U izjavi za Dubrovački dnevnik, Kosović je istaknuo kako će nastaviti s projektima i vođenjem Društva tamo gdje je stala donedavna ravnateljica Renata Andjus, a naglasio je i činjenicu kako je vodstvo pomlađeno.

Pomlađeno vodstvo

„Nastavit ćemo raditi sukladno programu rada koji je usvojen početkom ove godine te projekte komunicirati prema medijima i javnosti. Ono što je zanimljivo je i to što je vodstvo DPDS-a pomlađeno te će tu svakako biti prisutna nova energija mladih ljudi, no naravno kako treba naći mjeru između te nove energije i temelja na kojima društvo stoji,“ izjavio je Kosović.

Potvrdio je kako pritom mlađa ekipa i dalje očekuje podršku i savjete od strane onih nešto starijih članova Društva s bogatim iskustvom. 

„I to ne samo  od njih, nego i od svih ostalih članova Društva, kao i onih koji podržavaju rad Društva. Društvo nas okuplja sa zajedničkim ciljem, a to je očuvanje i njegovanje baštine te prenošenje te baštine na generacije koje dolaze,“ rekao je Kosović.

Transparentnost kao prioritet

Na račun Društva su proteklih godina pristizale kritike po pitanju transparentnosti, pa i od samog gradonačelnika Mata Frankovića, koji je u svojoj javnoj čestitki koju je uputio novoizabranom predsjedniku još jednom istaknuo nužnosti približavanja društva njegovim sugrađanima. 

''Vašim izborom Društvo prijatelja dubrovačke starine pokazalo je spremnost u započinjanju novog poglavlja u svome višedesetljetnom i postojanom radu, a koje uključuje i transformaciju Društva prema potpunoj transparentnosti poslovanja. Grad Dubrovnik će i dalje biti partner Društvu, a misija nam je, uvjeren sam, ista – u sinergiji i u kontinuitetu obnavljati i održavati spomeničku baštinu kako bi je očuvali i budućim generacijama predali u najboljem stanju, baš kao što su je i nama predali prethodni skrbnici'', poručio je gradonačelnik. 

Novi predsjednik Kosović, kako kaže, nema osobno ništa protiv transparentnosti poslovanja. 

„Društvo mora biti javno, ono pripada gradu. Na tu je temu već dosta toga rečeno u medijima. Što se tiče mene kao člana, a vjerujem i samog Društva, nikada nisam imao problem s informacijom i transparentnošću, mislim kako su one puno više javno dostupne nego što se to prezentira. Što se tiče odnosa s Gradom, svaki odnos treba njegovati i na njemu raditi, a mi s Gradom razgovaramo i imamo isti cilj, a to je očuvanje baštine,“ izjavio je Kosović za Dubrovački dnevnik. 

Revizorska izvješća

A sama transparentnost jedan je od onih pojmova koji nažalost često postaju tek floskula koja dobro zvuči, ako ono što bi trebalo biti transparentno nije konkretno definirano. Upravo je o toj transparentnosti rada Društva bilo riječi i na samoj Izbornoj skupštini. Voditelj računovodstva Mario Mandušić osvrnuo se na to kako se Društvo kritizira zbog toga što na svojim stranicama objavljuje tek revizorska izvješća, a za koja kaže kako su zapravo najdetaljnija izvješća o poslovanju nekog Društva. 

Možda ni u samom Društvu nisu konkretnije razumjeli što bi u njihovom slučaju ta transparentnost trebala biti, niti su možebitne računovodstvene nepravilnosti ono što se smatra nedostatkom transparentnosti. Tako se u Revizorskom izvješću Društva navode tek ukupni iznosi i uopćene stavke. Primjerice, ''Usluge tekućeg i investicijskog održavanja – 40 milijuna kuna''. ''Usluge promidžbe i informiranja – 450 tisuća kuna''. ''Tekuće donacije – 25 milijuna kuna''. 

Javnost zaslužuje više

Iako se radi o udruzi koja funkcionira po sasvim drugačijim zakonima i pravilima od jedinica lokalne samouprave, u ovom specifičnom slučaju radi se o udruzi koja raspolaže s javnim novcem, odnosno imovinom svih građana Grada Dubrovnika. Ona možda zakonski i nije dužna objavljivati išta drugo osim revizorskog izvješća o poslovanju, ali moralno i u duhu transparentnosti kakvu žele postići, trebali bi na svojim stranicama imati sasvim drugačija popratna izvješća. 

 Treba li uopće naglašavati kako ni sam detaljni popis donacija, investicija, medija kojima plaćaju promidžbu ili knjiga i ostalih tiskovina koje sufinanciraju, uopće ne bi bio dovoljan za transparentnost. Bili bi to tek dobro definirani i javno objavljeni kriteriji po kojima Društvo radi i pri čemu su svi jednaki. 

Dosad je to išlo tako da bi Malo vijeće odlučivalo o iznosima donacija kriterijem sviđa li im se netko ili ne, je li njihov član ili ne, a što jako dobro znaju i mladi članovi novog vodstva DPDS-a jer su i sami za takve odluke dizali ruke. Neki koji su bili najglasniji u takvom privatiziranom pogledu na raspolaganje javnim i kojima nije bilo problematično dodjeljivati donacije samima sebi, ali ne i drugima koji im se ne sviđaju, više nisu u vodstvu Društva pa je možda i to korak prema toj transparentnosti o kojoj svi govore. 

Zašto ne pravilnik?

Na kraju krajeva, tajnik Društva Maro Kapović jako dobro zna kako funkcioniraju donacije javnog novca u dubrovačkom sportu. Iako uvijek i svugdje ima dodatnog prostora za poboljšanje transparentnosti, u Dubrovačkom savezu športova postoje jasna pravila i kriteriji prema kojima se odlučuje kojim će se klubovima i koliko sredstava dati.  Baš kao što i Grad Dubrovnik i Županija imaju javne pozive za takve donacije u kulturi, sportu ili civilnom društvu, u kojima su barem neka pravila igre poznata. 

Zašto to ne primijeniti i u slučaju Društva koje usput raspolaže sa znatno većim iznosima javnog novca? Iz ove perspektive možda bi gospodinu Mandušiću, koji je sigurno stručan u onome što radi, moglo biti jasnije zbog čega javnost i mediji kritiziraju revizorska izvješća Društva i zbog čega ona u smislu postizanja transparentnosti ipak nisu dovoljna.

Javnost radova

Najvažnija uloga Društva je obnova baštine, a o tome što će  se i kako raditi odlučuje Društvo i to je potpuno u redu jer su njihovi dosadašnji odrađeni projekti ponos cijele zajednice. No, nitko na svijetu u ni jednom poslu kojim se bavi nije bezgrešan. Greške se događaju u svim strukama. Pogriješe građevinari, pogriješe projektanti, liječnici nekad daju krivu dijagnozu, a ni ova novina, unatoč radu više ljudi, neće se tiskati bez poneke greške koju će svi previdjeti. Tko radi, taj i griješi. Tako je i Društvo iza sebe imalo puno uspješnih projekata, ali i poneke koji nisu bili dobri poput pogrešne obnove Orlanda ili katastrofalnog projekta rasvjete zidina koje su i danas u mraku. O tome je puno pisao Dubrovački dnevnik, cijeli je proces u to vrijeme rezultirao i kaznenim prijavama.  Dakle, nitko nije bezgrešan, pa ni Društvo prijatelja dubrovačke starine. 

Primjerice, posljednjih tjedana buru u javnosti podigla je cijena rekonstrukcije dubrovačke place, projekta koji se također odvija na području koje ima svojstvo kulturnog dobra i što poskupljuje radove. Ali Grad Dubrovnik, kad ide u takve investicije, mora provesti javni natječaj, s jasnim kriterijima i pravilima igre koji manipulacije i loš ishod nekog projekta svode na najmanju moguću razinu. Društvo ne treba provoditi ništa od toga. Dovoljno je da se s nekim izvođačem o nekim radovima dogovore. Nema natječaja za projektante, nema za izvođače radova, nema sustava kontrole troškova i iznosa. Nema ni izvještaja o njima.  

Novi predsjednik Kosović po struci je inženjer, od malena zaljubljenik u građevinu koja mu je odredila životni put, s velikim radnim iskustvom. Budi to nadu kako će s ove pozicije dubrovačkoj javnosti sigurno puno više približiti same projekte i vrijednost baštine koja se obnavlja.  

Kako privući mlade?

O nužnosti pomlađivanja samog Društva mnogo se razgovaralo i na samoj Skupštini, a novo pomlađeno vodstvo mnogi su okarakterizirali potezom u tom smjeru. Dubrovački dnevnik kontaktirao je neke mlade ljude koji su se učlanili u Društvo kojem bi voljeli dati svoj doprinos. 

Zvuči nevjerojatno, ali i sam njihov dolazak na tu Skupštinu bio je totalni izazov. Kako tvrde članovi, nikad im nitko nije uputio uopće ikakav poziv o održavanju Skupštine. Kako bi saznali za dan, sat i mjesto održavanja, morali su obaviti brojne telefonske razgovore. U 21. stoljeću tako važno Društvo nije u stanju svojim članovima jednom u par godina poslati poziv za Skupštinu. I kako kaže naš sugovornik, onda na toj Skupštini pričaju kako nema mladih. ''Pa da im pošaljete poziv, možda bi ih i bilo'', zaključuje. Ni sam proces učlanjenja nije jednostavan, potrebno je primjerice nabaviti potporu za ulazak dva člana Velikog vijeća i slično. 

Na samoj Skupštini iz prve ruke se moglo vidjeti to lutanje Društva u demokratskim procedurama, a neke je mlade šokirala i takozvana ''papirić demokracija'' s popisom članova za koje treba glasovati. No, rade to i mnoge demokratske stranke pa zašto onda ne bi i samo Društvo. 

No, sve su to izazovi u kojima novo vodstvo Društva može napraviti iskorak, naravno ako to žele. Zasad daju bezrezervne izjave u tom smjeru i to je ogroman napredak. Javnost radova, projekata i donacija i otvorenost prema svojim članovima, a onda i građanima je nužna jer Dubrovnik ništa manje od toga nije zaslužio.  I to bi mogao biti taj put kojim bi se Društvo moglo dodatno približiti onima kojima pripada i onima za koje radi, a to su građani Dubrovnika.

Lucija Komaić, Ivona Butjer Mratinović