U Libertasu je Mišić radio 15 godina, bio je i povjerenik ispred vozača u sindikalnoj podružnici SSSH u Libertasu, kao i povjerenik zaštite na radu.

DUGOTRAJNE KRIZE U HRVATSKOJ NIKAD NE PRESTAJU

Odgovara na pitanje je li novac koji je zarađivao bio dostatan za život.

- Pa novca nikad dovoljno. U mojoj obitelji smo radili i ja i supruga, imali smo skupa oko 15 tisuća kuna neto mjesečno. Živjeli smo onako dosta skromno, recimo štedljivo, ali nismo oskudijevali u ničemu. Išli smo i na putovanja po Europi i Bliskom istoku, na zimovanje u Austriju skoro svake zime. Tako, dosta dobro. Sve je naravno dosta skupo, a primanja dosta mala. Kredit za izgradnju kuće u Cavtatu nam je odnosio najveći dio novaca naročito kada je švicarski franak počeo divljati po svjetskim burzama. Uglavnom nikad nismo bili u nekakvoj posebnoj krizi da nešto ne možemo platiti ili da za neku potrebu nemamo novaca, ali ta neizvjesnost i ne briga države za svoje građane koji imaju te kredite bila  je izuzetno iritirajuća. 

-  Uglavnom, glavni razlog odlaska je prvenstveno situacija s bankama i kreditima u švicarskim francima, a i dugotrajne krize u Hrvatskoj koje nikada niti ne prestaju. Tu je i loš životni standard za koji se sve Vlade u RH svojski trude da on i ostane tako loš i nizak. Naime, niti jedna vlada se nije usudila napraviti potrebne poteze koji bi podigli životni standard, podigli plaće, omogućili ljudima da bolje žive... Ne, svi su se trudili da stvari ostanu iste ili lošije kroz beskonačno povećanje svih i svakakvih poreza i nameta. 

Kaže da se ta neizvjesnost još nije riješila te da je zato pala odluka da odu vani.

- Kanada se činila kao dobar izbor radi engleskog jezika, njihovog i standarda i svih drugih pogodnosti koje ta država nudi. Ona je jedna od najboljih zemalja na svijetu za život. Nakon što smo pomno istražili stvari koje su nas zanimale, a tiču se mogućnosti zaposlenja, troškova stanovanja, obrazovnog sustava za sina uvidjeli smo da je ona dobar izbor i krenuli u postupak imigracije. On je dosta dugotrajan i košta određene novce, ali se na kraju isplatilo. Sada smo na samom kraju tog procesa i ostalo nam je još samo da dobijemo kanadsko državljanstvo i putovnicu. - istaknuo je.

OVDJE SE POŠTUJE SPOSOBNOST, A NE PODOBNOST

- To je bila racionalna, nikako emocionalna odluka i po nama jedina moguća da bar nekoliko zadnjih godina rada provedemo u normalnoj zemlji i naravno da svome djetetu omogućimo školovanje i kasnije posao u nekoj normalnoj zemlji gdje se red i rad poštuju, gdje se poštuje znanje i sposobnost  a ne podobnost. - dodao je Mišić, objasnivši kako je prvo pošao sam te kako mu se nakon nekoliko mjeseci pridružila obitelj.

Sad žive u Hamiltonu u Ontariju, gdje su kupili kuću. 

- Radim kao vozač cisterne za specijalne potrebe, supruga se upravo priprema za jedan  privatni biznis a određenom uslugom za domove umirovljenika, sin ide na Humber College, tako dobro je. Život niti ovamo nije jeftin, ali su neke stvari drugačije. Hrana je jeftinija i nema poreza na nju. Na sve ostalo je 13 posto poreza. gorivo je oko 5,5 kuna za litru. Režije su jeftinije nego u Cavtatu, ali ima porez na nekretnine. Auto osiguranje je skuplje, ali su auti puno jeftiniji. Plaće su veće, puno veće. Može se lijepo zaraditi i kad se sve plati da ostane lijepa svota ušteđena. Bolje, puno bolje je ovdje.  - govori Mišić.

- Sve ono što nas okružuje čini život, ali barem za mene je život u Kanadi puno bolji. Ovamo nekako nemam taj strah da sutra neće biti posla i da neću od čega imati da normalno živim. Nema tih konstantnih kriza niti spletkarenja političara od čega možeš samo očekivati neke probleme. Sve je nekako opuštenije. - naveo je Mišić.

HRVATSKI NAROD JE OSUĐEN NA ŽIVOTARENJE

Mišić je bio i koordinator Udruge Franak za Dubrovačko-neretvansku županiju.

- Udruga Franak je jedno posebno iskustvo, a s druge strane i određeno razočarenje u mom životu. U toj sam udruzi od samog njenog početka i odradio sam za nju puno stvari. Rad u udruzi mi je i rasvijetlio neke stvari, a i pomogao u odluci da odemo. Tu sam došao do nekih informacija do kojih inače ne bih došao i zaključio sam da u Hrvatskoj neće biti bolje za još dugo vremena. Ovaj politički sustav hrani i čuva sam sebe i nema tu promjene bez da se isti uruši iznutra, a to se neće tako lako i brzo dogoditi tako da je narod osuđen na ovo životarenje još dugo vremena. Dolazak u Kanadu je nakon faze prilagodbe bio pravo osvježenje i odmor od hrvatske politike i problema. Pravo odahnuće. - rekao je Mišić.

Odgovara i na pitanje je li se barem odmorio od priča o ustašama i partizanima.

-Ta priča će trajati još stotinu godina, nikad joj kraja nema jer ona odgovara i jednoj i drugoj strani te HDZ-SDP stranke koja je nasljednik KPJ. Isti su to ljudi s obadvije strane lijepo raspoređeni da se kao svađaju, a isti su. Tu funkcionira dvostruki sustav. Jedan za HDZ-SDP stranku i njene članove za koje država funkcionira odlično i drugi za ostatak naroda koji onda ima to što ima. Dakle, birokraciju na najjače. - konstatirao je on.

MENE PREMA HRVATSKOJ VIŠE NIŠTA NE VUČE OSIM PAR PRIJATELJA

Pitali smo ga i ima li što za poručiti onima koji žele poći.

- Slijedite svoje snove i želje, ali budite i realni te ne stavljajte nerealne ciljeve pred sebe. Vjerujte u sebe i samo hrabro naprijed. Idite dok ste mladi i prođite taj proces prilagodbe drugoj sredini i uzmite sve što van ona pruža. Ako odlučite poći onda idite, ne špekulirajte s odlaskom i povratkom jer se na dva mjesta ne može istovremeno živjeti pa vam se može dogoditi da zapadnete u nepotrebne probleme tamo gdje ste došli. Ili tamo ili ovamo.  - objasnio je on te za kraj zaključio namjerava li se vratiti.

- Ne, definitivno ne. Mi smo naš proces prilagodbe prošli i ja sad više ne znam što bih tamo radio. Mene tamo više ništa ne vuče osim prijatelja i to malog broja tako da nemam potrebu za povratkom. Što će vrijeme pokazati to ćemo vidjeti, ali za sada ne...  - zaključio je Marko Mišić, nekoć omiljeni vozač Libertasa koji je sad svoju životnu sreću s obitelji prošao u Kanadi.