Edo Maajka otkako se vratio iz Izraela 2016. godine nastavio je raditi punom parom, objavio novi album 'Put u plus', redovito ima nastupe, a posebno je ponosan na svoj novi bend. Pred dubrovačku publiku će stati 1. rujna, a s reperom smo detaljnije porazgovarali o nadolazećem koncertu. 

Inače, program Dubrovnik Craft Beer Festivala u Valamarovoj organizaciji će oba dana trajati od 18 sati do jedan sat, a svi posjetitelji će moći kušati više od 50 vrsta craft piva i uživati u besplatnim koncertima Leta 3 (prvi dan Festivala) i Eda Maajke (dan dan Festivala). Osim koncerata, prije i nakon njih će sve okupljene zabavljati DJ-evi (Raw Syndicate Booking). Ulaz na Festival bit će besplatan za sve posjetitelje, kojima će biti osiguran i besplatan parking.

Edo, gdje ste? Gdje zapravo trenutno živite? Jesu li za vas to ograničavajuća pitanja budući da često ističete kako ste nomad?

- Živim u Zagrebu s obitelji, već dvije godine smo opet tu i dobro nam je. Ja sam uspio složiti novi bend i završit´ novi album, moram reći da mi je falio Balkan i falio mi je studio, rad na novoj muzici. Nomadski život je okej! Takav život nisam planir´o, ali istina je da mi brzo dosadi biti na jednom mjestu. Najdraže mi je živjet´ u Zagrebu i nadam se da ću većinu budućeg života provesti ovdje.

U kojoj je fazi vaš stvaralački opus? 

- U odličnoj je fazi, vratio sam se na scenu da nije moglo bolje, u zadnjih 5, 6 godina sam uradio samo nekoliko featova, im´o dobru i zdravu autorsku pauzu i sad sam opet tu… Imam odličan bend sastavljen od ponajboljih glazbenika, Mario Rašić je producent zadnje Baretove ploče, basist i osnivač Balkan Zoo jazz projekta. Toni Starešinić je odradio sve synth dionice na albumu, osnivač benda Chui, Mangroove, jedan od najboljih klavijaturista definitivno. Yogi Lonich je „ubica“ na gitari, svira s nevjerojatnom lakoćom, svira i svirao je s brojnim svjetskim facama. Na bubnju imam Mirsada Dalipija, momak s Kosova, član benda Gipsy Groove i još nekoliko jazz sastava ... Snažna ekipa, vrlo lako radimo skupa, nadograđujemo jedni druge, bio je užitak radit´ album s njima i sada ga sviramo po regiji s jednakim guštom. Sad sam u fazi uživanja u plodovima ovogodišnjeg studijskog rada i spremanja velikog koncerta u Domu Sportova 9. studenog.

Je li vaš glazbeni izričaj nešto drugačiji nego što je današnje vrijeme? Vaši tekstovi su uvijek bili društveno i politički angažirani s jakim kritičkim osvrtom pa možda se sad čini kako je cjelokupno stanje u društvu savršeno i nema potrebe za kritikom.

- Meni je ovaj album skup osobnih događanja i razmišljanja zadnjih nekoliko godina, ljubavi, strahova, uspona, padova, iz nekog drugog malo ugla i s više godina „u guzici“. Stanje u društvu i društvima je daleko od savršenog, tim sam se bavio na par pjesama, nemoguće je neusporedit´ i ne vuć´ paralele kad živiš na raznim adresama i raznim društvima, u vremenu kad svi živimo u virtualnom susjedstvu bez obzira gdje smo. Ta tema se najbolje osjeti kroz pjesme „Dolazim i odlazim“ i „No pasaran“.

Generalno u setovima i u karijeri imam jako puno takvih pjesama i nekad sam sebi idem s tim na živce, osjetim na sebi da ću sve manje zalaziti u tu tematiku osim ako nije riječ o globalnijim problemima, jer naši su jednaki već preko dvadeset godina i slabo se mijenjaju.

S kakvom ste glazbenom ekipom, u kontekstu stvaranja, trenutno okruženi? U čemu sve pronalazite inspiraciju?

- Inspiraciju crpim iz svega, od starog soula i funka preko nove muzike, ima tol´ko toga za poslušat´ da sam presretan svaki put kad imam vremena nešto novo semplirat´ i igrat´ se s tim. Živimo u možda i najzanimljivijem vremenu u ljudskoj povijesti tako da s tekstovima i pisanjem ne bi trebalo biti problema. Promatram ljude i život oko sebe i ispred sebe i to mi je sasvim dosta.

Kakva je po vašem mišljenju stanje na hrvatskoj, ali i ex-yu, glazbenoj sceni?

- Dobro je stanje, ima jako puno novih bendova i izvođača, bitno je da postoji i dosta regionalnih festivala koji se trude gurat´ domaće izvođače. Ova godina je jako plodna, a sudeći po albumima koji su najavljeni do kraja godine, bit će još bolja.

Što mislite što je trenutno najveći problem u hrvatskom društvu?

- Previše uhljebništva, nepotrebne birokracije, odljev stanovništva iz ekonomskih razloga, stanovništvo postaje sve konzervativnije i tako dalje. Znanje postaje bezvrijedno i to me dosta brine.

Niste odavno bili u Dubrovniku. Zadnji koncert ste imali 2012. godine na Orsuli. Kakva vas sjećanja vežu za ranije nastupe?

- Orsula je bila odlično iskustvo, jedna od najboljih pozornica na kojoj možete nastupati! Sjećam se prve svirke 2003. godine, na ljeto u onom klubu u kamenu, pa dvije godine nakon toga u onom parku bolnici iznad grada. Odlične svirke, odlična ekipa.

Imate li prijatelja u gradu? Imate li osjećaj da se Dubrovnik promijenio zbog utjecaja turizma?

- Imam nekoliko prijatelja u Dubrovniku i oko Dubrovnika, u Cavtatu također! Dođem kad mogu i kad me pozovu. Nisam tol´ko često u Dubrovniku niti sam iz svijeta turističkih zajednica, ali znam da je u Dubrovniku poskupo i da ste jedan od najbitnijih i najposjećenijih gradova na Mediteranu. Pa Game of Thrones su snimani tamo! Još kad se pročuje da je Edo Maajka svir´o u gradu, gdje će vam onda biti kraj! Mislim da je normalno da se grad promijenio, više turista dolazi i grad će vam rasti i još se mijenjati sigurno. Bitno je staru jezgru sačuvat´ i ne dirat´, možda još jedna mjenjačnica i to je to.

Što posjetitelji mogu očekivati na koncertu koji je najavljen 1. rujna?

- Očekujte nove pjesme s albuma Put u plus i dosta starih super mega hitova. Presjek karijere, s bendom uživo! Dovodim i svog tonca, pa kud ćeš bolje?!