Radi se o pizza majstoru Goranu Tikvici koji je sreću pokušao pronaći u Dublinu u Irskoj te Marku Mišiću, koji u Kanadi vozi cisternu.

Govorili su još tada oni o uvjetima rada, o drugačijem mentalitetu, ekonomskim silnicama u zemljama koje su gospodarstvo, ali i demokratska načela shvatile nešto bolje od ovoga čemu u Hrvatskoj svjedočimo. No, u međuvremenu svijet je zahvatila pandemija, te se sve stubokom promijenilo, što je novi povod za napraviti priču s ovo dvoje Dubrovčana. 

TIKVICA: MNOGI NAŠI LJUDI SU POŠLI U HRVATSKU, A NA RAČUN STIŽU NOVCI

Goran Tikvica zadržao je svoj posao u Dublinu gdje radi kao pizza majstor. 

- Malo mi je dosta priče oko korone, čini mi se da je malo koga briga za to osim političara. Ovdje mjere postoje i ljudi ih se većinom pridržavaju, no čini mi se da ipak kad se ne mogu potpuno opustiti postaju malo razdražljivi i depresivni. Ali mislim da je to svuda isto što se tiče same bolesti gdje god se čovjek nalazio - ističe Tikvica.

Kaže da su radnici zaštićeni.

- U slučaju otkaza Vlada ovdje plaća 380 funti tjedne naknade. Koliko znam, mnogi Hrvati tako su otišli provesti ljeto u hrvatsku, a na račun im stižu novci - dodao je on.

- A i firme kojima je opao posao isto dobivaju pomoć od države. A radnici su oslobođeni plaćanja poreza pa im plaća izađe veća. Evo, to je mene uhvatilo mjesec dana pa sam imao tjedno 600 funti - kroz smijeh naglašava Tikvica.

Što se tiče atmosfere na ulicama dodaje kako su pubovi otvoreni, ali rade samo do 23 sata, dok se u samoposluge isto kao i kod nas ne može bez maske. Što se tiče restorana, oni imaju mjere samo određenog broja ljudi u objektu te osoblje mora imati maske.

- Javni prijevoz je ograničen, recimo ovdje dvoje ljudi ne može sjediti zajedno - kaže on.

Zaključio je kako je opće mišljenje kako je u Irskoj virus oslabio te kako zaraženi i ne pokazuju simptome.

MIŠIĆ: PRIMILI SMO OD DRŽAVE NAKNADU ZA IZOSTANAK S POSLA

Marko Mišić, koji je inače u Dubrovniku bio  vozač autobusa, a sad radi u Hamiltonu, Ontario ističe prije svega da su velike razlike u "društveno-političkom kao i ekonomskom modelu prema kojem se u Kanadi živi". Kaže da "Kanada ima pravi, surovi, tržišni model tržišta rada za razliku od Hrvatske". 

- Ekonomija je ovdje puno jača, neusporedivo jača i zasnovana je na pravim tržišnim uvjetima te samo tržište rada je jako dinamično. Kada posla ima tada se kompanije na razne načine bore da dođu do dobrih radnika, ali kada stvari krenu nizbrdo - e tada nema stalnog, ni sigurnog posla. Tada s posla odlaze najlošiji. Sve je jedna tržišna utakmica i naravno uspijevaju najbolji. Političari se malo miješaju u realnu ekonomiju osim s određivanjem nekih pravila ili novih zakona, ali se to ovdje malo mijenja jer poduzetnici ne vole kad se mijenjaju pravila i zakoni. Sami zakoni su dosta liberalni i porez relativno mali prema Hrvatskoj, ali se zato striktno porez naplaćuje, nema oprosta niti pogodovanja bilo kome. - objasnio je on.

Što se tiče njega osobno, kaže da i dalje vozi cisternu kao i prije, te da su mu i primanja, kao i satnica, ostali isti. Ističe da je njegov posao vezan uz industriju koja je bila stala u potpunosti, te da je "udar bio jak, ali kratak dok je otvaranje bilo postupno".

-  Za vrijeme prvog naleta virusa i „lockdowna“  bili smo četiri  tjedna kod kuće dok se nije situacija malo smirila, a onda smo se vratili na posao i nastavili raditi skoro istim intenzitetom. Za to vrijeme smo primili od države određenu naknadu za izostanak s normalnog posla. Kompanija je odmah uvela kroz zaštitu na radu nove mjere za sprečavanje širenja virusa, dala nam potrebnu opremu i sredstva – dezinficijense i nastavili smo raditi dalje, ali po novim, nešto izmijenjenim pravilima. Naravno sve to novo je i adekvatno plaćeno  - rekao je.

STRAH NE POSTOJI

Pitamo ga i za mjere države.

- Država se ponijela dosta dobro. Krenuli su odmah s novčanom naknadom svim onim radnicima koji su uslijed pandemije ostali bez posla. Naknada je dosta dobro odmjerena s obzirom na životni standard u Kanadi te ako oba dva supružnika rade i ostali su bez posla s tim naknadama mogu normalno preživjeti. Država je reagirala promptno i spriječila širenje panike i dublji ekonomski pad i krizu uslijed lockdowna  Danas polako ta naknada izlazi iz upotrebe i stvari se lagano vraćaju u normalu - istaknuo je.

Na pitanje kakva je atmosfera na ulicama, kaže kako neki posebni strah ne postoji.

- Ovdje ljudi rade i trude se prilagoditi na nove uvjete i „novo normalno“ koje je ova kriza donijela. Osjeća se velika promjena i veliki iskorak u digitalizaciji i radu od kuće kao i komunikacija sa svim vrstama državnih, a i nekih privatnih ureda. Sve što se može obaviti bez fizičkog kontakta, a putem digitalnih sredstava komunikacije se sada tako obavlja. Većina toga je veliki korak prema boljem, manje čekanja, manje putovanja, jeftinije je i brže - naglasio je i dodao kako ljudi "pandemiju ne doživljavaju pretjerano opasnom, ali se svi pridržavaju mjera distanciranja i nošenja maski te dezinficiranja ruku".

- Kanađani vole svoju zemlju i dosta disciplinirano sve to odrađuju. Nema nekih posebnih pobuna ili prosvjeda, bar ne što ja znam. Ljudi ovdje uglavnom rade i nema šetanja po kafićima niti ispijanja kava tako da onda takvi problemi ovdje ni ne postoje. - naveo je i objasnio da njemu i njegovoj obitelji nedostaje to što ne mogu nigdje otputovati.

- Inače to i Kanađanima najviše najviše fali jer Kanađani puno putuju svuda po svijetu. Život po malo ide dalje, proći će i ovo samo treba biti smiren i strpljiv - naglasio je.

MIŠIĆEVA PROMIŠLJANJA O DANAŠNJOJ STVARNOSTI

Mišić je inače bio i predsjednik dubrovačke podružnice Udruge Franak te ima i dosta izražene stavove po pitanju hrvatske zbilje. Posebno je bio razgovorljiv na temu stanja u Hrvatskoj. Kaže da je u kontaktu s prijateljima i rodbinom u Dubrovniku i okolici.

 - Poanta bi bila da postoji bitna razlika u „političkoj higijeni“ u Hrvatskoj za razliku od Kanade gdje je to na jako visokom nivou i neke stvari su neprihvatljive ovdje. Preveliko politiziranje oko svake teme ne koristi nikome, povjerenje u društvu je skoro pa potpuno uništeno i to prvenstveno radi poteza političara koji jedno rade, a drugo pričaju i samo pogoduju svojim istomišljenicima i stranačkim kolegama. Hrvatska ima i problem s „plemenskom pripadnošću“ na svim razinama i netolerancijom u društvu prema svima koji „misle drugačije“. Inače, prostori Balkana svi od reda imaju jako izraženu nacionalnu pripadnost svome narodu, a istovremeno veliku odbojnost prema bilo kojoj državi koja je tada na tim prostorima. To je zbog višestoljetnog vladanja raznih tuđina na tim prostorima kao i dvije Jugoslavije koje su imale istu sudbinu mržnje naroda koji su u njoj živjeli. Sada napokon imamo svoju državu, ali mržnja prema instituciji države je ostala ista. S te pozicije se ništa dobroga ne može napraviti. Danas se s ponosom spominje Dubrovačka republika i njena „karantena“. Pogrešna je to teza jer ta karantena nije bila usmjerena prema domaćem narodu nego prema došljacima i pomorcima i drugim putnicima koji su mogli donijeti bolest u Grad i ugroziti ga. Ovo danas  nije to  - govori.

- Ali kad smo vec kod Republike neprihvatljivo je da se ne zapitamo što bi ti nasi stari preci napravili u ovakvoj nekoj situaciji i ako ništa drugo preuzeli od njih način na koji su oni vladali Republikom i ljubav kojom su je obasipali te određene političke poteze koje su radili, a sve u svrhu održavanja najveće moguće ekonomske i političke moći koju je Republika imala kroz stoljeća svog postojanja. Definitivno nije tako dugo postojala zato sto su je političari potkradali i varali te nastojali izvući svakojake osobne koristi na štetu države. To bi trebala biti najvažnija promjena u društveno-političkom životu Hrvatske, temelj svih drugih promjena ako svi skupa hoćemo zadržati i sačuvati jedinu nam hrvatsku državu. Problemi su tu i okretanje glave od njih, što nikome ne pomaže te će se oni vratiti ponovo samo još jači i veći. Svi koji misle da to nije i njihov problem se varaju jer „Država, to smo mi“ i „Dok bude Republike bit će i nas, a dok bude nas bit će i Republike“ - zaključio je o malo o ovoj široj temi Marko Mišić.