SLUČAJ IZ MAESTRALA Stigla nepravomoćna presuda vezana uz krađu na recepciji
Općinski sud u Dubrovniku donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj su Hoteli Maestral neosnovano dali otkaz recepcioneru koji je radio za njihovu grupaciju. Podsjetimo, radi se o slučaju gospodarskog kriminala u hotelu Vis u kojem je troje zaposlenika osumnjičeno kako su, po odlasku gostiju iz objekta smještaja, naknadno, neosnovano u informacijskom sustavu trgovačkog društva umanjivali cijene smještaja. Kako je navedeno u kaznenim prijavama, osumnjičeni su kako su razliku stvarno naplaćenog iznosa i iznosa na računima koje su naknadno ispisivali zadržavali za sebe pribavivši korist od preko 550 tisuća kuna, a sve na štetu imovine trgovačkog društva. Jedan od trojice osumnjičenika je i političar Matko Munitić.
Međutim, Općinski sud je u odvojenom sporu nepravomoćnom presudom presudio u korist jednog od zaposlenika koji je tužio Hotele Maestral zbog neosnovanog davanja otkaza 2019. godine. Naime, sud je utvrdio kako zaposlenik nije osoba kojoj se može dokazati da je izdala sporne račune te kako postoji mogućnost da je to, pod njegovom šifrom, radila druga osoba.
Zaposlenik u svojstvu tužitelja je na sudu tvrdio kako je radio isključivo po nalogu neposredno nadređenog – šefa recepcije Matka Munitića. Prema iskazima svjedoka, a i samog zaposlenika, bilo koji od recepcionera je mogao koristiti njegovu šifru budući se svaki recepcioner služio šiframa kolega. Zaposlenik je kazao i to kako je, u vrijeme izdavanja spornih računa, radio noćnu smjenu, dakle smjenu u kojoj se ne vrši naplata računa, za što je priložio i potrebne dokaze.
Kako je navedeno u obrazloženju presude, u hotelima su zaposlenici imali svoje šifre, ali je praksa bila takva da se radi pod šiframa drugih kolega i da se za naplatu usluga i izdavanje računa u pravilu koristio tek jedan od dva postojeća kompjutera. Kako se navodi u presudi, radnik koji bi prvi stigao na smjenu ujedno bi bio i prvi koji bi unio svoju šifru. Zbog ubrzanja rada s gostima hotela, svi u smjeni bi radili na tom kompjuteru bez odjave i prijave šifri, pogotovo u vrijeme kada je na recepciji bilo više gostiju u odlasku, što je u praksi značilo da su znali izdavati račune pod šifrom kolege. Sami djelatnici hotela odnosno recepcije, kao osobe koje rade ili su radile na recepciji, tvrde da račune izdavali pod šifrom prijavljenog kolege, bez odjave istog i prijave svoje šifre, uz činjenicu da su na recepciji, osim stalno zaposlenih recepcionera istovremeno znali raditi tzv. sezonci koji nisu niti imali svoju šifru nego bi radili isključivo na šifru kolege.
Uz to, navedeno je i kako je za sporni račun koji je izdan pod imenom zaposlenika koji je dobio otkaz, dokazano kako on uopće nije radio u smjeni kad je račun izdan.
„Zaključuje se da tužitelj nije osoba za koju je dokazano da bi zaista izdao sporne račune na opisani način te radi stjecanja vlastite koristi. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tuženik (op.a Hoteli Maestral) nije dokazao da bi tužitelj osobno počinio opisane teške povrede obveza iz radnog odnosa navedene kao razlog otkaza, dok su propusti u vidu dijeljenja šifre s kolegama te nekontroliranja pojedinih stavki računa očito poznata i dugogodišnja praksa tuženika, poznata nadređenim osobama tuženika i konkludentno odobrena. Ukoliko je tuženik namjeravao istu sankcionirati i promijeniti, isti je imao obvezu upozoriti tužitelja da se takvo postupanje ne dopušta i da predstavlja povredu koja je za poslodavca toliko teška da može biti osnova za otkaz ugovora o radu, pa bi postupanje tužitelja u takvim okolnostima, usprkos upozorenju poslodavca, predstavljalo opravdan razlog za otkaz ugovora o radu po osnovi propusta kontrole i odgovornosti za račun izdan pod dodijeljenom šifrom radnika,“ stoji, između ostalog, u obrazloženju presude Suda koji tvrdi kako se propusti tužitelja sastoje u tome da je očito omogućio korištenje svoje šifre drugim kolegama i da nije detaljno kontrolirao račune izdane pod njegovom šifrom.
Navedeno je i kako su odgovorne osobe u Hotelima Maestral i same bile upoznate s propustima organizacije rada sa šiframa zaposlenika na recepciji i da, pogotovo zbog gubitka snimki nadzornih kamera, nisu niti bili uvjereni da bi tužitelj, kao osoba koja je ove poslove obavljala desetljećima, bez istovjetnih ili sličnih propusta, zaista počinio predmetnu povredu obveze iz radnog odnosa. Štoviše, nakon svih provjera više desetina računa na kojima je šifra tužitelja, utvrđeno je da su samo tri računa izdana u vrijeme kada je tužitelj zaista radio, pa je očito da je njegovu šifru koristila treća osoba za počinjenje opisanih radnji.