/* */

DUBROVČANIN SE PRISJETIO 11. RUJNA "Bio sam na brodu s posadom iz Arabije, Palestine, Pakistana... prolomilo se oduševljenje!"

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Neno Kera, društvene mreže

Dubrovčanin Neno Kera prisjetio se 11. rujna 2001. godine. Kako je objavio na Facebooku, bio je pred Dohom, na brodu s posadom iz Arabije, Palestine, Pakistana, Indije... Na društvenim mrežama je objavio kako su reagirali na vijesti o napadu na SAD. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti. 

Tog dana 11/09/2001 godine sam se našao u operativi ko stariji operater dinamičkog pozicioniranja (SDPO) i najstariji oficir na komandnom mostu multi roll DSV broda "Khataff" u vodama Katara pred Dohom.

Odjednom u nekom neobično hladnom i tihom trenu se na brodu čula nemoguća do urlika vulkana galama i ushićenje posade mahom iz Arabije, Palestine, Pakistana, Indije...

Jurnjava po brodu i uzvici oduševljenja.

Skandiranje!

Na mostu se pojavio netko od posade zajapuren stakleno hipnotiziranih očiju i visoko podignutih šaka u pobjedničkom stavu urlajući "We give them what they deserve"!

Par sati kasnije po završetku gvardije sam totalno blokiran pred televizorom gledao u nevjerici napad i rušenje Tween towersa i repetirajuće snimke kruženja aviona i udara u nebodere.

Stislo mi se grlo i pluća i blokiran sam ostao poslje satima i danima.

Dio posade umalo da je orgijao.

A onda se sve stišalo.

Desetak dana kasnije je brod okuprala u "fash" napadu u crno maskirana specijalna antiteroristička jedinica marinaca Katara, jer je neka budaletina ostavila litru pakiranog soka obljepljenu srebrnom trakom na kojoj je pisalo "Boom".

Izveli su nas svih na palubu i cijeli dan pod oružjem mrko maskirani držali na nišanu.

Ispred mene se našlo dvoje mladih Indijaca totalno blokiranih i upišanih gaća tresući se ko pruće na vjetru.

Nije bilo normalno ne puknuti po šavovima.

I pucalo se valjda mnogo poslije.

Glupost jednog ronioca nas je stajala mjesec i više dana policijskog ispitivanja i psihološkog rata na brodu sa desetak nacija i vjerskih i političkih uvjerenja.

Bili su to dani kad mi se da prostite stislo u guzici da na stranu nisam išao dugo vremena, baš stislo svojski.

Dani neizvjesnosti i straha, isti oni koje smo svjedočili deset godina prije u Dubrovniku, Vukovaru, zaleđu Šibenika i Zadra, Hrvatske, to zavijanje vukova i hijena rata.

Par godina prije sam prošao morem na blizinu trgovačkog centra NY i divio se tim istim građevinama.

A sada mahnite tragedije i terorizam mjenjaju svijet.

Doma smo do aerodroma i aviona došli uz najviše mjere provjere i opreza ko ljudski paketi u grupi tri po tri.

Tog dana svijet je ušao u novu eru terorizma, specijalnih ratova, ISISa, masovnih migracija i ratova koja vjerovatno prolazi današnju katarzu konstantnom prijetnjom Covida.

Ako kažem ne ponovilo se valjda ništa nisam pametno rekao, osim floskule, jer i dalje će svijetom vladati veliki i njihovi refleksni antipodi neumna prkosa.

Loša je ta samouništavajuća ljudska rasa.

Mir Zemljom neće vladati za mog vremena.

Uostalom, zar je ikada vladao.

Ikada?

Popularni Članci