'Cinema Komunisto' prati nastanak, uspon, vrhunce i bankrot nekadašnjeg gigantskog filmskog studija Avala. Paralelno, kroz tu prizmu ogleda se i propast Jugoslavije. Tu je i Josip Broz, kome tijekom 1960-ih, zlatnog doba jugoslavenske filmske produkcije, s hvalama dolaze svjetski filmski velikani: Sophia Loren, Orson Welles, Alfred Hitchcock, Kirk Douglas... O tome koliko je Titova filmska industrija bila snažna možda najzornije govori podatak da je Pablo Picaso autor filmskog plakata za Bulajićevu 'Neretvu', apsolutni hit i kandidat za Oscara.

Bilo je to vrijeme kada je 'Zlatna arena' na filmskom festivalu u Puli nešto značila. Dobitnicima nagrade, redateljima i glumcima, osiguravala je sigurnost za budući profesionalni uspjeh. To nažalost više nije tako, potvrdila je i glumica Marija Škaričić u razgovoru nakon projekcije. - 'Moja generacija je zadnja koja je odgojena na tim filmovima. Itekako pamtim sve te Neretve i Sutjeske. Fascinantno mi je kako je sustav jugoslavenske kinematografije zaista funkcionirao, posebno kad je riječ o brojnim stranim produkcijama koje su snimane na ovom području. Tu sam državu doživjela kao jednu veliku iluziju koja je završila kad je Tito pogledao svoj posljednji film', rekla je Marija Škaričić Romani Kolić. 

Sprega bivše države i pripadajuće kinematografije naprosto je frapantna u 'Cinema Komunisto'. Te dvije mašinerije podjednako su stvorile jedna drugu. No, osim što je tadašnja konunistička partija film vidjela kao sredstvo propagande pomoću kojeg će na razumljiv način narodu širiti pripadajuću ideologiju, Tito je s druge strane bio istinski filmoljubac. Posebno je bio slab na westerne.

Jedan od posebno zanimljivih trenutaka filma dolazi već na samom početku. Naime, kada su se Tito i Staljin žestoko zavadili, Tito je otvorio vrata holivudskoj produkciji. Zahvaljujući tom potezu imamo više generacija odraslih na kaubojima i indijancima, Tarzanu, Indiani Jonesu, Benu Huru....Jer kad je Tito rekao da nešto može, nitko nije propitivao njegove odluke. Tako je i za potrebe snimanje 'Bitke na Neretvi' srušen most u Jablanici, koji i danas služi kao turistička atrakcija.

Vojnici na služenju redovnog vojnog roka glumili su partizanske trupe u tim filmovima. Partizanski filmovi su na samom početku bili pretjerani i ne posebno dobri, prisjeća se Bata Živojinović. - 'Ima filmova gde ja od početka do kraja samo ubijam Nemce. Ubio sam ih toliko da je Hitler na samrti rekao: Ubijte Batu Živojinovića!'. 

Leka Konstantinović bio je 32 godine Titov osobni kinooperater. U tom periodu prikazao mu je ukupno 8801 film o čemu je vodio uredne zabilješke. Od natrule scenografije u 'gradu duhova’, u koji se pretvorila moćna Avala, do predsjednikove privatne sale za projekcije, pratimo čovjeka koji je opsesivno svake noći gledao filmove dok je danju, upravljajući zemljom, čitao, pa čak i prepravljao scenarije budućih filmova. Uz pomoć odlomaka iz više od 60 zaboravljenih jugoslavenskih filmova, ‘Cinema Komunisto’ je priča o Jugoslaviji na način na koji ona nikada nije ispričana na filmskom platnu.

O autorici:

Mila Turajlić školovala se u Londonu, Parizu i Beogradu. Prije nego što se otisnula u redateljske vode, bila je suradnica produkcije u televizijskim kućama Discovery Europe, Arte i BBC, te kao asistentica režije i koordinatorica produkcije na filmovima 'Apocalyptico'' Mela Gibsona i 'Braća Bloom' Riana Johnsona. 'Cinema Comunisto' njen je prvi dokumentarni cjelovečernji film.  

(p.i.)