Nije lako ostvariti snove, te je tako i Kristijan prvo radio kao konobar, zatim u uredu jedne firme, a prvi brod na koji se ukrcao bio je Splendour of the Seas. Težak je i mukotrpan život pomoraca, a ujedno i uzbudljiv.

Kako je izgledao put od konobara do kadeta na brodu vrijednom preko milijardu dolara?

Tijekom studiranja radio sam kao konobar u jednom kafiću, a pri kraju studija radio sam za jednu firmu koja se bavi 3D tehnologijama. Kada sam završio studij Nautike, jedina želja bila je ukrcati se na brod i raditi ono što najviše želim, ploviti morem. Kada sam krenuo četvrtu godinu Nautike,  dobio sam priliku ukrcati se na brod te tu priliku nisam želio propustiti.

Je li bilo teško ukrcati se na brod?

Ukrcaj na prvi brod je najteži, tu su stalna iščekivanja i nadanja,  te to vrijeme do ukrcaja zahtjeva mnogo truda i strpljenja. Međutim, uz malo volje i sreće stvari se poslože. Moj prvi brod na kojem sam radio bio je Splendour of the Seas. Smatram da je diploma samo privremena vrijednost i sve ono što sam naučio tijekom studiranja je bila nekakva početna osposobljenost, a pravu ulogu pomorca naučio sam na svom prvom brodu.

Kakav je osjećaj raditi na najvećem putničkom brodu i kada brod počinje sa plovidbom?

Još uvijek ga istražujem, to je jedan mali grad sa svim mogućim sadržajima. Od japanskih i meksičkih restorana, tobogana, centralnih parkova, sportske zone do besplatnog interneta. Velika je razlika između njega i moga prvog broda, kako u veličini, sadržajima tako i u odgovornosti koju zahtjeva veći brod. Ekipa je zasada odlična i mislim da će to biti lijepih par mjeseci ovdje. Plovidba Mediteranom kreće krajem petog mjeseca.

Je li teško mjesecima biti bez obitelji?

Odvojenost od obitelji je teška i događaju se neke stvari kod kuće na kojima bih volio biti prisutan, kao npr. bratovo vjenčanje. Ali, takav je život pomoraca, na moju sreću imam stalnu konekciju sinternetom pa se tako često čujem sa svojom obitelji i prijateljima. Neki vjerojatno nemaju tu sreću i teško je biti po šest do osam mjeseci,  a neki i do 12 mjeseci na brodu sa malom ili skoro nikakvom komunikacijom s obitelji.

Što radiš na brodu u slobodno vrijeme?

Nakon odrađene smjene, često se družim sa ostatkom posade. Ima nas iz različitih zemalja, različitih kultura pa je priča uvijek zanimljiva. Nikada nije dosadno, a tu su i knjižnice za posadu, teretana (mjesto gdje sam najčešći gost), pa do barova i noćnih klubova,  također namijenjeni za posadu.

Što bi volio raditi u budućnosti, bi li ostao na najvećem brodu na svijetu ili?

Želje za budućnost…Prvenstveno bih volio biti časnik ili kapetan na jednom od Royal Caribbean brodova. Vidjet ćemo, posao mi se sviđa i to je ono što me zanima u životu. Trudit ću se naučiti što više kako bih napredovao i postigao željeni cilj. U životu je važno raditi ono što voliš, a na kraju će se sigurno posložiti sve kako si i zamislio.

Elizabeta Jelić