Dubrovnik je od 2006. godine 'Grad prijatelj djece', priznanje je to koje se dodjeljuje gradovima u Hrvatskoj koji u potpunosti ostvaruju prava i potrebe djece, poštujući načela Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Ploče s počasnom titulom „Grad Dubrovnik prijatelj djece“ postavljene su na nekoliko mjesta i ulaza u grad. Ni ova titula nije imuna na kritike, pa ju se nerijetko u vrijeme upisa u vrtiće i jaslice nazivalo samo floskulom, kada su djeca ostajala neupisana i na listama čekanja. Priznanje je na udaru bilo i više puta kada su roditelji upozoravali na derutna stanja pojedinih igrališta, poput onoga u Pilama, Gružu ili na Batali. 

Na društvenim mrežama nekoliko puta godišnje aktualizira se tema parkova za djecu, a tako je bilo i prije nekoliko tjedana kada su roditelji upozoravali na nepoželjnog stanara dječjeg igrališta na šetnici Uvale Lapad. Riječ je o štakoru koji je izlazio iz rupe u zidu, a koji je tamo živio mjesecima. U posljednje ga vrijeme nema, a vjerojatno je to rezultat deratizacije koju redovno provodi Sanitat. 

Park u Uvali Lapad neko je vrijeme posjećivao i ne baš rado viđeni štakor

PUNO JE KRITIKA NA RAČUN DJEČJIH IGRALIŠTA

„Park na Montovjerni je strava! Onaj pijesak bude pun govanaca, ponekad i stakla i tko zna čega sve još. Za sprave za djecu uopće nemam komentara“, jedan je od komentara na društvenim mrežama vezano uz stanje dubrovačkih igrališta za djecu. 

Dio roditelja piše kako su bolje parkiće viđali i u puno manjim gradovima od Dubrovnika, a neki ističu i kako je „90 posto svih igrališta u kriminalnom stanju“. 

Dio građana pohvaljuje pak reakcije 'komunalaca' za koje navode kako su na prijave o oštećenjima odgovarali brzo, a jednako tako brzo i popravljali nedostatke. 

Nakon što su roditelji upozorili na oštećenja u parku u Uvali Lapad ona su brzo sanirana

„U gradu ima malo parkića, posebno za malu djecu od dvije ili tri godine. Stanje i ovih malo parkića je očajno, ne razumijem zašto, pa zar je to toliko velika investicija?“, pita se jedna Dubrovkinja. „Dva parka u gradu mogu pohvaliti, ovo ostalo ne zna se što je gore, od tobogana koji se drže na jednoj viti i slično“, samo je jedan u nizu komentara na društvenim mrežama. 

A KAKVO JE STANJE DANAS?

Tragom ovakvih komentara, provjerili smo kakvo je danas stanje dječjih igrališta na području grada i što o njima misle roditelji - van društvenih mreža.

Nikolinu iz Požege zatekli smo u parku u Gružu, za koji govori kako je uredu, kao i onaj na Batali.
„Bolja su dječja igrališta u Dubrovniku nego u Požegi. Kod nas ih ima baš malo, ovdje ih je više i izgledaju bolje“, govori, dok Sara iz Madrida dodaje kako bi ipak bilo bolje da su sprave malo niže. 

„Imam osjećaj kao da se u Španjolskoj više pažnje posvećuje sigurnosti. Nije ovo loše, ali isto tako nije nešto specijalno, otprilike kao i u Španjolskoj. Svakako bi moglo biti i bolje. U Njemačkoj su puno sadržajniji parkovi, za malu, ali i stariju djecu. Tobogan, ljuljačka... to su neke osnove koje se svuda mogu naći. Recimo ovdje je more važno, pa zašto ne staviti nešto kao brod za igru i slično“, predlaže mama Sara, ali napominje kako je veliki plus igrališta u Gružu – prirodni hlad. 

Gizela živi u Dubrovniku već dugo i najčešće unučicu vodi u park na Batali. Posebno pohvaljuje park kod crkve sv. Mihajla, a unučica najviše voli onaj na šetnici u Uvali Lapad. 

„Najvažnije nam je da ima hlada, zato ljeti biramo ova igrališta gdje stabla čine prirodnu sjenu“, govori baka Gizela koja je unuku dovela u Čokolino baš zbog toga. 

NIŠTA SPEKTAKULARNO, ALI NI LOŠE

Dubrovkinja Lucija govori kako su igrališta po gradu „čisto ok“.

„Najdraže mi je ono na glavici Babinog kuka, sve je novo, ograđeno je, a na podu je mekana podloga. Jedino je problem toga igrališta i onoga u Solitudu sunce, cijeli dan prži pa je nezgodno jer nema hlada. Ljeti je dobro u Čokolinu ispod čempresa, može se doći u svake ure“, govori Lucija i ne baš tako optimistično nastavlja: „Kakva nam je situacija, đe živimo i u što se najviše ulaže, dobro je da išta imamo“. 

U hladovini je pa mu je to veliki plus, ali park u Čokolinu baš se i ne može pohvaliti sadržajem

Za djecu kaže kako se zabavljaju igračkama doma, u vrtiću s vršnjacima, pa onda uz šetnju, i ne trebaju igrališta biti 'ekstremno dobra', ali napominje kako ipak trebaju biti uredna  i sigurna. 

Leonora iz Zagreba sadržajem za djecu u Dubrovniku, priznaje, nije zadovoljna. Sreli smo je u parku na šetnici u Uvali i odmah nam je rekla kako je čula za štakora i da zbog toga roditelji ne puštaju malu djecu na tlo. 

„Igrališta u Zagrebu ima puno, recimo u mom kvartu ih ima minimalno sedam pa se ne možemo požaliti na sadržaj. Ovo igralište je ok, ali taj štakor za kojeg sam čula je problem. Osobno nisam zadovoljna sadržajem za djecu u Dubrovniku i mislim da bi to trebalo poboljšati jer osim Dubrovčana, tu dolazi i dosta obitelji s djecom“, zaključuje. 

PAMETNA IGRALIŠTA 

Prije nekoliko godina Grad je proveo projekt kojim je obična igrališta 'transformirao' u pametna. Playbiba je aplikacija koja bi trebala djecu poticati na povećanu fizičku aktivnost na igralištu. Aplikacija zatim prikuplja podatke, koje u obliku mjesečnog izvješća, dostavlja nadležnom upravnom odjelu. Podaci pokazuju koliko je sustav korišten, ali i koliko je korištena pojedina sprava na igralištu. Roditelje koje smo zatekli na igralištima pitali smo koliko oni ili djeca koriste digitalne značajke igrališta i zanimljivo, većina nije znala uopće o čemu govorimo. Više desetaka roditelja s kojima smo razgovarali kazalo nam je kako su primjetili oznake na igralištu, ali kako se nisu nikada zainteresirali saznati o čemu se radi, pa im je i aplikacija potpuna nepoznanica. 

Igralište na glavici Babinog kuka jedno je od novije uređenih 'pametnih'

„Pa vodimo ih na igralište da se igraju, a ne da im sada vadim mobitel za nekakve aplikacije. Uglavnom dolazimo nakon vrtića, ili vikendom iza objeda pa se djeca jedva čekaju malo istrčati. Da, sad kad kažete vidjela sam tu tablu, ali nisam je nikada čitala“, govori Dubrovkinja Ana.

Grad svakako treba pohvaliti na razmišljanju o inkluziji djece s invaliditetom ili smanjenom fizičkom pokretljivošću, pa su postavljene i sprave koje oni mogu koristiti. Nažalost, dio tih sprava poput vrtuljka u parku na Batali je oštećeno. 

Roditelji također upozoravaju kako se često događaju ozljede na ljuljački namijenjenoj djeci u kolicima.
„Ta ljuljačka redovno ozljeđuje noge djeci, u sekundi nepažnje zapne im noga između ljuljačke i poda. Možda bi trebalo postaviti neki osigurač kojega djeca ne mogu onesposobiti već samo odrasla osoba koja je u pratnji djeteta koje koristi kolica“, predlaže jedna majka.

Estetika je jedno, ali neke stvari su i pitanje sigurnosti, poput otvorenih utičnica, žica koje vire...

Uvjerili smo se kako situacija na dječjim igralištima u gradu nije 'kritična', ali niti bajna. Igrališta ima, opremljena su skromno, uz neka manja oštećenja koja se uglavnom u razumnim rokovima otklanjaju. Ali, kako su naveli svi naši sugovornici – ipak bi moglo, i trebalo bolje. Dubrovnik jest grad prijatelj djece, i to treba biti, ali u prijateljstvo treba i kontinuirano ulagati. Jedno takvo ulaganje upravo je u planu za ovu godinu, a radi se o uređenju novog igrališta za djecu u Šumetu. 

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika