Mišljenje Ministarstva poljoprivrede, Ispostava Dubrovnik, na dopis od Grada Dubrovnika i Sanitata d.o.o., kojim traže tumačenje Zaključka Gradskog vijeća o daljnjem postupanju u svezi zbrinjavanja životinja daje gosp. Darko Rukavina, dakle isti onaj vet. inspektor koji je izdao rješenje o premještanju životinja sa Žarkovice, ne uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, koje je trebao uzeti u obzir, a sve kako bi izvršenje rješenja koje je izdao bude i provedeno na zakonom propisan način. Tumačenje rješenja nije izvršeno od strane Ministarstva poljoprivrede - odjela iz Zagreba, nego iz Dubrovnika, dakle kadija te tuži kadija te sudi. 

Sukladno zakonskoj regulativi, jedna od mjera koje Ministarstvo može naložiti je i izgradnja azila. Prilikom sastavljanja rješenja nije želio ili nije htio uzeti u obzir činjenicu da je ista započela. Također nije smio ni zanemariti činjenicu da je isto tijelo donijelo takvo rješenje na kojem mi inzistiramo 2012.godine (izgradnja azila), ali Grad ne postupa po rješenju, a Ministarstvo ne poduzima ovakve mjere koju nalaže Darka Rukavina citiram: „u slučaju ometanje ovog izvršenja rješenja imate pravo i dužnosti upotrijebiti sve zakonski predviđena sredstva kako bi se rješenje moglo izvršiti.“ Nikada na rješenje iz 2012. nije proveden nadzor. Zašto? Dvostruki standard ili nešto drugo?

Naprotiv vet.inspektor gosp. Darko Rukavina donosi rješenje o premještanju pasa iako nema opasnosti za zdravlje ljudi i životinja, iako je započela izgradnja azila, te iako nisu angažirana NO KILL skloništa, a izrijekom naređuje da se životinje premještaju u skloništa, dakle NO KILL, a takvih u Hrvatskoj ima samo šest i nijedno od tih skloništa nije pristalo uzeti naše životinje. Od pet skloništa sa kojim je Grad Dubrovnik potpisao ugovore, nekoliko dana prije krađe pasa sa Žarkovice, i to o zbrinjavanj pasa sa javnih površina, a ne i izmještanje pasa sa Žarkovice ( koje je trebalo biti regulirano aneksom ugovora koji Anica Sambrailo kao predsjednica Drustva na koje su čipirani svi psi, nije ni vidjela ni potpisala) samo je sklonište Zdenke Filipovic, Animalis centrum, iz Kaštela „no kill“ skloniste kapaciteta 30 pasa, dok je A.N.D.A.R iz Medulina hotel za životinje, AS EKO i Pakračko skloniste su kill sklonista, a Zaklada za zaštitu životinja Split je u vlasništvu Zdenke Filipović i nema sklonište.

Gosp. Rukavina donosi rješenje sadržaja koje se ne može provesti jer nisu stvoreni uvjeti – nema NO KILL, a ona koja tu djelomično i jesu nemaju kapaciteta za prijem. Gosp. Darko Rukavina vet. inspektor također zna da je u provedbi njegovog izvršenja izvršeno niz protuzakonitosti i nepravilnosti od strane Grada Dubrovnika i Sanitata d.o.o., te je ovo tumačenje Zaključka Gradskog vijeća čudnog sadržaja. Zakon mora biti razmjeran pravednosti.

Dolje niže navest ćemo neke od nepravilnosti. Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik je ovaj predmet predao odvjetnik koji je pokrenuo postupak, a sve kako bi se utvrdile sve činjenice i dokazi koji su relevantni za izvršenje rješenja ili činjenice i dokazi koji dokazuju da je ovo rješenje neprovedivo iz razloga: Gradsko vijeće 21. prosinca 2015. godine na svojoj sjednici donosi Zaključak kojim nalaže Sanitatu d.o.o. i Gradu Dubrovnik da zaustavi izmiještanje životinja, a sve zbog niza protuzakonitosti u izvršenju rješenja, koja su Sanitat d.o.o. i Grad Dubrovnik počinili (blokada ulica i oduzimanje životinja bez sudskog naloga, bez prisustva veterinarske inspekcije, hapšenje Sandre iako nije bilo nikakve opasnosti za ljude i životinje, bez zapisnika o preuzimanju životinja, popisa životinja koja se trebaju preuzeti, bez prisustva Društva prilikom preuzimanje životinja (Tajnica uhapšena, Predsjednici blokiran dolazak na Žarkovicu), iako je Ministarsvo izrijekom navelo da moraju biti prisutne, životinje preuzete bez adekvatne opreme i vozila, prelazak granice sa životinjama bez knjižica i ostale dokumentacije o svakom psu, dakle ilegalni prelazak granice, bez potpisanih Ugovora od strane Društva koje je sukladno Zakonu vlasnik životinja, svjesnim dovođenjem u zabludu skloništa od strane direktora Sanitata d.o.o. Vedrana Kunice, koja su ih preuzela, da svaka životinja posjeduje knjižicu i da su čipirani na Grad Dubrovnik, a skloništa (Pakrac, Split, Šibenik, Medulin, Split) nakon provjere čipa ustanovljuju da su počinili krađu, te obavještavaju Društvo da u zakonskom roku od 15 dana dođu preuzeti svoje životinje, zatim životinje se premještaju u skloništa koja su KILL skloništa, a rješenjem je izrijekom navedeno da se premještaju u NO KILL skloništa, a ista ta skloništa nemaju kapacitet za preuzimanje životinja iz Dubrovnika, jer su prekapacitirana sa životinjama sa svog područja.

I na kraju kao navod svojih tvrdnji kažemo da je ovo politička odluka moćnika Vlahušića i dvadesetsedmogodišnjeg direktora Vedrana Kunice, kojim dokazuju svoju moć i destruktivnost. Usporedit ćemo dva Rješenja Ministarstva. Jedno iz Dubrovnika koje je provedeno 21. prosinca 2015., a drugo iz Međimurja doneseno je dva dana nakon blokade i hapšenja, dakle 23. prosinca 2015. U Dubrovniku su životinje cijepljene, čipirane i steriizirane,socijalizirane, a u kojem se je 21. prosinca dogodio sumrak demokracije (hapšenja Sandre, opkoljena sa 50 policajaca, skidanje do gola, fizička prisila uslijed čega je ozlijeđena, blokada ulica, krađa i otimačina pasa, nelegalni prijevoz do sklonšita koja nemaju uvjeta za prijem jer su prekapacitirana i jer su Kil skloništa), naspram Međimurja gdje u romskim naseljima obitava 4.000,00 necijepljenih, nečipiranih, nesteriliziranih, nekastriranih, mahom teško bolesnih životinja koja su svakodnevno podvrgnuta torturi mučenja, sakaćenja, borbi pasa, udarcima. Stanje u Međimurju je opasno i ugrožava stanovnike. Prijeti ozbiljna opasnost za zdravlje ljudi i životinja. Jednom riječju ekološka bomba, a mišljenje istog tijela za Međimurje glasi ovako: CITIRAM :„Uvjerili smo se da pored gore iznesenih problema, stanje po pitanju dobrobiti pasa i nije tako loše. Mišljenje je ove inspekcije da s pozicija zaštite životinje, otprema pasa u skloništa nije uvijek najbolje rješenje. Takva radnja predstavlja stres i patnju za životinje jer ju se premješta u sasvim drugi okoliš, koji uz svu brigu i rad volontera u skloništima ipak ima briojnih ograničenja kojih nije bilo u njihovoj prvobitnoj postojbini. Mišljenje Ministarstva završava ovim riječima: CITIRAM“ Mjera sterilizacije, izuzimajući opasne pse, ne spada u domenu zakonom naređenih mjera te veterinarske inspekcije, po tom pitanju ne može učiniti ništa više osim preporuka“.

Isto tijelo, dva rješenja: Preporuka za Međimurje, hapšenje i blokada za Dubrovnik. Stres i patnja za životinje u Međimurju, koje bi „pretrpjele“ premještanjem u druga sigurnija skoništa nije opcija, iako su već polumrtve od očajnih uvjeta u kojima žive u Međimurju mišljenje je Ministarstva poljoprvrede. To je po mišljenju istog Ministarstva jedina opcija za Dubrovnik i to za vesele, socijalizirane i zdrave životnje. To je opcija za sklonište koje je legalizirano Odlukom Grada, nalozima Ministarstva, PU Dubrovnik, Ureda za probaciju Ministarstvo pravosuđa jer iz istih se vidi traženje tih institucija da njihove obveze izvrši Društvo za zaštitu životinja u Dubrovniku. Što je i izvršilo. U protivnom Dubrovnik bi bio mjesto gdje psi žive po ulicama, mjesto gdje bi se životinje ubijale i mjesto gdje bi razno razna skloništa za svaku životinju dobila iznos od 2.500,00 do 4.000,00 kn po jednom psu. Cifra koja bi za godinu dana premašila iznos od 4.000,000,00 kn koji je Grad za zbrinjavanje odnosno rješavanje komunalnog problema isplatio za 15 godina rada Društva za zaštitu životinja.

Dostavili smo Ministarstvu poljoprivrede u Zagrebu, n/p ministra da nam dostavi očitovanje, odnosno tumačenje za ova gore dva dijametralno suprotna rješenja; Dubrovnik i Međimurje, o čemu ćemo obavijestiti medije čim isto zaprimimo.

DRUŠTVO ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA

ANICA SAMBRAILO

PREDSJEDNICA DRUŠTVA