Novljanima su vremenske kazne zamijenjene uvjetnom presudom, s tim da je rok kušnje automehaničaru pet, a pomorskoj menagerici četiri godine te u tom periodu ne smiju počiniti ni jedno kazneno djelo kako im se uvjetne presude ne bi “aktivirale“. Uz to, izrečena su im i tzv. sporedne novčane kazne te V.L. mora u Državni proračun RH uplatiti protuvrijednost 480 prosječnih dnevnih dohodaka u Hrvatskoj, odnosno 15.889 eura, dok optuženica mora uplatiti protuvrijednost 300 dnevnih dohodaka, odnosno 9.930 eura. Kako su prvooptuženi i drugooptužena iskoristili mogućnost obrane sa slobode nakon što su uplatili jamčevinu od po 4.645 eura, što je protuvrijednost 35 tisuća kuna koje je sud odredio kao jamčevinu, to su im jamčevine uračunate i za taj iznos su im umanjene izrečene sporedne kazne. Recimo i to kako se trećeoptuženom Riječaninu u izrečenu vremensku kaznu uračunava pet mjeseci koje je proveo u istražnom zatvoru, dok svaki osuđenik mora solidarno snositi troškove sudskog postupka te svaki od njih u korist Državnog proračuna RH mora uplatiti po 223 eura.

Potvrđena optužnica

Dokaznim je postupkom potvrđena optužnica dubrovačkog Županijskog državnog odvjetništva prema kojoj su V.L. i Nina Dejanović 24. veljače 2022. godine noću oko 22,40 sati na državnoj cesti D-516 u Đurinićima preuzeli te radi dalje prodaje i stjecanja velike zarade, u automobilu marke VW passat dubrovačkih registracija nezakonito prevozili dvije platnene torbe u kojima se nalazilo 15 PVC-pakiranja s ukupno 15,023 kilograma marihuane. Peraniću je dokazano da je tijekom veljače 2022. s još nepoznatom osobom iz Crne Gore dogovorio kupnju 15 kilograma kanabisa koje mu je, prema prethodnom dogovoru, prvooptuženi 25. veljače dovezao u Kostrenu.

Početkom sudskog postupka V.L. je priznao kako se sve dogodilo upravo na način kako je opisano u optužnici, da je postupao nepromišljeno jer je upao u loše društvo mladih momaka koji su u njegovom gradu vozili skupa auta i provodili se, da nije razmišljao o posljedicama i da se smatra krivim. Naglasio je kako je izgubio dobar posao i plaću, da su ga se odrekli brojni prijatelji, da strahuje za svoj i život obitelji jer su ga po Novom tražili neki nepoznati ljudi u vozilu dubrovačkih tablica, ali je “njegov kriminalni život završen“. Mladić je doslovce preklinjao suca da mu “izrekne bilo kakvu kaznu osim zatvora jer se boji da će, zbog suradnje s hrvatskom policijom nakon uhićenja, u zatvoru biti označen kao cinkaroš te ne bi preživio izdržavanje zatvorske kazne“.

I Dejanović je potvrdila navode optužnice te izjavila kako je tek po izlasku iz istražnog zatvora počela shvaćati razmjere svoje pogreške jer je dotad živjela pozitivno, kao sportašica odnosno reprezentativka svoje zemlje i i trenerica mlađih uzrasta u karateu i jiu-jitsu. Najviše je žalila zbog svoje obitelji kojima je stvorila probleme, a kao razlog počinjenja kaznenog djela navela je želju da financijski pomogne majci oko kredita te skrbi oko teško bolesne bake. Naglasila je kako joj je budućnost upropaštena jer živi u malom gradu u kojem svi znaju što je učinila, te je i ona zamolila sud da joj se izrekne “kaznu koja ne uključuje zatvor jer je u zatvoru bila kratko, što je strašno iskustvo, da ju je strah zatvora i tame se ne bi htjela vratiti“.

Dokazi valjano “odvagani“

I trećeoptuženi Peranić je potvrdio navode iz optužnice te izrazio žaljenje i kajanje zbog učinjenog, da su ga mjeseci istražnog zatvora opametili i utjecali na njega da više nikad ne počini ništa takvo, niti bilo koje drugo kazneno djelo, te zamolio ukidanje istražnog zatvora do pravomoćnosti presude.

Odlučujući o presudama, sud je analizirao i ocijenio sve dokaze zasebno i u ukupnosti te zaključio da su optuženici krivi i ubrojivi te svjesni prilikom počinjenja tih kaznenih djela, zbog čega su proglašeni krivima. Kao olakotne okolnosti uzete su im izrečena priznanja, mladost i suradnja s policijom, a trećeoptuženom je kao otegotna okolnost uzeta njegova dosadašnja osuđivanost zbog istog, ali i drugih kaznenih djela.

Recimo još i to da je, odlučujući o žalbama trećeoptuženog koji je tražio blažu kaznu, te dubrovačkog Županjskog državnog odvjetništva koje je tražilo veće kazne za V.L. i Peranića, Vijeće za mladež Županijskog suda u Zagrebu ih je kao neosnovane odbacilo i potvrdilo izrečenu presudu Općinskog suda u Dubrovniku naglasivši da je taj sud sve okolnosti valjano utvrdio te ispravno vrednovao.

Fotografija je ilustrativne prirode i ne prikazuje opisani događaj