Na prvi pogled to se čini kao lijepo turističko ulaganje na krajnjem jugu – nakon desetaka godina, ozbiljan turizam će se vratiti u Kupare, a ruševine odlaze u povijest. I to samo na prvi pogled, jer se i među ruševinama znaju kriti primjerci koji su u suštini vrlo vrijedni. Naime, svi hoteli bit će strušeni, osim hotela 'Grand'. To znači kako u povijest odlazi i hotel 'Pelegrin' koji ima iznimnu arhitektonsku vrijednost, na što se dugi niz godina upozoravalo i od strane struke, prvenstveno od Društva arhitekata Dubrovnik.

RIJETKO ARHITEKTONSKO DJELO

Zašto je 'Pelegrin' uopće tako važan? Kao prvo, riječ je o hotelu koji je početkom 60-ih volumenom i kapacitetom bio najveći hotel na Jadranu. Hotel je 1963. godine opisan kao 'rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstveni suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu'. Takvo što zapravo i nije iznenađenje, s obzirom na to kako je tih 60-ih godina najveći dio sredstava koja su bila namijenjena vojnim odmarališta, utrošeno upravo na taj hotel koji je zbog arhitektonske izvedbe bio i nagrađivan od struke.

Hotel je projektirao tada mladi i relativno nepoznati sarajevski arhitekt David Finci. Kako su naglašavali iz Društva dubrovačkih arhitekata u svojim dopisima, okolnosti su očito bile sretne – moćni i bogati investitor kakav je bila JNA, sloboda dana projektantu i pregnuće mladog i talentiranog arhitekta iznjedrili su 'jedno od najznačajnijih ostvarenja kasne hrvatske moderne'.

Pojednostavljeno rečeno, 'Pelegrin' je nastao u razdoblju kad su se u arhitekturi preispitivali stavovi ortodoksne moderne pedesetih te su se ponovno počeli cijeniti pravci koji su davali mogućnost odmaka od ustaljene prakse. 'Pelegrin' je predstavljao upravo to.

UHIĆENI POMOĆNIK MINISTRICE ODBIO ZAŠTITU

Bez obzira na sve navedene vrijednosti koje ovo fascinantno zdanje ima, Ministarstvo kulture je u svom sporazumu s Općinom Župa dubrovačka omogućilo rušenje objekata u Kuparima, pa tako i 'Pelegrina', bez neke prethodne valorizacije. I to je, zapravo, najsporniji dio ove priče.

U kolovozu 2016. godine Općinsko vijeće Općine Župa dubrovačka donosi Odluku o izradi UPU-a Kupari I., zbog čega predstavnici struke hitno pišu Ministarstvu kulture kojem je tada na čelo došla Dubrovkinja, Nina Obuljen Koržinek. Društvo arhitekata Dubrovnik, uz podršku Predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata, Hrvatske komore arhitekata i Društva povjesničara umjetnosti, apelirali su prema Ministarstvu za hitno donošenje akta o zaštiti 'Pelegrina'. Naime, izravno zaštititi hotel izuzetne arhitektonske vrijednosti od rušenja, kao i pratiti njegovu zaštitu, moglo je samo Ministarstvo.

Međutim, Ministarstvo kulture takvu je inicijativu odbilo, a Društvo su 'usmjerili' na Općinu Župa dubrovačka, izrađivače plana i investitore da im sugeriraju kako obnoviti kompleks. Zanimljivo je kako pismo potpisuje Davor Trupković, tadašnji pomoćnik ministrice, koji je lani, po nalogu EPPO-a, uhićen kao glavni konzervator u Upravi za zaštitu kulturne baštine, a zbog korupcije u aferi 'Geodezija'. Trupković je obnašao i dužnost v.d. pročelnika Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.

ODLUKA O RUŠENJU BEZ PRETHODNE VALORIZACIJE

Izrada prostornog plana koji uključuje i rušenje 'Pelegrina' nastavljena je i dalje, a struka je svo vrijeme upozoravala na vrijednost tog zdanja. Svoje primjedbe Društvo arhitekata Dubrovnik, uz potporu kolega arhitekata odnosno umjetnika iz drugih udruga, uložilo je tijekom trajanja ponovljene javne rasprave koja je održana krajem 2019. godine odnosno početkom 2020. godine. Skrenuli su pozornost tada i na nove znanstvene spoznaje koje su objavljene 2019. godine u znanstvenom časopisu za arhitekturu i urbanizam Prostor. Tamo se navelo kako zona vojnog odmarališta nikada nije bila sustavno i cjelovito istražena i obrađena, iako je riječ o lokaciji na kojoj još u ranom 20. stoljeću počinje organizirana turistička aktivnost, prva takva na teritoriju Župe dubrovačke. Zapravo, pokazuje kako se rađao turizam na ovim prostorima kakvog danas poznajemo.

Općina Župa dubrovačka na navedene primjedbe je odgovorila kako se one 'uvažavaju'. U prijevodu, stav arhitekata se cijeni, no on se ne prihvaća. Navode kako je ograničavanje uvjeta gradnje moguće ako ono ima uporište u aktima. Međutim, Ministarstvo nije donijelo akt o zaštiti pa uporišta koje bi spriječilo rušenje ni nema.

PRITISCI I EKSPRESNO USVAJANJE PLANA

Urbanistički plan kojim je omogućena obnova Kupara, ali i rušenje 'Pelegrina' ekspresno je usvojen na Općinskom vijeću Općine Župa dubrovačka, već u veljači 2020. godine, a time je i sudbina hotela 'zacementirana'.

U dopisu prema Ministarstvu kulture, Društvo arhitekata Dubrovnik, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Društvo povjesničara umjetnosti navode kako su oni uvijek davali punu potporu željama i nastojanjima Općine Župa dubrovačka da se devastirana zona nekadašnjeg vojnog odmarališta stavi u funkciju. Međutim, apelirali su da se to napravi pod posebnim uvjetima, ne gubeći iz vida arhitektonsku vrijednost 'Pelegrina'. U istom dopisu navode kako su na njih izvršeni i određeni pritisci kako bi odustali od svog nastojanja te kako su za govornicom Općinskog vijeća, prilikom usvajanja Plana, na njihov račun iznesene neistine (primjerice kako se nisu odazvali javnoj raspravi, premda su javni uvid izvršili u više navrata te uložili svoje primjedbe). Slali su dopise, apele, upozoravali, tražili sastanke s izrađivačima plana kako bi upozorili na specifičnost Kupara i 'Pelegrina', no ništa od toga nije urodilo plodom.

Osim toga, Društvo arhitekata Dubrovnik krenulo je u akciju senzibiliziranja i informiranja javnosti pa su tako organizirali obilaske Kupara gdje su, među ostalim, govorili i o vrijednosti 'Pelegrina'. Na tu temu se govorilo i na Danima arhitekata koji su održani 2022. godine, a uključivali su i obilazak Kupara.

ZAKAZAO CIJELI DRŽAVNI APARAT

Kroz nekoliko tjedana vojni kompleks u Kuparima odlazi u povijest. Niknut će tamo neka nova zdanja, koja će privući nove goste i dati dodatnu vrijednost turizmu na ovom prostoru. To je neosporno i zapravo malo tko s tim ima problem – Kupari kakvi su danas, nisu rješenje niti priliče ovom kraju čija se čeljad uvijek trudila postići izvrsnost u glavnoj grani od koje zarađuje za kruh.

No, ostaje pitanje 'Pelegrina'. Zašto se nije mogla postići mjera između investicije i vrijednosti svojevrsnog spomenika koji svjedoči rađanju turizma na ovim prostorima, uz sve svoje arhitektonske specifičnosti i vrijednost koju ima? Prilikom usvajanja prostornog plana, s govornice Općinskog vijeća Župe moglo se čuti kako je 'u ovom predmetu zakazao cijeli državni aparat koji je dao jedno mišljenje pa vijećnicima nije preostalo ništa drugo nego to mišljenje i potvrditi'. A iz Društva arhitekata Dubrovnik, sa supotpisnicima dopisa poslanom Ministarstvu, navode: „Povijest pamti pa će tako zauvijek ostati zapisana imena onih koji su 'Pelegrin' pokušali spasiti, odrađujući u svoje slobodno vrijeme onaj posao koji su trebale odraditi neke druge stručne službe“.