Kako doznaje Dubrovački dnevnik djevojčica je tijekom boravka u školi zadobila ozljede koje su kasnije u Općoj bolnici Dubrovnik okarakterizirane kao teže. Za vrijeme malog odmora došlo je do naguravanja kada je jedan od učenika fizički nasrnuo na mlađu učenicu i nanio joj ozljede, djevojčici je slomljen prst. 

Policiji je prijavljen ovaj incident.

Kako možete prepoznati vršnjačko nasilje?

Prijatelji, roditelji ili učitelji nisu uvijek u mogućnosti biti uz dijete ili mladu osobu i primijetiti sva ponašanja koja ih možda uznemiruju. Međutim, na temelju njihovih ponašanja može se posumnjati da se u njihovom svijetu nešto promijenilo i da nešto nije u redu. Svojim ponašanjem osoba nam može slati poruku da im je potrebna pomoć, čak i kada riječima to nije spremna učiniti. Neka od ovih ponašanja su jasnija i uočljivija, dok je da bismo primijetili one druge potrebno više pažnje i svjesnost o tome što ona mogu značiti, savjetuje Hrabri telefon.

Budući da je škola za njih nesigurno mjesto, žrtve vršnjačko nasilja često se boje se odlaska u školu i iz škole, odbijaju ići u školu, žale se da su bolesni da bi mogli ostati kod kuće ili markiraju iz škole, a da bi izbjegli nasilnike mogu promijeniti uobičajeni put prema školi ili moliti roditelje da ih odvezu.

Žrtve mogu početi dolaziti kući s potrganom odjećom, oštećenim školskim knjigama ili bez svojih stvari, a roditelji mogu početi primjećivati neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine.

U školi se ponekad može primijetiti da sami provode odmor, a da to prijateljima iz razreda nije neobično i nisu zabrinuti zbog toga. Vršnjaci iz razreda ih ne biraju u grupnim sportovima. Nastavnici mogu primijetiti da dijete češće traži njihovu blizinu ili da je učenik nesiguran i uznemiren ako treba izaći pred ploču, odnosno pred razred.

Osobe iz djetetove okoline mogu primijetiti i da je dijete povučenije nego inače, nesigurno u sebe, anksiozno, napeto, depresivno ili čak agresivno prema drugima, zastrašujući drugu djecu. Roditelji ponekad mogu primijetiti i promjene u svakodnevnim rutinama, primjerice, dijete ili mlada osoba može prestati jesti, imati poteškoća sa spavanjem ili noćne more. Bespomoćnosti i opterećenost djeteta ili mlade osobe koja doživljava teže oblike vršnjačkog nasilja može dovesti i do samoranjavanja, prijetnji samoubojstvom ili čak pokušaja samoubojstva. Ova ponašanja mogu pobuditi našu sumnju, no neka od njih mogu se javiti i kod suočavanja s drugačijim izazovima pa je prije donošenja konačnog zaključka važno podijeliti našu zabrinutost s djetetom ili mladom osobom.

Kada im se pristupi, žrtve često odbijaju govoriti o tome što nije u redu ili nude nevjerojatna objašnjenja i isprike za ono što nas zabrinjava. Imamo li na umu kako izgleda svijet žrtve nasilja, može nam biti lakše razumjeti strahove i sumnje koje dijete ili mladu osobu sprječavaju da se otvori i uvažiti ih. Potreba da zaštitimo tu osobu i nešto poduzmemo može biti vrlo snažna, no u pristupanju djetetu ili mladoj osobi koja se suočava s takvim ponašanjima vršnjaka jako je važno uvažiti njene strahove i pratiti njen tempo, pružajući joj za to vrijeme razumijevanje, ohrabrenje i podršku koji će joj olakšati dijeljenje svoje priče.