Plan je bio osvojiti vrh Jala Peak visok 5.732 metra koji je neposredno kraj granice Tibeta i okružen veličanstvenim masivom Himalaja. No, u zadnji tren su u Nepalu morali mijenjati svoj cilj. Istina je da su se pripremili za uspone i silaske te pješačenje duže od 100 kilometara, ali su se unaprijed radovali spektakularnim prozorima krajolika u Nacionalnom parku Langtang koji se dijelom odlikuje suptropskom, ali i klimom arktičkih planinskih pustinja. Pripremajući se, doznali su kako je riječ o regiji bogatoj bioraznolikosti te su doznali kako tamo obitavaju neke od životinjskih vrsta kao crvena panda, snježni leopard i assamski makaki, da Langtang nudi dojmljivu panoramu planinskih vrhova među kojima je najveći Sishapangma, visok 8027 metara kao jedan od ukupno samo 14 vrhova većih od osam tisuća metara.

O tijeku ekspedicije Crnčević za Dubrovački dnevnik priča:

-Nas trojica Dubrovčana s dvojicom mladića iz Srbije činili smo petočlanu ekipu koja je krenula u osvajanje Jala Peaka u regiji Langtang. Međutim, tamo smo se u pratnji  našeg trekking- vodiča, nakon pet dana hoda do vrha Kyanjing Gompa susreli s penjačkim vodičem koji nas je upoznao s podatkom da meteorolozi za datume kad smo najavili penjanje na vrh Jala Peak, očekuju snijeg uz jake udare vjetra. Preporučio nam je da nikako ne idemo i ne riskiramo s tim usponom nego da promijenimo plan. To smo upozorenje shvatili vrlo ozbiljno te smo se odlučili za “plan B“ i osvajanje 5.033 metra visokog vrha Tserkori koji je inače iznad spomenutog vrha Kyanjing Gompa- priča Crnčević te na upit kako se odvijalo ostvarenje rezervnog plana, priča:

-Kad smo došli do sela na 3.800 metara visine, oko četiri sata ujutro smo uz temperaturu od nekih -20˚ Celzijusa krenuli na Tserkori i u nešto više od 11 sati uspjeli svladati visinsku razliku od 1.200 metara, što nikako nije lako zbog visinske bolesti, ali i velike hladnoće. Mogu samo reći kako je savjet iz svih planinarskih vodiča i knjiga da se u cilju izbjegavanja mogućih zdravstvenih problema, ne pravi dnevna visinska razlika veća od 500 metara. No, imali smo sreće i svi smo bili već iskusni, tako da uopće nismo imali nekih većih poteškoća s visinskom bolesti, osim činjenice da je pri silasku trebalo svladati dio opasne zaleđene padine. Imali smo ogromnu sreću da tu nije bilo vjetra. Uz mjesečinu i dobru vidljivost, noć je bila mirna, a nakon osvojenog vrha vratili smo se nešto prije 16 sati. Nakon toga smo prespavali i vratili se u Katmandu gdje smo proveli još par dana te smo se svi, sretni i zdravi vratili doma. Najvažnije je da, unatoč neispunjenoj želji osvajanja planiranog višeg vrha, osvojeni oko 500 metara niži vrh nije neuspjeh jer smo se svi sretno vratili doma. Mi smo se znali od ranije, uigrana smo i mislim doista vrhunska ekipa, a cijeli naš put je zapravo pozitivna avantura tijekom koje nije bilo ljutnje, nego je pamtimo samo kao zezanciju i lijepo druženje.

O nepalskim selima kroz koje su prošli Crnčević priča da su siromašna, ali da je tu ipak moguća opskrba hranom i pićem. Kroz šalu dodaje kako su mogli naručiti pivo ili sok, ali ne i meso jer su tamošnji stanovnici uglavnom vegetarijanci. Naši su sugrađani jeli dosta riže, juhe od leće, tamošnje zelje, tjesteninu prženu s raznim povrćem… Sve je uglavnom na vegetarijanskoj bazi, ali su se za ovaj put opskrbili i ponijeli dostatne količine pancete i umbula, što im je davalo energiju za naporni uspon. Također, Crnčević ističe kako je točno da u planini siromašni puk nema meso u ponudi, ali ga ima u gradovima, gdje je moguće naručiti i steak, kao da smo u našoj zemlji.

Međunarodna planinarska ekspedicija je u cijelosti ispunila cilj promocije duha planinarstva, istraživanja i ljubavi prema prirodi. Na kraju, kao da rezimira ovaj pohod u Nepal i na Himalaju, uz uzdah olakšanja Crnčević dodaje:- Bio sam na većim visinama, ali to nekad ne znači ništa! Jednostavno, od veće visine je važnije jesi li na planini imao problem. I kako god smo već testirali svoje organizme, nikad ne znaš kako će se na kojoj visini tijelo ponašati. Uglavnom zadovoljni smo svi, avantura je prošla dobro, a sad se u Dubrovniku spremamo za sezonu. Kako se kaže: idemo raditi!

Ahmet KALAJDŽIĆ

FOTO: članovi ekspedicije