Tako je ovaj lapadski hrast trebao pomoć čovjeka, a oni koji pomažu su zaposlenici Vrtlara Dubrovnik, ali i firme s kojima Vrtlar surađuje.

Kroz godine su se specijalizirali za više djelatnosti, a i danas im je temeljna ona iz koje su iznikli – održavanje zelenih površina. Za te poslove imaju kvalificiran kadar sa znanjem i dugogodišnjim iskustvom, a mi smo o ovom konkretnom slučaju, ali i drugima, razgovarali sa Zrinkom Kesić, stručnom savjetnicom za zaštitu bilja u gradskoj komunalnoj tvrtki Vrtlar.

SAČUVATI ZELENO I POSTATI ZELENI GRAD

„Mi u prvi plan stavljamo brigu o urbanom zelenilu. Gotovo na očigled zelene površine nestaju, prenamjenjuju se  u parkirališta, apartmane i slično“, započinje  razgovor Kesić. 

Govori nam kako se u svrhu očuvanja stabala nastoje koristiti različite metode i kako se Vrtlar zaista trudi uvijek 'izvući' najbolji mogući ishod, pa tako i u ovom slučaju starog duba u Lapadu. 

„Konkretno, na predmetnom dubu prošle je godine zabilježen veliki napad lisnih ušiju. Lisne uši, osim što sisanjem oštećuju list, one luče i mednu rosu na koju se kasnije naseljavaju gljive čađavice te se smanjuje fotosinteza i stablu opada vitalnost. Medna rosa se na ovom dubu lani baš intenzivno cijedila s listova pa je čitava površina ispod krošnje stabla bila jako ljepljiva, a na mednu rosu su skupile ose,  pčele i mravi. Sve skupa je ostavljalo pomalo nelagodan dojam“, govori nam Kesić. 

Iako ne želi prejudicirati rezultate, Kesić vjeruje da će ovaj hrast ostati na svome mjestu, gdje je već desetljećima. 

„Mi se naravno nadamo da će injektiranje polučiti dobre rezultate. Dub je injektiran na otprilike jedan metar i 30 centimetara od razine tla, a aktivne tvari se moraju translocirati do listova. Put translokacije traje otprilike 20 dana, ovisno o fiziološkom stanju stabla, i nakon tog razdoblja stablo bi trebalo biti zaštićeno. Ako ponovno dođe do jake zaraze lisnim ušima, simptomi njihovog napada bi trebali biti blaži“, optimistična je Kesić uz napomenu kako se 'stablo neće uklanjati niti će se orezivanjem narušavati njegov prirodni habitus i to samo zbog toga što je stablo zaraženo lisnim ušima'.

„Uvijek nastojimo primijeniti najmanje invazivnu metodu, a sve u svrhu očuvanja stabla. Zbog svojih brojnih općekorisnih funkcija koje povećavaju kvalitetu života građana, očuvanje urbanih stabala ima prvorazrednu ulogu“, govori nam Kesić. 

FITOMEDICINA ILI BILJNO ZDRAVSTVO

Fitomedicina, ili kako se nekad nazivala zaštita bilja, službeni je naziv grane agronomije kojom se Kesić bavi u komunalnoj gradskoj tvrtki Vrtlar. Ona je zaslužna za vođenje aktivnosti kojima se nastoji utjecati na što povoljnije zdravstveno stanje dubrovačkog zelenila. 

„Primjerice u svrhu suzbijanja crvene palmine pipe mi već godinama unazad, točnije od 2013. godine provodimo različite aktivnosti među kojima je i injektiranje palmi kao i masovno hvatanje crvene palmine pipe pomoću feromona. Feromoni su specifični sintetizirani mirisi koji privlače određene štetnike u za to namijenjene lovke, a  ne biljku, pa se u našem slučaju na takav način značajno smanjuju zaraze palmi s crvenom palminom pipom“, objašnjava.

Opsežan je posao koji rade stoga je potrebno planiranje. 

„Na svim stablima koja su u okviru našeg održavanja mi redovito obavljamo zdravstvene preglede pa tako pojavu određene bolesti, ili štetnika, očekujemo i na ostalim stablima iste vrste“, objašnjava Kesić kako se upravo zbog toga često injektiranja rade na više stabala u isto vrijeme. 

VEĆ POZNATO, BETONIRANJE I ZELENILO TEŠKO IDU ZAJEDNO

Svakom stablu nekada dođe kraj, a zašto stablu dođe kraj? – odgovor na to pitanje daje Kesić. 

„Nažalost, urbana stabla najčešće pate zbog posljedica različitih  građevinskih zahvata u njihovom okolišu. Često se zaboravlja kako jedno stablo osim krošnje i debla ima i korijen, a što je izrazito važno prilikom planiranja građevinskih zahvata. Različitim iskopima u neposrednoj blizini stabla nerijetko se mehanički ošteti korijen i tako stradaju provodna tkiva koja više ne obavljaju svoju funkciju kako bi trebala, a i ozljede predstavljaju ulaz različitim patogenim organizmima. Nažalost, svjedoci smo kako je sve manje i manje zelenih površina, a velik je problem i to što se nerijetko betonira skroz uz sam pridanak stabla i tako se stablu značajno narušava njegov vodo-zračni režim, a time i vitalnost, odnosno zdravstveno stanje. Stablo čiji je pridanak u potpunosti okružen betonskim ili asfaltnim slojem nema priliku usvojiti dostatnu količinu vode s otopljenim hranjivim tvarima pa kroz određeno razdoblje, nakon što mu se značajno naruši zdravstveno stanje, takvo stablo zasigurno i odumire. Osim toga stablo koje raste u opisanim uvjetima jako teško odolijeva napadu bolesti i štetnika, koji mu inače ne bi stvarali velike probleme“, govori Kesić i dodaje kako se stabla u ovom segmentu mogu usporediti i s ljudima. 

Jednako kao kada star i bolestan čovjek dobije kakav respiratorni virus ili bakteriju, onda on ima puno manju šansu za preživjeti nego netko tko je zdrav i mlad. Baš kao i kod ljudi, i biljke mogu biti u lošem fiziološkom stanju pa ih bilo kakav nametnik ili bolest može dovesti 'pred kraj'. 

DUBROVAČKA STABLA SE SPAŠAVA, A NE RUŠI

Upitali smo Kesić i koliko često dubrovačkim stablima 'dođe kraj'. 

„Općenito, odlučujući čimbenici u stabilnosti stabla su zdravstveno stanje stabla i uvjeti okoliša u kojima se korijenski sustav razvija. Ako procijenimo kako se radi o opasnim stablima, uklanjanje istih se smatra nužnom mjerom. Mi uistinu poduzimamo sve mjere kako ne bi došlo do takve situacije, surađujemo s brojnim stručnjacima i uvijek se trudimo reagirati pravovremeno. Nastojimo stablima omogućiti čim povoljnije uvjete za njihov rast i razvoj“, govori nam. 

U Dubrovniku se dakle vrlo malo stabala uklanja, a kada dođe do takve situacije i kada je 'ekipa iz Vrtlara' u nedoumici, za pomoć traže i drugo mišljenje, nerijetko surađujemo i s ovlaštenim inženjerima i doktorima šumarstva koji onda arborističkim metodama utvrde treba li se stablo ukloniti. 

„U slučaju kada vizualnom metodom ne možemo biti sigurni je li neko stablo opasno, odnosno treba li ga ukloniti, surađujemo sa arboristima koji uz pomoć arborističkih instrumenata, odnosno rezistografa i tomografa puno preciznije  procjenjuju rizike“, pojašnjava Kesić. 

GRAĐANI TRAŽE MIŠLJENJE O STANJU STABALA, A I SUGLASNOST ZA UKLANJANJE....

Vrtlar rijetko izdaje suglasnosti za uklanjanje stabala, a u razgovoru s Kesić dolazimo do informacije kako u principu probleme imaju s građanima koji žele ukloniti stabla zbog pogleda, parkinga, iglica, smole... 

„Često zaprimamo takve zahtjeve, primjerice da im iglice začepljuju oluke, da im stablo pravi hlad i zaklanja ulaz svjetlosti, da im se mačke penju po stablu i ulaze u stanove. Jednom prilikom imali smo i zahtjev da se ukloni obližnje stablo jer ono u određenom dobu dana zasjenjuje solarne ploče. Svakakvih smo se razloga zašto ljudi žele ukloniti stablo mi naslušali, ali na sreću ipak većina građana zna cijeniti blagodati koje u urbanoj sredini pruža zelenilo i većina građana se uglavnom zalaže za očuvanje stabala“, govori nam i dodaje kako se zbog toga ponekad i zamjeraju ljudima. 

U LAPADU SE NEDAVNO SRUŠIO BOR 

Krajem ožujka u Ulici Iva Vojnovića uslijed nevremena  došlo je do vjetroizvale stabla alepskog bora koje je oštetilo nekoliko parkiranih vozila, od siline pada urušio se i kameni zidić. Intervenirali su vatrogasci, a na mjestu događaja očevid je napravila i policija. Pitamo Kesić je li konkretni bor pod nadležnosti Vrtlara.

„Konkretno stablo nije u našem održavanju“, pojašnjava nam Kesić. No svakako je zanimljiva informacija, kako su djelatnici Vrtlara na zahtjev Domouprave, još prije vjetroizvale stabla alepskog bora, obavili terenski izlazak i pregled stabla.

„Obavili smo terenski izvid i napisali dopis u kojemu smo dali naše mišljenje. Predmetno stablo alepskog bora bilo je dobrog zdravstvenog stanja, nisu uočeni nikakvi simptomi bolesti i štetnika koji bi mogli negativno utjecati na stabilnost stabla stoga smo preporučili određene arborikulturne mjere u krošnji stabla. Što se tiče korijena stabla, isti se nedvojbeno razvijao u ograničenim uvjetima, kao i korijenje svih okolnih stabala koji su dio istog drvoreda. Prilikom vizualnog pregleda stabla nije bilo moguće odrediti volumen tla u kojem korijen raste, stoga smo u dopisu preporučili obaviti arboristički pregled i procjenu statike predmetnog stabla od strane ovlaštenog inženjera šumarstva“, zaključuje Kesić naš razgovor uz opasku kako alepski bor nije dobar izbor vrste stabla za sadnju unutar drvoreda na parkiralištu.

Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika