Ideja bojkota trgovačkih lanaca odmah je odjeknula među građanima, kojima su sve veće cijene proizvoda došle „do grla“. Prvi, jednodnevni bojkot urodio je plodom, jer se veliki broj kupaca odlučio jednostavno – ne poći u butigu. Podaci porezne uprave pokazali su da se, u usporedbi petkom prije njega, dogodio pad prometa od 46 posto. I u našoj županiji butige su bile prazne. Prema analizi hrvatskog matematičara Nenada Bakića, pad je na našem području i veći od hrvatskog prosjeka i iznosio je 49 posto.

Da tu stvari neće stati, bilo je jasno i prije objavljenih podataka. Bojkot se, čini se, nastavlja i u tjednima pred nama, jačim intenzitetom. No može li glas građana dovesti do pada cijena?

„Kroz jedan bojkot, sigurno ne. Ali ako potrošači budu ustrajni i složni, a nadam se i mislim da hoće, ako bojkot bude jači nego što je bio, mislim da bi u konačnici moglo imati efekta. Mislim da će, ako postoji prostora, trgovci morati reagirati. Smatram da bi mogao imati odjeka, iako po televiziji slušam mišljenja drugih stručnjaka koji se sa mnom baš i ne slažu. Nadam se da u Hrvatskoj na strani potrošača postoji ta snaga, odlučnost da se bude uporan do kraja. Mislim da bi efekta trebalo biti, jer jednostavno nema logike da cijena nekog artikla u zemljama gdje su plaće bitno veće bude niža, a u Hrvatskoj veća i to bitno veća, ne malo veća“, objašnjava ekonomist i sveučilišni profesor Tonći Svilokos.

Potrošači zaista jesu složni u želji za spuštanjem cijena i borbi protiv inflacije, međutim, u toj želji, došlo je do disperzije ideja i zbunjenosti – koga sljedećeg bojkotirati, kada, kako? Relevantan izvor, u moru različitih grupa, je stranica Halo, inspektore, koja je i pokrenula prvi bojkot.

„Apsolutno treba imati jedan dogovor, jednu ‘glavu’ da se na neki način svi zajedno dogovorimo što treba napraviti. Ako bude razjedinjenja, svakako da to ide u korist trgovcima koji to i žele i čekaju hoće li se to dogoditi. Mislim da bi više efekta bilo kad bi bojkot bio usmjeren prema nekolicini trgovaca, a ne prema svima, ali duže vrijeme. Takav pristup bi, po meni, bio efikasniji. Ali kako god bude, ono što se dogovorimo, trebaju svi poštivati. Ako je to sveopći bojkot, onda je sveopći, ako je bojkot jednog trgovca, onda bi to trebalo biti odrađeno do kraja i zajednički. Ali vjerujem da trgovci igraju na kartu da će doći do razvodnjavanja, da neće biti dovoljno dugo jedinstva. Spremni su pretrpjeti gubitke, prije nego što popuste, jer ako popuste, onda su na neki način priznali da s njihove strane postoji dogovaranje, da postoje prešutni ili neprešutni dogovori koji su rezultirali takvim cijenama kakve imamo“, kaže Svilokos.

„SVE UKAZUJE NA TO DA POSTOJI NEKA VRSTA DOGOVORA“

Upravo se o takvim dogovorima puno i nagađa, a ukoliko postoje, značilo bi da je formiran – kartel. Radi se o najtežem obliku narušavanja tržišnog natjecanja, koji po definiciji predstavlja sporazum između poduzetnika koji su međusobni konkurenti na tržištu.

Europska unija za takvu vrstu dogovora predviđa ozbiljne kazne, koje za poduzeća mogu doseći i do 10 posto godišnjeg prometa na globalnoj razini, a ukoliko se takvo što ponavlja, kazne mogu biti i veće. Također, za one koji sudjeluju u vođenju kartela, poput menadžera i direktora, mogu se izreći kazne, a u zatvor se za to može primjerice u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Danskoj. Kazne se mogu smanjivati kroz suradnju, tako da poduzeća koja se odluče za suradnju mogu doći do smanjenja kazne i do 50 posto, ili čak i više, ovisno o razini suradnje. A o ugledu ne moramo ni pričati – ako činjenica o kartelu izađe u javnost, to znatno može utjecati na njihovo poslovanje.

„Iskreno, ja sam to spominjao bitno ranije nego što se počelo u medijima govoriti o mogućnosti kartelnih udruživanja. Ali sve ukazuje na to. Samo, kartel je jako, jako teško dokazati. I koliko god su visoke te kazne, bitno je pitanje – je li ih itko danas platio u Hrvatskoj? Iskreno, ne znam za slučaj da su izrečene rigorozne kazne prema kartelnom udruživanju i dok god se kartel ne dokaže i ne izreknu drakonske kazne, koliko god zakonski to bila velika prijetnja, to neće zaustaviti trgovce da to rade. No, nitko nema dokaz, a pogotovo ne mi, mali potrošači. Ali kad pogledate fakte i činjenice, usporedite kretanje cijena, izmjenjivanje popusta i činjenicu da su cijene u cent jednake, jednostavno sve ukazuje na to. No, konkretan dogovor, snimku ili nešto slično kompromitirajuće nećete naći. Iskreno, ne znam kako to uopće dokazati, ali kad gledate brojeve, činjenice govore da nešto postoji“, kaže Svilokos.

Pitanje koje se najčešće postavlja među građanima jest – je li Vlada mogla učiniti više? Jer su čak i ministri podržali sami bojkot. Svilokos vjeruje da se ipak moglo bolje.

„Upravo u smislu da su radili veću kontrolu i da su uspjeli dokazati, što i sami vide po cijenama, da postoji nekakav dogovor i da se donese prva presuda protiv trgovaca. To je njihov posao i postoje posebne agencije koje se time bave. Vlada nije trebala ići samo u smjeru kontrole cijena. Kad je ograničena cijena od strane Vlade, to se izbjegne i može biti ograničenog dosega. A ovaj dio što je država trebala odraditi, a to je kontrola i regulacija tržišta, tu je zakazala. To je glavna, ključna uloga. Puno je lakše napisati i reći – cijena ne smije biti veća od te i te. Ali to nije dugoročno rješenje i pravi put. Pravi put je omogućiti uvjete potpune konkurencije na tržištu. Pitanje uništavanja domaćih trgovaca, pitanje otvorenosti tržišta, koliko stranci koji dolaze poštuju naša pravila… Tu je trebala država, po meni, napraviti više“, kaže Svilokos.

„NIKAD NIJE KASNO ZA REAKCIJU VLADE“

No možda glas građana ipak dođe do onih na pozicijama i potakne ih na veću akciju.

„Nije kasno da nauče i da vide da se može. Malo jest čudno kad Vlada podržava bojkot, s obzirom da je u jednu ruku usmjeren i protiv njih. Ali mislim da nemaju izbora, pa im je taktika podržavati malog potrošača u tom smjeru. Definitivno nikad nije kasno da te institucije na kraju krajeva prorade, da krenu raditi svoj posao, ali to se još ne događa. Nažalost, jedino rješenje je ono što se sad događa od strane kupaca. Ali ovo je dobra stvar da vidimo koja je naša snaga, a naša snaga je ne samo u trenutnoj akciji, već i u ustrajnosti. Da budemo ujedinjeniji svaki sljedeći petak ili u bilo kojoj drugoj akciji, jedino to može dati rezultate. Ako toga ne bude, neće biti dobro“, zaključuje Svilokos.

Sličnog stava oko bojkota je i Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik.

„Problem je strukturne prirode u našoj ekonomskoj politici. Prema tome, sami bojkot neće utjecati na smanjenje cijena niti na nekog posebnog iz tog lanca. Međutim, dobro je da se to događa, da ljudi počinju biti aktivni i da puste svoj glas, ne bi li tako potaknuli kreatore ekonomskih politika na shvaćanje da smo zaista došli do ruba, da je tu kraj. Jer je sve veći broj ljudi ugrožen od siromaštva. Mislim da će bojkot poslati poruku onima koji su kreatori ekonomske politike da se nešto promijeni, da se nešto poduzeti treba“, kaže Trojić i objašnjava da sama situacija s visokim cijenama nije rezultat isključivo trgovačkih marži, već se linijski nadovezuje, počevši od same proizvodnje, logistike, svih sustava unutar procesa, u kojem su trgovačke police zadnje u nizu.

POTREBNO DJELOVATI PRIJE SEZONE

No, itekako naglašava vrijednost građanske inicijative kojom se pokazuje da stanovništvo ne može podnijeti ovakvu razinu rasta cijena.

„Dobro je reći da smo došli do ruba, da se politike i smjerovi moraju mijenjati pod hitno i da oni koji donose odluke moraju razmisliti kako dalje. Da se napokon nešto konkretno počne raditi u smjeru strukture gospodarstva i varijabli koje doprinose povećanju cijena, da se na neki način i one ublaže“, objašnjava Trojić.

No, oni koji donose odluke, kao što smo već spomenuli, bojkot podržavaju. Trojić u tome ne vidi problem.

„Vjerujem kako svi oni kao građani podržavaju bojkot, jer su i njima cijene prevelike. Međutim, bilo bi dobro kad bi se oni koji donose odluke u isto vrijeme zapitali kako mogu pridonijeti promjeni situacije. Sigurno kako uvijek onaj koji je na vlasti ima alate i mjere kojima bi nešto mogao učiniti. Prema tome, dobro je da oni kao građani podržavaju bojkot i zahtjeve da se nešto učini, a s druge strane, bilo bi dobro kad bi s ekonomskim stručnjacima i vlastitim kadrovima provjerili koje su to aktivnosti i mjere kojima se može konkretno djelovati kako bismo zapravo izbjegli ovakve situacije ili barem umanjili oštricu koja se kod nas događa“, kaže Trojić.

Naglašava kako je razina inflacije zaista visoka, među najvećima u Europskoj uniji.

„Mi smo uvozno gospodarstvo, gospodarstvo koje vrlo malo toga proizvodi, zbog toga smo iznimno ranjivi, preosjetljivi. Logistički troškovi imaju veliki udio s obzirom na uvoz. Kad dovozite dobra iz nekog drugog dijela svijeta, onda vam je to sigurno još jedan trošak koji morate uračunati. Problem je u strukturi i politici koja treba zapravo biti okrenuta u smjeru poticanja domaće proizvodnje, u smjeru ekonomskih politika koje će na neki način utjecati na strukturu gospodarstva. Jer ovakva struktura gospodarstva je problem, a to ćemo osjetiti još više“, kaže Trojić.

Smatra kako zapravo nismo ni došli do vrhunca nego kako smo na uzlaznoj putanji koja će se više osjetiti u periodu godine kad krene turizam.

„Jer ćemo onda imati stabilnu potražnju, pa mislim da će trgovački lanci povećati svoje promete. Stranci, naravno, bojkotirati ne mogu jer će biti tu par dana, pa će trošiti. Tako da će se prometi pojačavati i te cijene, na krilima povećane potrošnje, imat će prostora za povećanje. A to će opet dodatno ubrzati našu inflaciju. Neke bi se stvari trebale pokrenuti prije sezone, jer kad dođe sezona, tek onda smo ponovno u tom začaranom krugu“, objašnjava Trojić

ODAZIV NA BOJKOT DOBAR POKAZATELJ STANJA U ŽUPANIJI

Zanimljivo je zapravo kako je Dubrovačko-neretvanska županija, često shvaćena kao jedna od županija u kojoj „teku med i mlijeko“, našla svoje mjesto u vrhu onih koji su podržali bojkot više od hrvatskog prosjeka, među manje prosperitetnim županijama.

„Ovo je najbolji pokazatelj stanja naše županije. Pokazuje kolika je polariziranost i da zapravo da nije istina kako najveći broj ljudi u našoj županiji dobro živi. Pokazuje koliki postotak ljudi u našoj županiji ipak živi ugrožen od siromaštva. Jesu prihodi od turizma veliki i imamo jedan postotak, možda najveći s obzirom na opću populaciju, bogatih ljudi. Ali ovo je jasan pokazatelj kako to nisu svi ljudi, kako i u Dubrovniku ima jako puno građana koji jedva spajaju kraj s krajem i kako je jednostavno ovaj bojkot bio jedini način na koji su mogli reagirati. Ali neovisno o tome ima li netko novaca ili nema, mislim da smo se svi srodili s idejom kako ne želimo više da nas itko šiša kao ovce. Imali novca ili nemali, ne želimo plaćati sustav koji nije dobar. Naš ekonomski sustav nije dobar. Ovo je jedini način na koji smo mi građani mogli dignuti svoj glas“, kaže Trojić.

A baš kao i Svilokos, ističe važnost ustrajnosti i složnosti.

„Ako se bojkot nastavi više dana, u više trgovina, onda će to biti sigurno snažnija poruka kako je zaista nužno što prije djelovati. Onda će se veći broj faktora u društvu početi baviti tom temom. Vidimo da je prvi jednodnevni bojkot pokrenuo priču, vidimo koliko se o tome piše i govori u medijima i politici, kad bi bio duži, sigurno bi izazvao puno veću i složeniju pažnju i organizirano djelovanje. Ovako, ako završi sve na jednom danu, dohvatit ćemo se novih tema, novih dnevno-političkih aktualnosti i sve će skupa nekako pasti u zaborav“, zaključila je Trojić.