Djeca i mladi, svakodnevno se nose s brojnim izazovima, od školovanja, odnosa s vršnjacima, nasilja u obitelji, nasilja na društvenim mrežama, nasilja u školama.

Svjedočimo porastu nasilja među djecom, izgovaranju pogrdnih riječi, gašenju opušaka, primjerima psihičkog i fizičkog zlostavljanja. To se više ne događa tamo negdje, nego nažalost, tu kod nas. Da, tu kod nas, gdje imamo hrabre mame koje svjedoče i pitaju se kome se obratiti.

Nasilje počinje jako rano, već u prvim razredima osnovne škole. Što se događa s našom djecom, jesmo li pripravni kao društvo i kao roditelji za to? Razgovaramo li s djecom? Slušamo li ih? Imamo li plan?

Često je toj djeci teško o svim tim mislima i osjećajima razgovarati s najbližima jer se boje osude ili da ih neće razumjeti. Boje se prokazivanja i nastavka još jačeg zlostavljanja!

Tu uskačemo mi, roditelji, učitelji, stručne službe, odrasli koji svojoj djeci moramo biti potpora i moramo biti njihov glas. Jer je dosta!

Mentalno zdravlje djece je ugroženo.

Podaci govore:

Dramatičan porast pokušaja samoubojstava u prvih 5 mjeseci ove godine (porast od 280% u godinu dana).

U Hrvatskoj postoji samo jedna dječja psihijatrijska bolnica smještena u Zagrebu, raspolaže s 37 kreveta, a potrebe su puno veće (zabilježen je porast broja hitnih hospitalizacija, u 2019. godini bio 1.448, dok je u 2022. godini on iznosio 2.264, što je povećanje od 56 posto).

Porast suicida od gotovo 30 posto u 2022. u odnosu na prošle godine.

Izostanak nacionalnog strateškog plana razvoja dječje i adolescentne psihijatrije.

No, to nije jedini problem – za djecu kojoj je potrebna pomoć u cijeloj državi postoji samo 56 dječjih psihijatara (pola tek na specijalizaciji).

Nedovoljan broj psihologa u školama, nedovoljan broj drugih stručnjaka koji rade s djecom, a 50 posto psihičkih teškoća javi se prije 14. godine.

Ono što je potrebno jest program koji bi bio usmjeren na osnaživanje uloge nastavnika, odgajatelja i roditelja za stjecanje socijalnih i emocionalnih vještina kako bi znali prepoznati simptome traume i probleme u području mentalnog zdravlja. Probleme trebamo rano uočiti,  jer prevencija je bitna.

Djeci treba pomoći da se osnaže i da se znaju nositi, te  da znaju iskomunicirati svoje probleme pri čemu Građanski odgoj u školama to može omogućiti.

Za rješavanje problema ne smijemo biti nojevi, nego ga vidjeti, a potreban je strateški plan i politička volja! Ali već jučer!!!

Našu djecu nismo rodili niti dobili da nekome drugome služe kao vreća za boks ili da budu sredstvo iživljavanja! I zato otvorimo širom oči i kao roditelji, i kao društvo u cjelini.