Crkve su ogoljene, oltari bez ukrasa, a liturgijska slavlja se ne održavaju sve do večernjeg bdjenja. Posebna se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, kako bi se vjernici duhovno pripremili za Uskrs.

U mnogim krajevima, Velika subota je dan bogat simbolima i običajima. Od blagoslova uskrsne hrane, preko paljenja uskrsne svijeće pa do pripreme doma za uskrsno jutro, sve se odvija u ozračju tihe radosti i pripreme za dolazak svjetla.

Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom. U novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.

Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven.

Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi. Velika subota je i dan posta. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili s roditeljima s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti „Isusov grob“.

Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina.

Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme, a na bdijenju je blagoslov jela. Navečer (nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdjenje.

Spomen je na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt te njegovo uskrsnuće, po kojima su vjernici spašen

Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve i pripravom uskrsne svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće. Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru te zvone sva zvona. Nastupa radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt.

Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem su katolici otkupljeni.

VAZMENO BDIJENJE U KATEDRALI

Vazmeno bdijenje na Veliku subotu 4. travnja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodit će dubrovački biskup Roko Glasnović. Bdijenje počinje u 21 sat. Liturgija Vazmenog bdijenja je izuzetno bogata sadržajima, puna simbolike i jedno je od najljepših crkvenih liturgijskih slavlja - piše na stranicama Dubrovačke biskupije.

Počinje na ulaznim vratima katedrale blagoslovom ognja od kojeg se pali uskrsna svijeća koja se u procesiji nosi do oltara i stavlja na postolje. Procesija se tri puta zaustavlja uz pjevani navještaj: Svjetlo Kristovo, na što vjernička zajednica pjevajući odgovara: Bogu hvala. Slijedi hvalospjev uskrsnoj svijeći, čitanje više tekstova i psalama iz Svetog pisma koji upućuju na povijest spasenja usmjerenu prema Kristu te nastavlja euharistijsko slavlje uz blagoslov krsne vode koje od Velikog petka nije bilo u posudama na ulasku u crkvu. Na Vazmenom bdijenju vjernici obnavljaju krsna obećanja.