U Robnoj kući Srđ nedavno je zamijenjen eskalator, što je povod za popričati s Bobanom o povijesti RK Srđ, koja je dio gruškog i dubrovačkog identiteta.

RK SRĐ OTVORENA NA DAN ŽENA

Robna kuća Srđ otvorena je 1972. godine te je tako nešto starija Robna kuća Minčeta dobila konkurenciju. Inače, samo poduzeće Srđ osnovano je prije više od 70 godina, a djelovalo je do 1980. godine kad je nastala Dubrovkinja, pod čijom kapom su djelovala dotadašnja trgovačko-gospodarska društva u Dubrovniku.

- Srđ je imao poslovnice građe u Luci Dubrovnik, a ideja je postajala sve snažnija, da to bude jedna veća zgrada, dakle robna kuća. Po cijeloj Dalmaciji su se radile te robne kuće, a naši su se odlučili na Robnu kuću Srđ. Ona ja završena 1972. godine - rekao je Boban.

- Otvorena je na Dan žena, 8. ožujka. To je bilo nešto nevjerojatno. Ovo što sad kažem su mi pričali, ja nisam bio tu. Prepričali su mi da se RK Srđ radila na tri pjana, a kasnije su napravljena još dva. I to zato što je na dan otvaranja došlo pet tisuća ljudi! Došli su ljudi s Pelješca, iz Dubrovačkog primorja, Elafita, Trebinja... I ta masa je sve pokupovala. Tako da su čelni ljudi uvidjeli da treba još katova. Nastavila se tako gradnja četvrtog i petog kata, to je napravljeno 1974. godine, i ostalo je tako do današnjeg dana - objasnio je Boban.

Zbog nečega je bila posebno popularna.

- To su pokretni skalini. To je ono što zovemo najprometnijom gruškom ulicom. Nitko nije išao Radničkom ulicom ili Ulicom od Škara. Svi su išli pokretnim skalinima. To je bila atrakcija. I mislim da su bile prve li druge na cijelom Jadranu. Jedne su bile u Rijeci, ne znam sad tko je prvi napravio, ali bilo je što se kaže u dan - objasnio je.

SRĐ JE BIO BOLJI OD MINČETE

On je radio kao aranžer dekorater. To zvanje stekao je u Splitu. Njegov maturalni rad bio je izložen u Splitu u sklopu izložbe maturanata, gdje je primijećen te je pozvan u Dubrovnik zajedno s Antom Farčićem koji sad ima postolarsku radnju na gruškoj obali.

 No, prvo je radio u RK Minčeta.

- Od 1972. do 1978. sam radio u Minčeti. Tamošnji šef aranžera dekoratera Lukša Peko rekao mi je da prelazi u HTP Dubrovnik za šefa službe te mi je rekao da pređem u Srđ. Tamo sam radio kratko vrijeme prije nego je nastala Dubrovkinja, koja je brojila 3500 ljudi. No, i dok sam radio u Minčeti, ja sam sakrivice po noći uređivao izloge za Srđ - prisjetio se kroz smijeh, govoreći kako je bilo to vrijeme "kad je generalni direktor u RK Srđ bio Jerko Brešković, financijski direktor Mario Kovačević, a RK Srđ vodio je i Miho Zvone..." Bio je tada u poziciji procijeniti koja je robna kuća u tom trenutku bila bolja. 

- Srđ! Bio je noviji, moderniji. A ne zaboravite da je tu bio i konj mustang. Eh, koja je to atrakcija za djecu bila. Trajalo je to dosta dugo, djeca su dolazila iz cijelog grada da bi zajahala tog konja. A prihod je išao za pomoć slijepim osobama - dodao je Boban.

Što se tiče sadržaja, priča kako je tamo bilo svega, "od igle do lokomotive".

OD IGLE DO LOKOMOTIVE, PA I AUTOMOBILA

- Imali smo jednu malu butigu tamo gdje je kasnije bila OTP banka, ta butiga je radila 24 sata. Onda smo imali i veliku samoposlugu na prvom katu. Bili su tu muška i ženska konfekcija, trgovina igračaka, ali i parfumerija i zlatarna. Na donjem katu bio je i kafić, koji je bio drugačiji nego sad. Bili su tu okrugli stolovi gdje bi se kafa pila s noga, a preko puta nje bila je slastičarna - prisjetio se Boban.

Prisjetili smo se, jedno vrijeme čak su se prodavali i automobili na najgornjem katu. 

- A to je bilo iza rata. Tada je ponuda bila slabija, plaćanja su postala škakljiva, pa se stvorio višak prostora. Onda je bijela tehnika prešla u desnu stranu, a na lijevoj strani su se smjestili automobili. Ali to je bilo kad je prošao udarni sjaj - dodaje.

RAT U RK SRĐ

U sjećanju su i ratne godine.

- Jedno vrijeme sam bio predsjednik Radničkog savjeta cijele Dubrovkinje, u bivšoj Budućnosti smo imali sastajanja, i za vrijeme jednog od tih sastanaka su avioni počeli letjeti iznad glava. Nije se pucalo, ali se moglo osjetiti što slijedi. Ubrzo je raketiran Dubrovnik. Prvog dana napada na poslu se nisu pojavile naše kolege iz Trebinja i okolice, sve se to očito znalo kad će se zapucati – prisjeća se.

Postojala je tada radna skupina koja je čuvala Robnu kuću. 

- Moj prethodnik na čelu Robne kuće Marijan Kusić i ja smo dobili zadatak da sva stakla polijepimo selotejpom, onim širokim smeđim. I tako smo ih polijepili u "križ". Mi smo to radili i mislimo se, čemu to radimo, ali vidite većina stakala je ostala čitava. Agregat koji je i danas u funkciji je radio tada šest mjeseci bez prestanka. Ukupno su 42 granate pale na zgradu. Sjećam se jednom kako je granata napravila rupu od pet metara, i nastao je požar, a Kusić je išao to gasiti, a taman onda kraj njega je pala još jedna granata. Srećom, nisu ga geleri pogodili - prisjetio se Boban.

- Niti roba onda nije dolazila, a ljudi su pokupovali sve što je bilo. Sjećam se da su u samoposluzi ostale samo jedne bijele špigete i bijela krema za cipele. Eto, zamislite, sve ostalo se kupilo. Bila su neka vina, u čudnoj uskoj boci, zvali smo ih "rode". I ona su pošla. Sve je pošlo osim tih špigeta i kreme za cipele  - dodaje.

Kasnije je cijela RK privatizirana.

- Došli su kupci s novim sadržajima, određene grupacije su kupile prostore, pojavio se Euro Shop, on nas je spasio. Oni, Talijani, došli su kad je bilo najmanje novca i bilo je to kao da ih je sami Bog poslao. I imali su super ponudu, mušku i žensku konfekciju, igračke, alate, boje i lakove... No, promijenila se i ekonomska situacija u Italiji pa su izašli iz priče - kaže on.

O budućnosti Ferdo Boban i nije htio previše govoriti, tek kaže da ima povjerenja sad u novu upravu.

- Evo, vidim da su ljudi oduševljeni što su zamijenjeni skalini. Sad opet rade sva tri kraka. Pa stoga, mogu samo izraziti zadovoljstvo da se na velika vrata vratila ta najpopularnija gruška ulica - naglašava.

- Drago mi je Robna kuća ide naprijed. Drago mi je da se obnavlja. Svojim nasljednicima želim sve najbolje, uvijek ću tu rado doći. To je dio mene. Tu sam bio 45 godina, bilo je krasnih momenata, ali bilo je i problema. Uvijek ima problema. Valjalo se s tim boriti. Ali dočekali smo se na noge. Preživjeli smo i pretvorbu, kao i sve ostalo. Gledali smo zaštititi ljude, ponosan sam što su skoro svi ljudi zbrinuti, kad se pretvorba dogodila svima je nađeno radno mjesto. U međuvremenu sam osnovao firmu, to je bilo nužno jer je RK privatizirana, te sam zaposlio osam branitelja, što uključuje i mene. Na to sam ponosan. Svi su skupa sa mnom tu dočekali mirovinu - zaključio je nekadašnji upravitelj RK Srđ Ferdinand Boban.

A EVO ŠTO PIŠE DR.SC. JERKO BREŠKOVIĆ

Znanstveni rad o Robnoj kući Srđ objavio je nekadašnji profesor na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku te predsjednik Skupštine Općine Dubrovnik dr. sc. Jerko Brešković. U radu "Iz povijesti dubrovačke trgovine: Poduzeće Srđ (1946. - 1979)" mogu se pronaći tako brojne zanimljivosti.

"Izgradnja početne faze od 9.824 m2  trajala je točno 11 mjeseci, a objekt je pušten u pogon 8. ožujka 1972. godine. Prostor druge faze od 2.757 m2  u to je vrijeme samo građevinski definiran, a poslovno je aktiviran 1976. Na tom velikom poslu sudjelovao je gotovo cijeli kolektiv, a posebno su se istaknuli mr. sc. Mario Kovačević u izgradnji (građevinski radovi i nabava opreme), iskusni inženjeri Tomislav Kopić koji je pedantno vodio računa o svakom detalju investicije, Petar Tomas za grijanje, Milan Novak za elektroinstalacije, Nikša Božinović i Antun Matić za građevinske radove, a supervizoru Miru Jeriću ništa nije promaklo." - piše u ovom radu.

O RASPOREDU ASORTIMANA

Raspored asortimana robe organiziran je po katovima u odjele. Na čelo odjela birali su se vrsni kadrovi,  poslovođe:

 Samoposluga prehrane – Jusuf Karamehmedović 

Parfumerija i drogerija -  Pave Simić

Suvenirnica – Lidija Beusan

 Papirnica – Branko Kovačević

 Muška konfekcija, Ženska konfekcija, Dječja konfekcija, Trikotaža i pozamanterija – poslovođe Niko Đangradović, Hasiba Hiba Pervan

 Obuća –   Jasna Trauner Dangubić

Sport i ribolov –  Predrag Radin Santrač

 Staklarija i kućne potrepštine –  Mare Njire-Kokanović

 Stambena konfekcija – Vinko Mjehović

 Namještaj –  Antun Mišić

 Željezarija i alati – Nikola Družić;

 Elektromaterijal i kućni  aparati – Marijan Kusić i Ivo Radić

Sanitarija, pločice i vodoinstalaterski materijal – Niko Pasqualichio

 Auto shop – Jakov Dupčić.

Snack bar - vodio Jaroslav Žmirak.

Rukovodstvo Robne kuće: prvi direktor Đoko Putica, zatim Miho Zvone i Gordana Goić, pomoćnica direktora. 

Referenti nabave: Miljenko Donatović, Niko Đangradović, Marijan Turčinović i drugi. 

'U SRĐU SMO UČILI BITI LJUDI'

Zanimljivo mišljenje dr.sc. Jerko Brešković iznio je uz zaključak svog rada.

"Nešto što se smatra inovacijom ne treba prepustiti zaboravu. Trgovačko poduzeće Srđ Dubrovnik bilo je uspješan nastavljač bogate dubrovačke trgovačke tradicije, a uživalo je najdulje razdoblje kontinuiranog stvaralačkog rada između svih trgovačkih poduzeća u Gradu u bivšem komandnom ekonomskom sustavu. Ovo je povijest poduzeća SRĐ. U Srđu smo učili biti ljudi, prijatelji i suradnici. To je naša  naša prošlost koju ne možemo mijenjati, a možemo je samo interpretirati." - piše dr.sc. Brešković.