Dubrovčanin Neno Kera prisjetio se 11. rujna 2001. godine. Kako je objavio na Facebooku, bio je pred Dohom, na brodu s posadom iz Arabije, Palestine, Pakistana, Indije... Na društvenim mrežama je objavio kako su reagirali na vijesti o napadu na SAD. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Tog dana 11/09/2001 godine sam se našao u operativi ko stariji operater dinamičkog pozicioniranja (SDPO) i najstariji oficir na komandnom mostu multi roll DSV broda "Khataff" u vodama Katara pred Dohom.
Odjednom u nekom neobično hladnom i tihom trenu se na brodu čula nemoguća do urlika vulkana galama i ushićenje posade mahom iz Arabije, Palestine, Pakistana, Indije...
Jurnjava po brodu i uzvici oduševljenja.
Skandiranje!
Na mostu se pojavio netko od posade zajapuren stakleno hipnotiziranih očiju i visoko podignutih šaka u pobjedničkom stavu urlajući "We give them what they deserve"!
Par sati kasnije po završetku gvardije sam totalno blokiran pred televizorom gledao u nevjerici napad i rušenje Tween towersa i repetirajuće snimke kruženja aviona i udara u nebodere.
Stislo mi se grlo i pluća i blokiran sam ostao poslje satima i danima.
Dio posade umalo da je orgijao.
A onda se sve stišalo.
Desetak dana kasnije je brod okuprala u "fash" napadu u crno maskirana specijalna antiteroristička jedinica marinaca Katara, jer je neka budaletina ostavila litru pakiranog soka obljepljenu srebrnom trakom na kojoj je pisalo "Boom".
Izveli su nas svih na palubu i cijeli dan pod oružjem mrko maskirani držali na nišanu.
Ispred mene se našlo dvoje mladih Indijaca totalno blokiranih i upišanih gaća tresući se ko pruće na vjetru.
Nije bilo normalno ne puknuti po šavovima.
I pucalo se valjda mnogo poslije.
Glupost jednog ronioca nas je stajala mjesec i više dana policijskog ispitivanja i psihološkog rata na brodu sa desetak nacija i vjerskih i političkih uvjerenja.
Bili su to dani kad mi se da prostite stislo u guzici da na stranu nisam išao dugo vremena, baš stislo svojski.
Dani neizvjesnosti i straha, isti oni koje smo svjedočili deset godina prije u Dubrovniku, Vukovaru, zaleđu Šibenika i Zadra, Hrvatske, to zavijanje vukova i hijena rata.
Par godina prije sam prošao morem na blizinu trgovačkog centra NY i divio se tim istim građevinama.
A sada mahnite tragedije i terorizam mjenjaju svijet.
Doma smo do aerodroma i aviona došli uz najviše mjere provjere i opreza ko ljudski paketi u grupi tri po tri.
Tog dana svijet je ušao u novu eru terorizma, specijalnih ratova, ISISa, masovnih migracija i ratova koja vjerovatno prolazi današnju katarzu konstantnom prijetnjom Covida.
Ako kažem ne ponovilo se valjda ništa nisam pametno rekao, osim floskule, jer i dalje će svijetom vladati veliki i njihovi refleksni antipodi neumna prkosa.
Loša je ta samouništavajuća ljudska rasa.
Mir Zemljom neće vladati za mog vremena.
Uostalom, zar je ikada vladao.
Ikada?
