Nitko, osim naravno same Crkve, ne zna točno koliko Dubrovačka biskupija ima poslovnih prostora unutar zidina. Najpoznatiji poslovni prostor poznat javnosti je samostan svete Klare. Do prije nekog dana Grad Dubrovnik je unutar samostana zakupljivao kino dvoranu po cijeni od 40 tisuća kuna mjesečno. Nakon tri godine najma, Grad je odustao od kino dvorane, a Crkva traži novog zakupca.

No to nije sve što se tiče samostana svete Klare. U istom kompleksu je i restoran Klarisa koji također Crkva daje u najam i to Hotelu Petka. Direktora Petke Mata Previšića - inače čovjeka čiji je glas presudio u odabiru Vlatka Markovića za predsjednika HNS-a nauštrb Štimca u aferi 'Nisi i nećeš razbojniče' -  pitali smo da nam otkrije koliki mjesečni najam plaća Klarisa.

-Što vam je? Nisam lud da vam otkrijem podatke. To je tajna – odbrusio nam je ne želeći uopće komentirati poslove Crkve.

Stoga smo se obratili Dubrovačkoj biskupiji i tražili smo da nam kažu koliko sveukupno imaju poslovnih prostora u starom gradu i koliko novaca utrže od najma, te koji su im kriteriji za podizanje mjesečne rente?

- Podatke o sadržaju ugovornih odnosa između Dubrovačke biskupije i zakupnika u njezinim prostorima vam, nažalost, ne možemo dati jer se tu radi o privatnopravnim ugovornim odnosima, pa bismo time povrijedili pravo na privatnost druge ugovorne strane – poslali su nam odgovor ne želeći otkriti ni točan broj nekretnina s kojima raspolažu.

Stoga smo im ponovili upit, ali taje te podatke kao zmija noge. Samo su nam kazali da imaju više poslovnih prostora u starom gradu, kao i stanova, ali i da vode sporove u kojima traže povrat imovine koja je nacionalizirana za vrijeme Jugoslavije. Kažu da se zbog nekih zakona, dio imovine nikad neće vratiti, pa stoga traže pravičnu naknadu. S obzirom da nitko ne želi imenom i prezimenom pričati o poslovima s Crkvom, Dubrovački dnevnik se dao u anonimnu potragu i došao do zaključka da Crkva unutar zidina ima desetak komercijalnih prostora (plus stanove) za koje mjesečno utrži između 150 i 200 tisuća kuna, što je više oko dva milijuna kuna godišnje. Najniži najmovi prostora mjesečno dođu oko 5 tisuća kuna (to im plaća jedan zlatar i jedan fast-food), a najviše utrže od Klarise, za koju nam upućeni kažu, da mjesečni najam minimalno dođe oko 60 tisuća kuna.

Ako znamo da su Marini Grabovac za butigu klobuka na neatraktivnoj poziciji i u svega nekoliko mizernih kvadrata najam željeli podignuti na 7000 kuna plus PDV, brojka koju zarade na godišnjoj razini vjerojatno je i puno veća. Ali prije bi biskup Mate Uzinić i crkvena ekipa zatajili Isusa poput svetog Petra nego otkrili točan broj nekretnina i zaradu koju vrte od tog biznisa.

No poslovi s nekretninama nisu jedini od kojih se bogati Dubrovačka biskupija. Također, lijepi novac se okrene i od ulaznica u sakralne objekte. Stotine tisuća posjetitelja svake godine obiđe stari grad i uđe u razne crkve. Ulaz u riznicu katedrale tako dođe 15 kuna, a u Franjevački samostan 30 kuna. No ne utrži Dubrovačka biskupija u sezoni samo od crkvi, već i od Nacionalnog parka Mljet. Ulaznica za nacionalni park košta 100 kuna, a 10 kuna ide za potrebe Crkve, što godišnje izađe oko milijun kuna, a ove godine su premašili tu brojku, jer je preko sto tisuća posjetitelja vidjelo mljetska jezera. Ali to im nije dosta. Traže povrat crkvene imovine na otoku Mljetu u koju spadaju čak dvije trećine nacionalnog parka. Dobar dio kuća izgrađen je na njihovoj zemlji, a Dubrovačka biskupija, kako su kazali Mljećani za Dubrovački dnevnik, traži naknadu od 100 eura za kvadrat nekretnine. Primjerice, mještani Pomene kažu da je čak 90% kuća izgrađeno na crkvenom zemljištu, a načelnik općine Mljet Đivo Market siguran je kako su zakoni na strani crkve i da će dobiti povrat cijele imovine.

Uz to kapa novac iz proračuna, a tu su i naknade za ukop, krštenja, svadbe, blagoslov kuća i sve ostalo. Godišnje se okrene značajna brojka, a najluđe od svega je što Crkva ne plaća nikakav porez, a bez obzira što se financira javnim novcem nitko ne zna na koji ga način oni troše. Naravno da su bili dužni dostavljati financijska izvješča, ali to nisu činili. Državna je revizija prije dvije godine upozorila da pravne osobe Katoličke crkve ne dostavljaju financijske izvještaje nadležnim institucijama. Liniću je ta praksa dozlogrdila, pa je za sredinu listopada ove godine najavio donošenje Zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija prema kojem bi se trebale oporezivati plaće svećenika, ali i njihove usluge poput sprovoda i ostalih. Međutim, Linić ga još uvijek nije predstavio zbog straha od Crkve.

Pravnici ističu kako taj zakon nema smisla bez da se mijenjaju Vatikanski ugovori, a to će se teško dogoditi. Najvjerojatnije će situacija ostati kao i do sada. Crkva će godišnje okretati milijune kuna za koje neće plaćati porez i nikome neće govoriti što radi s tim novcem.

Papa Franjo im svako malo želi posluku porati o siromašnoj crkvi, ali oni vide, a ne čuju, čuju, a ne vide, i ne čuju, ne vide, ne čuju, čuju, osjećaju šušku...