Još uvijek su svježa sjećanja na cjelodnevni svečani program koji se odvijao s obje strane mosta, na odmorištima Brijesta i Komarna, kada je vrhunac večeri bio veliki vatromet, nakon čega je uslijedilo svečano otvaranje 2404 metara dugačkog zdanja. Pelješki most je tako spojio jug Hrvatske s ostatkom zemlje, poslao u povijest duga čekanja na graničnim prijelazima, olakšao tokove ljudi i roba, dodatno razvio turizam Pelješca i Korčule i donio još brojne dobrobiti. Građevinski pothvat kojeg je izvela kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation te rad Marjana Pipenbahera koji je projektirao Pelješki most postali su predmet oduševljenja učinivši ovaj most jednim od najambicioznijih nacionalnih graditeljskih pothvata. 

Nema sumnje kako je Pelješki most kapitalni i strateški projekt koji će kao takav ostati trajno naslijeđe generacijama koje dolaze. No, kao i za sve građevine potrebna je kontinuirana briga na što je nedavno ukazao i prometni stručnjak Željko Marušić. Naime, on je otvorio pitanje procesa redovitog održavanja za koji smatra kako treba početi odmah, prije pojave prvih znakova korozivnog i zamornog dotrajavanja.

SANACIJA MORA BITI NAVRIJEME 

„Mostovi ovješenog tipa, s bitnim nosećim elementima od čelika, izgrađeni preko mora, izloženi su pojačanoj koroziji. Čelična noseća konstrukcija izravno je izložena atmosferskim utjecajima s velikim udjelom soli, a nalazi se na seizmički ugroženom području. Proces održavanja mosta trebalo je pripremati paralelno s izgradnjom mosta i trebao je početi odmah nakon izgradnje, odnosno puštanja u promet“, smatra prometni stručnjak Marušić koji je naveo negativan primjer u Zagrebu kada se nije pristupilo održavanju mostova na vrijeme. Rezultati dugogodišnjeg zanemarivanja, navodi Marušić, doveli su do velikih problema - organizacijskih, financijskih i prometnih, a sve zbog zakašnjele sanacije. Marušić je naveo i primjere rušenja mostova u Italiji i Indiji koji jasno ukazuju koliko je važno praćenje i održavanje stanja. 

Kao pozitivan primjer istaknuo je američki Golden Gate, viseći most u San Franciscu, koji poput Pelješkog mosta ima dva ista negativna utjecaja na trajnost: utjecaj morske soli i veliku seizmičku ugroženost. Taj je most poznat, dodaje Marušić, i po najboljem i najsustavnijem održavanju, koje je počelo odmah nakon otvaranja 1937. godine i traje neprekidno do danas. 

„Provodi se po temeljitom i školski jednostavnom principu. Most ukupne dužine 2737 metara (Pelješki most 2404 metara), najvećeg raspona 1280 metra (Pelješki most 285 metara) i visine plovnog otvora 67 metara (Pelješki most 55 metara) održava se neprestano u ciklusima redovitog i povremenog izvanrednog održavanja. Svaki ciklus temeljitog i redovitog održavanja počinje sa strane San Francisca i 

izvodi se prema suprotnoj strani tjesnaca Golden Gate, u okrugu Marin Transit, i traje 24 mjeseca. Kad završi, počinje ispočetka. Dakle redovito održavanje provodi se neprestano. U 85-godišnjoj povijesti mosta provedena su četiri postupka izvanrednog održavanja, odnosno konstrukcijskih sanacija i unapređenja, a posljednji je bio nakon velikog potresa 1989. godine“, iznosi Marušić o poznatom američkom mostu. 

UGOVOR O ODRŽAVANJU JE POTPISAN

On smatra kako je vrijeme za početak poslova redovitog održavanja Pelješkog mosta.

„Već kasnimo, ali naravno, nije kasno. Pravodobnim i redovitim održavanjem korozivna i zamorna oštećenja uočavaju se i saniraju u najranijoj fazi, uz najmanje troškove održavanja te bez posljedica na dugotrajnu postojanost i sigurnost noseće konstrukcije. Redovito održavanje Pelješkog mosta, sustavno i stručno, kojeg treba započeti čim prije, smanjuje, a može i ukloniti potrebu za budućim skupim i zahtjevnim izvanrednim održavanjima i popravcima“, poručuje prometni stručnjak Željko Marušić.

Tragom analize i savjeta ovog stručnjaka provjerili smo kod Hrvatskih cesta što se radi po pitanju održavanja i brige oko Pelješkog mosta. Pojasnili su kako je samo održavanje mosta organizirano kroz Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta. Temeljem tog Ugovora, tvrtka Dubrovnik ceste d.d. izvode radove operativnog održavanja te radove na očuvanju stanja cestovne mreže uključujući i mostove. Iz Hrvatskih cesta navode kako je procjena da će troškovi održavanja mosta iznositi oko 11 milijuna kuna za nešto više od godinu i pol, točnije za razdoblje od 26. srpnja ove godine do 31. prosinca 2023. godine.

„Čelična konstrukcija mosta izložena je atmosferskim utjecajima posebice djelovanju soli te je stoga zaštićena odgovarajućim premazima i katodnom zaštitom sukladno projektnom rješenju, a za što je dana 20-godišnja garancija otpornosti čeličnih dijelova konstrukcije na koroziju od strane izvođača radova. Na mostu se od puštanja u promet kontinuirano obavljaju nadzor stanja te radovi redovitog održavanja mosta i opreme. Kako je građevina nova i bez nedostataka trenutno nema potrebe za konkretnim radovima već se odrađuju aktivnosti čišćenja kolnika i odmorišta kao i redoviti pregledi bitnih dijelova konstrukcije“, naveli su iz Hrvatskih cesta.

AKTIVNOSTI ODRŽAVANJA

Precizniji radovi redovitog održavanja mosta i opreme podrazumijevaju sljedeće aktivnosti: nadziranje prohodnosti i uporabnosti cesta i objekata, čišćenje kolnika, čišćenje i popravci odbojne ograde, čišćenje i popravci vertikalne prometne signalizacije, popravci oznaka na kolniku, čišćenje voznih i ostalih površina objekta od nanosa i smeća, čišćenje rigola, slivnika, ležajnih klupa i ostalih prostora neposredno ispod i uz most, čišćenje dilatacija, održavanje i čišćenje odmorišta Komarna i Blaca, održavanje sustava videonadzora, rasvjete i sustava upravljanja prometom, zimska služba…

*Iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik