Autor ovog teksta više puta je htio napraviti reportažu iz zatvora, ali njegovim prohtjevima nikad nije udovoljeno uz naglasak da su „propisi takvi da ne dopuštaju medijske reportaže u zatvorima“. No, kad već novinari ne mogu osobno vidjeti zatvorske prilike, tu je ekipa pučke pravobraniteljice, koja je tijekom 2017. godine obišla zatvore u Bjelovaru, Dubrovniku, Gospiću, Karlovcu, Osijeku, Zadru, Zagrebu, Glini i Lepoglavi kako bi proanalizirala uvjete u kojima zatvorenici služe kaznu, te jesu li oni u skladu s ljudskim pravima. Rezultati su objavljeni u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu, a koji je usvojen od strane saborskih zastupnika.

U obilascima zatvora u Bjelovaru i Dubrovniku posebna pozornost posvećena je i prehrani zatvorenika, stoji u Izvješću pravobraniteljice. U standardnim jelovnicima navedena je samo energetska vrijednost svakog od tri obroka te ukupna energetska vrijednost dnevnog jelovnika, dok za dijetne jelovnike i dopunske obroke nije navedeno ništa. Zatvor u Bjelovaru nema ni pisane normative za pripremu obroka koji se poslužuju u sklopu dijetnog jelovnika, a ni u Zatvoru u Dubrovniku ne vodi se računa o svim parametrima. Stoga je nejasno na koji se način, kod svakog specifičnog zdravstvenog stanja, poštuju preporuke liječnika u vezi s prehranom, kako bi se bolest držala pod kontrolom i/ili umanjili njezini simptomi. Liječnik utvrđuje vrstu dijete, a zaposleni u kuhinji imaju pisane smjernice o prehrani kod određenih zdravstvenih stanja, no proizlazi da ih se ne pridržavaju.

S druge strane, u Izvješću je pohvaljen pristup dubrovačkog Zatvora što se tiče razgovora s tretmanskim službenicima. Čim osoba dođe u zatvor, obavještava se da može razgovarati sa službenicima, što mnogi zatvorenici po drugim hrvatskim zatvorima uopće ne znaju da imaju pravo. Tretmanski službenici provode i različite programe. Tako Zatvor u Dubrovniku organizira programe engleskog jezika i informatike, za koje postoji najveći interes. U Izvješću pravobraniteljice pohvaljena je ova dubrovačka praksa.

Prema zakonu suci izvršenja najmanje jednom godišnje moraju obilaziti kaznionice, ali prema službenim podacima, navodi se u Izvješću, u mnogim hrvatskim zatvorima suci izvršenja nisu posjetili zatvorenike nijednom. Na neredovitost obilaska nadležnih sudaca žale se i istražni zatvorenici, a ne samo oni koji izvršavaju kaznu. Primjerice, tijekom obilaska Zatvora u Dubrovniku utvrđeno da je nadležni sudac Županijskog suda u prvih pet mjeseci 2017. u Zatvoru bio četiri puta, iako je istražne zatvorenike dužan posjetiti najmanje jednom tjedno. Pučka pravobraniteljica u Izvješću upozorava nadležne na ponašanje sukladno zakonu.

Rad zatvorenika ocjenjuje se i ima značajni udio u odluci o pogodnostima, pa je naročito važno da odluka o rasporedu zatvorenika na poslove, bude donesena u skladu s njihovim zdravstvenim sposobnostima i stečenom zanimanju i znanjima, da na adekvatan način budu osposobljeni za poslove na koje su raspoređeni te da ih strukovni učitelji prate. Stoga je temeljem obilazaka zatvora u Zagrebu, Dubrovniku i Gospiću te kaznionice u Glini i Lepoglavi preporučeno upravama da razmotre mogućnost uvrštavanja svih poslova zatvorenika unutar odjela i pododsjeka u kojima su zaposleni strukovni učitelji, kako bi njihov rad bio adekvatno vrednovan. U pojedinim kaznenim tijelima, primjerice zatvorima u Zagrebu i Dubrovniku, nije izrađena procjena rizika, odnosno nisu navedeni poslovi unutar Popisa, za koje je potrebno mišljenje specijaliste medicine rada, a za koja je dostatno samo mišljenje liječnika kaznenog tijela.

Ni u jednom kaznenom tijelu, navodi se u Izvješću, osim Zatvora u Dubrovniku, nije omogućen radni angažman svim zatvorenicima koji žele raditi, pa je zbog toga potrebno da se na poslove za koje nije potrebna odgovarajuća stručna sprema i posebna zdravstvena sposobnost, radno angažiraju zatvorenici koji žele raditi, odnosno da se unutar Popisa popune radna mjesta predviđenim brojem izvršitelja.

Čitajući Izvješće, dolazimo do zaključka kako su uvjeti u dubrovačkom Zatvoru među boljima u Hrvatskoj, ali da bi se isto tako dobar dio trebao poboljšati. U zaključku Izvješća pravobraniteljice navodi se kako se zatvorenicima u Hrvatskoj krše brojna ljudska prava.

-U većini kaznenih tijela, tretmanski službenici nemaju proaktivni pristup, već s osobama lišenima slobode najčešće razgovaraju tek nakon njihove prijave za razgovor. U pojedinima, kažnjenici i istražni zatvorenici rijetko ga traže, jer većina ni ne zna da to mogu. Stoga bi tretmanski službenici trebali jednom tjedno obići sve odjele gdje su smješteni kažnjenici, istražni zatvorenici te zatvorenici, radi omogućavanja razgovora bez prethodnog traženja te njihove bolje dostupnosti po odjelima.

Bez završetka osnovnog školovanja, zasnivanje radnog odnosa jako je teško, a time i rehabilitacija zatvorenika. Stoga je potrebno sustavno intenziviranje aktivnosti na području njihove izobrazbe, odnosno pružanje mogućnosti svima da, bez obzira na dob, završe osnovno školovanje, kako bi se, nakon izdržane kazne zatvora, ipak mogli uključiti na tržište rada. Kako bi se zatvorenicima omogućilo aktivnije sudjelovanje u programu resocijalizacije, procjena uspješnosti individualnih programa treba biti transparentna, s više povratnih informacija zatvoreniku što sve treba promijeniti u svom ponašanju.

Uvjeti smještaja u brojnim kaznenim tijelima još uvijek nisu primjereni ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, a u pojedinim slučajevima su i ponižavajući. Neuvažavanje prostornog standarda, nedostatak privatnosti tijekom obavljanja fizioloških potreba, zajednički smještaj pušača i nepušača, samo su neki od problema na koje smo ukazivali i u ranijim izvješćima, koji su i nadalje prisutni. Iako adaptacija prostora zahtijeva velika financijska ulaganja, to ne smije biti razlog za daljnja odgađanja usklađivanja uvjeta smještaja sa zakonskim i međunarodnim standardima.

Odsustvo jasnih i ujednačenih kriterija, posebice kada se radi o uskraćivanju i ograničavanju prava, ne samo da osobe lišene slobode stavlja u nejednak položaj, već kod nekih od njih izaziva osjećaj nepravde i svojevoljnosti. I neujednačeno postupanje, na koje smo ranije ukazivali, još je prisutno. Odsustvo jasnih i ujednačenih kriterija, posebice uskraćivanja i ograničavanja prava, ne samo da osobe lišene slobode stavlja u nejednak položaj, već kod nekih izaziva osjećaj nepravde i svojevoljnosti, što nije dobro.

Budući da na neujednačenost prakse u najvećoj mjeri utječu manjkavosti zakonodavnog okvira, potrebno je što prije pristupiti njegovom poboljšanju i usklađivanju s međunarodnim standardima. Jednako tako, Uprava za zatvorski sustav i probaciju sukladno ZIKZ-u treba kontinuirano pratiti i analizirati postupanja prema osobama lišenim slobode te poduzimati mjere za ujednačenje prakse. Iako su uočeni određeni pozitivni pomaci, postupanje po pritužbama osoba lišenih slobode nerijetko se svodi na formu, bez suštinskog i objektivnog ispitivanja navoda. Djelotvornost pravnih sredstava i nadalje nije dostatna, a učinkovita istraga svih navoda o mogućem zlostavljanju još uvijek se ne provodi – stoji u zaključku Izvješća pučke pravobraniteljice za 2017. koja se tiču zatvorskog sistema.

Poslali smo i upit Zatvoru u Dubrovniku kako bi se očitovali o navodima pučke pravobraniteljice, ali nismo dobili odgovor.

Maro Marušić