Tog jutra su neprijateljske snage JNA potpomognute crnogorskim i srpskim rezervistima započele topnički napad na tvrđavu Imperial na Srđu, a u isto vrijeme su započeli i pješačko – tenkovski napadi. Osim na Imperial, napadi su bili usmjereni na hotel Belvedere, Grad, Nuncijatu, Sustjepan, ukratko na sve crte obrane Dubrovnika.

Iako su branitelji Dubrovnika pružali snažan otpor, mnogobrojniji neprijatelj uspio je doći na gornju taracu tvrđave, a izmoreni branitelji zatražili su od zapovjednika obrane Nojka Marinovića izdavanje zapovijedi topništvu da gađa utvrdu. Taj je potez urodio plodom, tromblonskim minama je uništeno uporište agresora što ga je natjeralo na povlačenje. Ipak, napadi nešto manjeg intenziteta nastavili su se cijelog dana.

Dubrovnik je tog dana pretrpio snažne napade s kopna, mora i zraka, oštećeno je oko 460 zgrada i spomenika, od čega ih je devet izgorjelo. Gorio je cijeli grad. Izgubljeni su i ljudski životi, 19 branitelja i civila je poginulo, a preko 60 osoba je ranjeno. Prilikom napada je svoj život izgubio Pavo Urban, dubrovački fotograf koji je tog dana fotoobjektivom zabilježio napad na Dubrovnik. Njegova posljednja snimljena fotografija također predstavlja simbol Domovinskog rata u Dubrovniku.

Dubrovnik su obranila 163 branitelja, a kasnije je osnovana 163. brigada Hrvatske vojske koja je dobila ime po broju branitelja koji su 6. prosinca 1991. obranili Dubrovnik. Također, 6. prosinca je proglašen Danom dubrovačkih branitelja, iako će se mnogi branitelji i svjedoci ratnih zbivanja na dubrovačkom području složiti kako su najžešći napadi na jug Hrvatske zabilježeni tijekom studenog, kad su se dogodile i brojne ljudske žrtve.

Neka im je vječna hvala i slava.