Kako je Dubrovački dnevnik prvi objavio, krim istraga je rezultirala podnošenjem kaznene prijave za kazneno djelo iz članka 331 Kaznenog zakona, 'Neovlašteno posjedovanje, izrada i nabava oružja i eksplozivnih tvari'. Inače, kod Hodaka je pronađeno manje improvizirano vatreno oružje, a radi se o pištolju-olovci. Dakle, o pištolju koji izgledom imitira kemijsku olovku. 

Inače, kako je Dubrovački dnevnik također prvi objavio, Hodak je u Dubrovniku tog dana imao ročište u slučaju u kojem zastupa liječnicu Dražanu Martinović Mamić protiv njenih bivših kolega iz Opće bolnice Dubrovnik i same bolnice. 

POKLON NA KOJI JE ZABORAVIO U TORBI?

Hodak je u razgovoru za Jutarnji kazao kako je priča oko toga zašto je imao pištolj na dubrovačkom aerodromu vrlo jednostavna. Prema njegovim riječima, olovku mu je 1991. godine darovao Jadranko Garbin, hrvatski policajac koji je bio pripadnik 'Vukova' u Sisku, a jednog dana, kad se vraćao iz Krapine, na autocesti prema Zagrebu ga je pogodio metal u glavu. 

Poznati odvjetnik tvrdi kako je pištolj-kemijsku još 1991. godine spremio u torbu i kako je potpuno zaboravio na nju. 

JEDNOSTAVNE ZA IZRADU I VRLO ČESTO ORUŽJE

Dubrovački dnevnik u neformalnim krugovima raspitao se o ovoj vrsti oružja s kojom se javnost, barem ona na dubrovačkom području, nije suviše često susretala. Ipak, kad se radi o napravama koje su u naravi sakriveno vatreno oružje, najčešće su upravo pištolji-olovke, sudeći po napisima i podacima koji se mogu pronaći na internetu. 

Prema neslužbenim informacijama koje smo dobili, takvi pištolji-olovke su jednostavni za izradu u radionicama koje su opremljene tokarskim strojevima. U nekim se zemljama slične konstrukcije legalno proizvode u svrhu usmrćivanja životinja u klaonicama ili kod obuke pasa, a odnosi se na ispaljivanje streljiva koje proizvodi samo prasak. 

ČESTA POJAVA TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA

Općepoznata je činjenica kako na početku Domovinskog rata nije bilo dovoljno oružja. Bolje upućeni nam govore kako su se i u svrhu dodatnog oružja za potrebe branitelja, dužnosnika i pregovarača širom Hrvatske izrađivali spomenuti improvizirani pištolji u obliku olovke.

Kako doznajemo, takva vrsta improviziranog pištolja najčešće je izrađivana od mesinga, ukupne duljine 15 centimetara, promjera jedan centimetar te je u njima korišteno malokalibarsko streljivo u kalibru .22 LR. Upravo ono se najčešće proizvodi širom svijeta jer se radi o izuzetno povoljnoj proizvodnji. Ono se najčešće koristi za potrebe streljaštva, što ga ujedno čini i izuzetno široko dostupnim. U nekim zemljama se koristi i kao lovačko streljivo za lov na male životinje, prije svega glodavce. 

Prema informacijama s kojima raspolažemo, čini se kako pucanje iz malokalibarskog oružja proizvodi relativno blag, slabo čujan prasak i minimalan trzaj. Upravo iz tog razloga je izuzetno prikladno za korištenje u improviziranom pištolju-olovci. 

Zanimljivo je kako malokalibarsko streljivo nema veliku zaustavnu moć, ali ima izuzetnu brzinu zrna koja omogućuje probojnost. Stoga ono itekako može biti ubojito na bliskim udaljenostima, primjerice do 10 metara, a posebno ako su pogođeni vitalni dijelovi tijela. 

ORUŽJE OD DVA DIJELA 

Kako su nam otkrili bolje upućeni neslužbeni izvori, pištolji-olovke se u pravilu sastoje od dva glavna dijela. Punjenje se vrši tako da se odvoji prednji dio, jednako kao i od obične olovke kada je potrebno promijeniti njen uložak. U prednjem dijelu se nalazi ležište u koje se umeće metak, dok se na stražnjem dijelu nalazi mehanizam za okidanje koji se sastoji od otponca, opruge i udarne igle. 

Princip rada tj. pucanje izgleda tako da se otponac povuče iz prednjeg, nenapetog položaja u zadnji, napeti položaj te se zakači u utor da bi se tako postiglo sabijanje opruge. Naglim otpuštanjem otponca iz utora, opruga se također naglo otpušta te tako udarna igla vrši udarac na dno čahure metka, uslijed čega dolazi do opaljenja. 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom.