Nema čovjeka u Gradu koji nije čuo pjesmu Trubadura Kruna. Osječanin Krunoslav Đuričić čitavu sezonu na vratima od Pila uveseljava domaću čeljad i strane posjetitelje svojim kreativnim svirkama i pozitivnom energijom. Jako je zanimljiva životna priča ovog optimističnog Slavonca.

Devedesetih godina prošlog stoljeća Kruno je završio za auto električara, i kaže da je volio taj posao, ali nije se u to teško, poratno vrijeme od njega moglo živjeti. Pa je Kruno radio u jednom osječkom kafiću gdje su se održavali živi nastupi.

-Tu mi je prvi put kliknulo da bih se u životu mogao baviti glazbom. Imao sam od prije glazbenog iskustva, svirao sam i pjevao u crkvenim i dječjim zborovima, te tamburaškim sastavima. Počeo sam svirat usnu harmoniku – sjeća se Kruno.

Potom je ostao bez posla u osječkom kafiću, a u Slavoniji i onda, kao i danas, radna mjesta su bila rijetkost, pa je odlučio to ljeto, na prijelazu milenija, trbuhom za kruhom, otići u Poreč sa samo sto kuna u džepu. Nije imao pojma ni gdje ide, ni što će tamo raditi.

-Doslovno nisam znao ni gdje ću spavati, pa sam nekoliko dana spavao na ulici – smije se Kruno – Izgleda tužno, ali uopće nije. Kad si mlad, i kad imaš želju koju slijediš, sve je lakše.

Na ulici je sreo jednog poznanika iz Osijeka, koji ga je uputio u jedan kafić. Tamo se Kruno zaposlio kao konobar. Najspektakularnije iz tog doba je što je bio smješten u istom prostoru s pet, šest cura, kao jedini muškarac.

-Ludo je to iskustvo, što ćeš više poželjeti u ranim dvadesetim godinama. Budiš se ujutro, a okolo tebe sve cure – prisjeća se Kruno ludih dogodovština iz mladosti.

Nastavio je intenzivno vježbati gitaru i usnu harmoniku, te je shvatio da može, zajedno svirajući taj duet, proizvoditi svoju vlastitu muziku. Upoznao je jednog lika, i sljedeće ljeto, točnije 2001. godine odlučio ponovo otići na obalu, ovog puta svirati. Međutim, došlo je do nesuglasica s likom s kojim je svirao, pa se sam našao u Splitu. Tu je po prvi put u svom životu zasvirao sam na ulici.

-Za sat i pol vremena svirke u Marmontovoj ulici zaradio sam oko 200 kuna. Nisam mogao vjerovati da sam od glazbe zaradio novce. Baš sam bio sretan – priča Kruno.

Plakat iz japanskog WC-a

Potom je svirao u Istri. U Rovinju je čak dobio posao na jahti. U Puli je upoznao jednog Poljaka, koji je bio trgovac, i, u sezoni, prodavao je đinđe-minđe. Zakačio se s lokalnim vlastima, te je odlučio otići prema Dubrovniku. Pozvao je Kruna da mu se pridruži na putu, a naš junak je, ni sam ne znajući zašto, pristao.

-Ajde da vidim taj Dubrovnik, nikad tamo nisam bio – rekao sam sebi – Sjećam se mog prvog spuštanja prema staroj gradskoj jezgri Zagrebačkom ulicom. Bio je suton, a ja sam ostao zadivljen ljepotom Grada, iako je u to vrijeme bio strašno zapušten. Bila je to ljubav na prvi pogled, koja nije prestala sve do danas.

U Dubrovniku je odmah te 2002. godine zaradio bolje novce nego u Istri, iako je imao problema s komunalcima, jer u to vrijeme nije bio riješen status uličnih svirača. Nekoliko godina Kruno je u Dubrovniku bio u sivoj zoni, malo su ga puštali da svira, malo ne, a onda je Turistička zajednica negdje 2006. godine pokrenula projekt Ulicama mog Grada, te su nešto kasnije Krunu ponudili da bude trubadur. Oni će ga plaćati, a on će legalno svirati.

-Bilo mi je teško pristati, jer sam planirao upisati glazbenu akademiju, ali na kraju sam ipak rekao da može. U Dubrovniku sam od prvih dana odlično prihvaćen, pa je i to presudilo. Tako sam 2007. godine postao službeni svirač, i bio sam na plakatima kao Trubadur Kruno, što mi je bilo, moram priznati, malo neugodno – prisjeća se Kruno sa smiješkom sad već dalekih godina.

U međuvremenu su se mijenjali uvjeti za svirku na dubrovačkim ulicama, pa danas Kruno plaća koncesiju, za razliku od prije kada se njega plaćalo. Ali ne žali se, kaže da je sezona duga, i da nigdje u Hrvatskoj toliko ne traje. Iako nije je lako izdržat.

-Teško je svirati na ulici, iako mnogi misle da nije. Moraš uložiti pozitivnu energiju, jer se energija osjeća. Također, moraš imat nekakav vizualni kontakt s prolaznicima, a to nije nimalo lako dok sviraš neke zahtjevne pjesme ili improvizaciju. Tako da zna biti teških dana, uostalom kao i u drugim strukama.

Svirao je Kruno u Rimu, Pragu, Krakowu…, ali kaže da mu je lakše zaraditi u Gradu, jer je po Europi puno veća konkurencija i gradske vlasti, više toleriraju strane svirače od dubrovačkih i hrvatskih. Apelira na gradske komunalce da progledaju sviračima-prolaznicima kroz prste, ako sviraju dan, dva u Dubrovniku. Kruno im zna ostaviti poziciju, ako im treba zaraditi novac za nastaviti putovanje.

-Grad Dubrovnik bi mogao davati dozvolu za svirku na dan, dva, tri i propisat u koje ure i na kojoj lokaciji se smije svirati. Ovako, tjerajući svirače koji nisu iz Grada ostavljamo dojam negostoljubive nacije – napominje naš slavonski trubadur.

Pitamo ga kako je riješio problem smještaja u Dubrovniku, jer je to mnogima velika briga.

-U početku sam bio u užem dijelu Dubrovnika, ali pošto je svake sezone sve teže naći smještaj, sada sam, posljednje tri godine, na Brgatu. Imam auto, pa mi nije teško. Nedostatak smještaja ogroman je problem Dubrovnika – naglašava Kruno.

Zaista, nevjerojatni su životni putevi. Kruno je trebao popravljati auta u Slavoniji, a spletom okolnosti postao je glasnogovornik dubrovačkog turizma i dobri duh Grada, i to traje više od desetljeća. Na koliko je samo fotografija i videa dubrovačkih posjetitelja završio i kolikim je turistima uljepšao dan svirajući vesele i optimistične taktove koji se u sunčan i topao dan odbijaju o dubrovački kamen tvoreći onaj fantastičan osjećaj da je život lijep.

Stoga nas nimalo ne čudi da je jedan Krunov prijatelj u srcu Japana, točnije u jednom WC-u vidio veliki reklamni plakat na kojemu se smješkaju Kruno i njegov glazbeni kolega. Neka je turistička agencija, naime, najvjerojatnije iskoristila upravo našeg dubrovačkog Slavonca za prodaju putnih aranžmana u Hrvatsku. Bilo to točno ili ne, zaista je ludo sresti fotografiju Kruna u japanskom WC-u. Ali to samo dokazuje koliki utjecaj na imidž Grada ima trubadur s vrata od Pila.

Hvala ti Kruno što nam svakodnevnicu činiš ljepšom.

Maro Marušić