Student je oko 9 sati navečer  izlazio iz zgrade fakulteta u kvartu Botafogo, koji se nalazi odmah do slavne Copacabane u Rio de Janeiru. Presrela su ga dvojica naoružanih likova na motoru i htjeli su ga opljačkat. On se usprotivio, a oni su ga ubili hicem iz pištolja. Mladić je imao samo dvadeset i koju godinu.

Ovo se dogodilo upravo u vrijeme našeg posjeta jednom od najopasnijih gradova Južne Amerike. Prema statistikama, dijete ima veće šanse doživjeti 18. godinu u Palestini, nego u Rio de Janeiru. Petina stanovništva jednog od najljepših gradova svijeta živi u favelama, sirotinjskim četvrtima, čije kuće, ako ih uopće tako možemo nazvati, prkose zakonima fizike.

Favele su posvuda, čak i pokraj svjetski slavnih plaža Copacabane i Ipaneme. Novinar Dubrovačkog dnevnika bio je smješten upravo u jednoj od njih zvanoj Chapeu Mangueira, koja je od Copacabane udaljena svega desetak minuta pješke. Ta je favela uz još tridesetak drugih prije 6 godina pacificirana. Zaista se krije paradoks u riječi pacifikacija. Naime, vojska i policija su u projektu pacifikacije favela tjednima vodili bitke s lokalnim narko dilerima. Lokalci nam kažu da se pucalo kao u ratu. Stradale su i mnoge nevine žrtve, ali bossovi iz tih favela su protjerani, a policija još uvijek te pacificirane favele nadgleda 24 sata sa dugim cijevima i rotirkama na automobilima 'odgajajući' tako stanovnike.

Međutim, samo desetak posto favela u Riju je pacificirano. U ostale policija ne ulazi, a brazilski zakoni tamo ne vrijede. Najveća favela u Riju zove se Rocinha i ima više od 300 tisuća stanovnika. Ima čak i nekakvu svoju valutu.

Vlada je u projekt pacifikacije favela krenula kad je Brazil dobio domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu, te Olimpijske igre 2016. Htjeli su učiniti Rio što sigurnijim gradom za posjetitelje. Lokalci će reći da je Rio sada znatno sigurniji nego prije desetak godina, ali nekome tko iz Europe (pogotovo iz Hrvatske) dolazi u Brazil, malo znači ta činjenica.

Naime, policija još uvijek turističke djelove grada čuva 24 sata. Tako na Copacabani imaju instalirane visoke dizalice odakle mogu lakše nadgledati događa li se na plaži kakav kriminal. Copacabana i Ipanema su poznate po pljačkama. Često se dvadesetak ljudi zaleti plažom uzimajući torbe i ruksake. Kupači rijetko kad ostavljaju stvari nenadgledane. Drugim riječima, uvijek netko stražari dok se druga osoba kupa.

U pacifiranim favelama policijske snage još su jače. Čak su podigli i montažne objekte odakle lakše nadgledaju domaće stanovništvo. Tijekom našeg boravka u faveli i sami smo čuli pucnjeve iz pištolja te svjedočili brutalnom privođenju prijestupnika. Stanovnici Rija su nam kazali da je brazilska policija daleko od svetinje, odnosno da je jedna od najkorumpiranijih na svijetu. Mnogi policajci, tvrde oni, rade za dilere odajući im važne informacije.

Favele se potpuno raspadaju. Jedva imaju osnovnu infrastrukturu. Kanalizacija je jako loša i često se začepljuje pa je u WC školjku zabranjeno bacati čak i WC papir. Smeće je posvuda. Struja je posebna priča. Stanovnici favela su se ilegalno priključili na električne stupove, pa opasni kabeli vise na sve strane. Nije jasno kako se majmunima koji trče po njima ništa ne dogodi. U favelama se opasno i tuširati. Autora ovog teksta drmnula je struja dok se ražentavao. Zanimljivo da stanovnici favela ne plaćaju struju koju potroše, već to nadoknađuju bogatiji građani iz zgrada do favela. Te zgrade okružene su debelim ogradama kroz na čijim vrhovima teče struja da se nitko ne može popeti, a naoružani portiri iza neprobojnih stakala čuvaju stanare 24 sata. Djeca bogatijih građana ne igraju se na ulicama, to je prizor koji nigdje nećete naći.

Prozori na kućama favela ne postoje, kao ni izolacija. Sreća da im u Riju to ni ne treba. Ljeti se temperature penju do 40, a zimi se rijetko kad spuštaju ispod 18 stupnjeva. Bez obzira što se nekretnine po favelama raspadaju i što nisu legalne, cijena im je pacifikacijom strahovito počela rasti. Mnogi su prepoznali turistički potencijal pacificiranih favela, kao uostalom i vlasnik hostela gdje smo bili smješteni. Pablo je Čileanac koji se ugostiteljstvom bavio u Švedskoj, ali zbog hladne klime odlučio se preseliti u Brazil gdje je često prije dolazio. Odlučio je kupiti kuću u faveli i pretvoriti je u hostel. Cijelu kuću je platio (ima poprilično kvadrata) oko 100 tisuća dolara, i nije je posebno uređivao da joj, kako kaže, ne naruši štih favele. Kaže da turizam u favelama, kao uostalom i mnoge druge stvari na ovom svijetu, imaju pozitivne i negativne strane.

-Dobro je što turisti u favele donose novac i što se tako pokreće gospodarstvo, ali otvaranjem hostela i drugih ugostiteljskih objekata, cijena najma kuća u favelama raste, pa mnogi lokalci sada ne mogu plaćati najam, te postaju beskućnici – priča Pablo.

Što se pak tiče sigurnosti za turiste u favelama, Pablo tvrdi da su oni sigurniji nego domicilno stanovništvo.

-Turisti donose novac i to svi znaju. Vjerojatno im se ne bi ništa dogodilo ni u najopasnijim favelama, jer su turisti potencijalni kupci kokaina. Ali odlazak u te favele je ipak zeznut – kaže Čileanac.

Kokain i marihuana se doslovno mogu kupiti na svakom koraku. Ljudi vam prilaze i nude vam droge koliko vam srce hoće. Mnogi stanovnici Rija drogirani su po cijele dane što samo pojačava osjećaj nesigurnosti koji je u Riju prisutan u doslovno svakom dijelu grada, čak i u centru. Također, puno je beskućnika, a mnogi od njih su u najboljim godinama i izgledaju zdravi. Zbog svega toga, turista u Riju, s obzirom na njegovu nevjerojatnu ljepotu, nema previše. Mi nismo vidjeli nijednog Japanca, to puno govori o opasnostima koje krije Rio.

Nikako se ne preporuča kretanje praznim ulicama, tunelima, sjedanje u parkovima i plažama bez puno ljudi, a noću je dozvoljeno prolaženje kroz crveno svjetlo na semaforu kako bi se mogućnost krađe automobila ili neke druge pljačke što manje smanjila.

Gotovo nema stanovnika u Riju koji nekoliko puta nije bio opljačkan. Često su to, kažu nam, oružane pljačke. S pištoljem ili nožem. Nekima napamet padaju lude ideje za samoobranu. Ako upadnu u neku škakljivu situaciju, počnu se praviti ludim, odnosno pričati sa sobom, kako bi potencijalni napadači mislili da je riječ o nekom šizofreničaru. Ljudski život u Riju puno ne vrijedi. Previše je siromašnih koji uzore vide u narko bossovima, jer jedini oni u favelama imaju novca, skupe automobile i okruženi su lijepim ženama.

Tako djeca već s 13, 14 godina ulaze u svijet kriminala. Bossovi im daju oružje i oni se počinju dokazivati. I brazilski zakoni su na njihovoj strani. Čak i ako ubiju koga, ne idu u zatvor, jer su maloljetnici.

Pitali smo lokalne stanovnike je li poznati film Božji grad autentičan (jedna od favela se zove Božji grad), na što su oni odgovorili da jest, ali i da su drugi filmovi o Riju, poput Elitne postrojbe, također istiniti.

Nevjerojatna je kontradikcija Rio de Janeira, njegov sjaj i s druge strane bijeda. Jedino što je nekako pošteno u toj priči da stanovnici favela imaju najljepše poglede na prekrasni grad. Sve se one, naime, nalaze na brdu. Bogati turisti plaćaju za pogled koji siromašni stanovnici Rija svaki dan gledaju iz svojih raspadajućih kuća.

Neka kozmička pravda, reklo bi se.