Pretpostavlja se da su karnevalski običaji u Dubrovnik stigli iz Italije, još u vrijeme kad su tamo priređivana glasovita rimska raskalašena i razvratna bančenja u čast boga vina Bakha i veselja Bachusa, odnosno divlje orgije zvane saturnalije prema Saturnu, bogu vremena i plodnosti.

Kao i u talijanskim gradovima, i u Dubrovniku je karnevalsko vrijeme karakteriziralo obilje jela i pića, nekažnjeno vrijeđanje susjeda i upadnje u tuđe stanove, gađanje jajima, narančama ili limunima, pjevanje, plesanje, kazališne izvedbe i mnoštvo maskiranih osoba na otvorenim prostorima grada. U prologu komedije Dundo Maroje, Marin Držić je napisao: 'Ma ono vrijeme od poklada budući od starijeh našijeh odlučeno na tance, igre i veselja, i videći se našoj družini od Pometa ne puštat proć poklade bez kojegodi fešte ili lijepe ili grube.'

Pod maskama i u atmosferi općeg veselja izreklo bi se mnoštvo kritika i rugalica na račun vlastele ili došljaka. Ondašnji nekršćanski svijet u obližnjoj Hercegovini je te luckaste dane u Dubrovniku nazivao vremenom 'kad Latini polude''. A s obzirom da su karnevalske svečanosti narušavale čudoređe i da su u njima uzvikivane razne kletve protiv obnašatelja vlasti i crkvenih velikodostojnika, sudionici takvih okupljanja često su bili proganjani i kažnjavani.

I dubrovačka vlast je raznim zabranama nastojala što više ograničiti maškaravanje. U osmoj knjizi Statuta, poglavlje broj 97 nosi naslov 'O onima koji stavljaju krabulje i prerušavaju se u zabranjene likove, te o kazni za prekršitelje', i kaže: 'Odlučjemo i potvrđujemo da se ubuduće ni jedna osoba, kako prigodom naznačenih blagdana, tako ni u bilo koje drugo vrijeme ne smije zakrabuljivati gunjevima i drugim stvarima, ni na koji način i ni uz kakvu izliku, niti prerušavati vlastiti lik. A ako tko to bude kršio, neka svaki put za globu plati 50 perpera, a neka prijavitelj dobije polovicu od globe ako se na temelju njegove prijeve bude mogla ustanoviti istina, i neka mu se ime čuva u tajnosti'. Također je sačuvan dokument o ukidanju maškaravanja iz 1349. godine kada su maškare bile previše bezobrazne, a zanimljiva je i odluka koju je 1. siječnja 1537. godine usvojilo Malo vijeće i kojom se zaključuje kako se od sada unaprijed kroz čitav mjesec ni jedna osoba – bio on plemić, pučanin ili bilo tko drugog položaja ili staleža ne usudi maškarati pod kaznom od 25 perpera za svakoga i gubitka odijela kao zabranjene robe. Iz godine 1764. postoji odredba prema kojoj maškare ne smiju ići iz kuće u kuću ni u jedno noćno doba.

Sve ove zapovijedi, ograničenja i zabrane što su pljuštale uoči poklada bez daljnjeg svjedoče o strogom nadzoru nad onim u što bi se mogli izroditi slika svijeta naopačke i sprdanje s ustaljenim vrijednostima. No, usprkos svemu vrijeme poklada u Dubrovniku uvijek je obilovalo predstavama, pirovima i prerušavanjima, a vlasti su se, makar i nevoljko, morale pomiriti s pokladnim zbivanjima.

Maškarate počinju nakon Feste sv. Vlaha, a vrhunac dosežu tri dana prije Čiste srijede kad završavaju Karnevalom. U te dane šaroliko obučene grupe maškara oduvijek šetaju Stradunom i gradskim ulicama, pjevajući i veseleći se iz glazbu i smijeh. U knjizi Ceremonijala s početka 18. stoljeća stoji 'da je knez dužan na posljednja tri dana od karnevala izići pred Dvor slušati pjesme' koje su recitirale najpopularnije maske: Bembelj, Turica, Čoroje i Vila. Kroz njihove šale knez je mogao neposredno doznati o čemu puk govori i čemu se izruguje.

Neke karnevalske priredbe vlasti su čak i direktno sponzorirale. Malo vijeće je izdalo odredbu 1412. godine, prema kojoj se maskama koje su predstavljale Turicu, plaćalo 4 perpera. Dakle, vlast se kontrolirajući karnevalsko veselje nije služila samo zabranama i represijom, već je u stanovitim primjerima podržavala i poticala njegovanje kulturnog nasljeđa i folklorne tradicije.

Pokladno vrijeme je dovodilo i do učestalijeg korištenja mača, unatoč zabrani maskiranim osobama na nose oružje. Maškare su obilazile kuće u Gradu, a ti posjeti nisu uvijek bili bezazleni i smiješni. Tako je jedne karnevalske noći i u karnevalskom ludovanje 1544. godine Petar Beneša ranio Pala Sorga, koji je nakon tog čina uhvaćen i zatvoren. A trombonjer Dominik je išao svojoj prijateljici sumnjiva morala te ga je jedna maškara ranila. Jakov Palmotta je tužio Jakova Gondolu i njegovu sluškinju Maru, jer su na dan karnevala 1580. godine, dok se on nalazio u postelji bolestan, vrijeđali njegovu ženu. Pitali su ga zna li gdje mu se žena nalazi i da bi je trebao dovesti kući. I još je niz takvih primjera i nije stoga čudno što su završetak oklada ljudi, nakon višetjednog ludovanja, dočekivali s olakšanjem. Držić stoga porčuje u Grižuli: 'Maškarate zbogom! Svak veće prosti!'

Izvor: 'Slast tartare' Slavice Stojan i 'Dubrovački kurioziteti' Suada Ahmetovića.