Žalba nije uvažena: Nastavak rasprave za tragediju u Platu u lipnju
Nakon pauze koja traje još od 16.rujna prošle godine, u razdoblju od 9. do 12. lipnja nastavlja se sudski kazneni postupak okrivljenicima za propuste koji su 10. siječnja 2019. godine u podzemnoj hali Hidroelektrane Dubrovnik u Platu doveli do tragične smrti mladih zaposlenika Hrvatske elektroprivrede d.d. Mata Maškarića, Ivice Zvrka i Davora Pozniaka.
Tako će se na optuženičkoj klupi Županijskog suda u Dubrovniku, na raspravama pred Sudskim vijećem kojim predsjedava sudac Nikša Lučić, zajedno sa svojim braniteljima, ponovno naći optuženi Mato Mišković (72) iz Cavtata, Nikola Rukavina (65) iz Zagreba, Željko Starman(69) iz Zaprešića, Ivica Nuić (49) iz Zagreba i Miljenko Vučić (77) iz Slanog te Sonija Pozaić kao predstavnica optužene tvrtke HEP proizvodnja doo.
Kako smo neslužbeno doznali, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je žalbe optuženih Miškovića, Starmana i Nuića koji su se žalili na rješenje dubrovačkog Županijskog suda koji je, prema njihovom mišljenju, neosnovano odbio prijedlog za izdvajanje nezakonito pribavljenih dokaza. Podsjetimo, Miškovićev branitelj, odvjetnik Joško Čeh zatražio je od Vijeća da se prije nego se rasprava nastavi, izdvoje vještačenja dr Tomislava Tomiša i dr Viktora Milardića iz travnja 2020.godine koje je dostavljeno vještaku Nenadu Papiću u zagrebačkom Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić“ kao i dopunska vještačenja istog centra iz svibnja 2020.godine jer je, prema obrazloženju odvjetnika Čeha, “riječ o internoj istrazi HEP-a kojem ne spori pravo da ih tvrtka koristi za unapređenje poslovanja elektrosustava, ali se rezultati interne istrage ne mogu koristiti kao dokazi“. Čeh je naglasio da se “na nezakonitim dokazima ne smije temeljiti sudska odluka te su stoga navedena vještačenja postala “plod otrovne voćke“ i treba ih izdvojiti iz spisa. Ti su dokazi ponovljivi i njihovim će se izdvajanjem ponovno moći utvrditi činjenice koje su predmet vještačenja“ rečeno je u zahtjevu za izdvajanje dokaza, a naglašeno je kako se okrivljenici ne protive ponovnom vještačenju “ali na materijalu koji nije kontaminiran“. Branitelji su željeli da se vještači materijal koji je pribavljen isključivo uz valjani pravosudni nalog i to isključivo materijal kojeg prethodno bilo tko nije proučavao više mjeseci, tijekom kojeg razdoblja je takav dokaz mogao biti oštećen, odnosno pravnim jezikom rečeno “kontaminiran“.
Ahmet KALAJDŽIĆ
