Donosimo: kako nas je Darko Kaciga napravio ovcama i pokusnim kunićima
Ako se kronološko vratimo na izbore koji su se održali 2001. godine tada možemo kazati da su to „profesionalni“ početci Darka Kacige kao političara. U suradnji sa don Ivanom Grubišićem pokrenula se izborna inicijativa „Treći put za glas čovjeka“, a „advokat“ Kaciga je nosio izbornu listu za Županiju.
Osim što je najavio da vraća moral u politiku, a pitanje što nude biračima i po čemu će ih oni prepoznati, izjavio je:
- Ono što nudimo na globalnom planu jest vraćanje elementarnog morala kako u politici, tako i u gospodarstvu. Cilj nam je vratiti politici u Hrvatskoj ono njezino izvorno značenje, a to je briga za opće dobro.
Briga za opće dobro
Osim što su se stanovnici Županije njegovim izbornim porazom nasmijali na njegovu tezu o tome kako će vratiti elementarni moral u politiku, Darko Kaciga se je svojski brinuo o općem dobru, ali sa dodatkom – općenito o svojoj „familiji“.
Njegovo opće dobro je dobro što je početkom devedesetih dobro zasjeo na mjesto Direktora Dubrovačke banke d.d., banke koja je dugove hotelskih poduzeća iz Dubrovnika pretvarala u vlasničke udjele, a ponekad, a kako to tvrdi Državni ured za reviziju i u Sisku i u Dubrovniku, i bez stvarnog duga, ali sa čvrstim vezama uprave hotela i uprave banke. Tako je bilo i sa hotelskim poduzećem „Hotel Jadran d.d.“.
Poznata hotelijerska obitelj Kaciga
Obzirom da prigode beru jagode, tako je obzirom na debelu knjigu dionica hotelijerskih tvrtki u Dubrovačkoj banci d.d., od strane Nadzornog odbora Dubrovačke banke, Darko Kaciga za jednu dobro odrađenu „prljavu rabotu“ nagrađen jagodama, pardon dionicama Hotela Jadran d.d. koji je prije toga kompenziran u zamjenu za dug te je izvršena pretvorba u korist banke.
Uz poznatu, a za normalni puk nedosanjanu kamatnu stopu od 1%, Kaciga & obitelj kupuju povlaštene dionice. Dionice koje su mogli kupiti samo oni koji nisu radili u društvima nad kojima se odvijala pretvorba i privatizacija. Tako su Darko Kaciga (Dubrovačka banka), njegova sestra (Okružni zatvor u Dubrovniku) , zet (gradska uprava) te otac koji je samo djelomično stekao pravo na povlaštene dionice (Poradi kupnje dionica Veterinarske stanice) otkupili veliki paket dionica po povlaštenim cijenama.
Umjesto da se je ugledao na oca veterinara Dr. Miha Kacigu koji je i bez pozadine Dubrovačke banke d.d. sudjelovao u najčišćoj dubrovačkoj privatizaciji sa zaposlenicima Veterinarske stanice, sin Darko se je ugledao u one koji su Hrvatsku i Dubrovnik zavili u privatizacijsko i pretvorbeno crnilo. Dodajmo da je on kreator jednog od ortačkih ugovora Dubrovačke banke te da on zna mnoge tajne velikih majstora.
Dubrovčani kao mali pokusni kunići
Osim što je u vidu „Jadrana“ financijski naplatio svoje usluge po povoljnim kreditnim aranžmanima, naš izvor iz uprave tadašnje Dubrovačke banke nam je otkrio i postojanje poljoprivrednog kredita za Uzgojnu farmu kunića u Zatonu. Vlasnik navedenog projekta je bio zet Darka Kacige koji je bez poslovnog plana dobio kredit od milijun njemačkih maraka uz 1% kamate. Kuniće je na kraju financirala Državna agencija za sanaciju banaka, dok su jedini kunići, i to oni pokusni, mi građani Dubrovnika koji smo godinama dopuštali da nam raznorazni „menadžeri“ i „političari“ vode Grad i od njega rade Etno selo.
Dubrovački dnevnik