio i koji to prati već godinama, želi da sve bude kako treba, što bismo mi rekli 'po špagi'“, objašnjava Buć.

„Imamo  brošure od Bratovštine gdje smo dobili osnovne upute kako Festa teče. Posebno su nam pomogli oni festanjuli koji su nas preporučili, oni su nam dali osnovne upute. Meni gospar Marko Matić iz Čilipa i gospar Pero Butijer, a Vladu gospar Antun Soko. Kad smo došli do tog stadija da pričamo o eventualnom izboru, pošli smo dalje u detalje što nas čeka, da bi se ipak na vrijeme pripremili. Svaka im čast što su nas predložili jer to je nešto što je stvarno imalo težinu. Razmišljam, ako mi sutra budemo nekoga predlagali, isto moramo vidjeti da je to uredno, moralno, dobro, da je familija u redu. Gledajte, imate tamo 54 živuća festanjula, koliko ja znam. To su 54 duše. Svatko gleda drugačijim parom očiju. Jednom ste dobri, drugome niste, tamo ste dobro govorili, tamo niste, vidi kako drži klobuk, pogledajte kako se obukao, kakav mu je kaput, što je učinio, kakvog si čovjeka doveo… A oni između sebe imaju taj sistem provjeravanja gdje zovu ljude koji vas znaju. Tako da sam naknadno povezao i izvrtio film, sjetio se par prijatelja koji su me zvali i postavljaju mi čudna pitanja“, smije se Baletić i dodaje da su im radosnu vijest došli reći u domove nakon posljednjeg glasanja. A zanimljiva je i cijela procedura.

„Pokucali su na vrata, rekli nam da smo izabrani i da budemo tihi jer se to ne smije razglasiti okolo jer biskup mora provjeriti izbor nakon toga. Festanjuli osobno, bez vanjskih utjecaja, predložene kandidate provjeravaju, stavljaju u bubanj i tu se tajno glasanje vrši. Kad se izvuku ljudi s većinom glasova, oni su kandidati koji su službeno odabrani od strane festanjula. To se onda daje rektoru, pa biskupu na provjeru, a on onda zove naše župe, provjerava“, objašnjava Baletić, a Buć dodaje da svi moraju dati svoj pristanak.

U svemu ovome, najponosnije su njihove familije, za koje nađu vremena unatoč nizu obaveza.

„Navečer se sastanemo malo, zahuktalo se ovih par dana… Ali normalno da im je drago!“, kaže Buć.

„Posebno vjerojatno zato što majke prema sinovima gledaju osjećajno kao uvijek. Jest, to je možda vrhunac svega. Familija pomaže, prijatelji zovu treba li uskočiti, pričekati, dočekati, skuhati, zapjevati, proslaviti…“, nadovezuje se Baletić.

Zanimljivo je i kako će ovogodišnja Festa trajati svega tri dana.

„Kratka jest, ali u tom periodu se isto sve treba obaviti“, kaže uz osmijeh Baletić.

„Samo da je lijepo vrijeme, a ostalo ćemo lako!“, dodaje Buć.

I više nego spremni, sad s velikim uzbuđenjem iščekuju Festu.

„Pozivamo svih, Proglas je tu. Sveti Vlaho je uvijek s gradom. Kako su rekli – drugi gradovi imaju svoje zaštitnike, a sveti Vlaho ima svoj grad! On je tu, drži Grad svojim rukama, a mi se moramo skupiti, doći, pokloniti se i tražiti njegov zagovor i zaštitu. Nisu laka vremena, mislim da imamo što tražiti, a moramo i dati od sebe najbolje što možemo. Mislim da će sve biti u najboljem mogućem redu“, emotivno će Baletić.

Dok se rastajemo od ovogodišnjih festanjula i želimo im puno sreće, Buć nas pozdravlja najljepšim mogućim pozdravom - živio Sveti Vlaho! „I na moru i na suhu!“, dodao je Baletić. I da nam živi Festa, zavazda!