Policiju se u malom mjestu kao što je Grbavac,  zove tek onda kad postane prestrašno (nekad i prekasno) jer je to 'sramota'.

Tada nastupa procedura, koja zbog loših zakona, obično završi kako je završio i slučaj u Župi. Policija privede zlostavljača i podnese kaznenu prijavu. Nejasno je u ovom slučaju zašto je čin okarakteriziran kao 'kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda', kada je žena imala i porezotine na vratu i gotovo ju je pijani nasilnih ubio od batina. Prema zdravom razumu, ovo se trebalo tretirati kao pokušaj ubojstva, ali o tome ionako odlučuje Županijsko državno odvjetništvo koje može promijeniti kvalifikaciju

Kao i bezbroj puta do sad nejasno je i zašto je Ilija K. Kao kronični alkoholičar i nasilnik bio na slobodi. Zašto mu nije određena mjera obveznog liječenja ili zašto kao ponavljač kaznenog djela nije bio u zatvoru.

Onda na scenu stupa socijalni moment gdje zlostavljača treba osuditi , recimo, na pet godina zatvora, a upravo je taj zlostavljač možda hranitelj obitelji, a takvih je slučajeva zapravo jako puno, osobito u manjim mjestima.

Centar za socijalnu skrb reagira prema prijavama i onda opet nailazimo na tu zlokobnu riječ ŠUTNJA. U slučaju iz Župe, žena je bila u sigurnoj kući, ali i ondje može ostati najviše godinu dana s tim da uz potpis izjave, može dobrovoljno otići kad poželi.

Prema službenim statistikama u slučajevima obiteljskog nasilja, žene su žrtve u oko 70% slučajeva, a najčešći razlozi neprijavljivanja zlostavljača su strah od nasilnika, dugi sudski procesi, niske kazne, nepovjerenje u nadležne institucije, strah da im nitko neće vjerovati, strah da će ih se okriviti za ono što se dogodilo i na kraju osjećaj krivnje i odgovornosti. Dakle čitav jedan začarani krug iz kojega žrtva mora nekako izaći.

Još jedan problem je što su, kao i u ovom slučaju u Župi, počinitelji  žrtvi poznate osobe, a  što dodatno otežava  da žena prijavi nasilnika.

Zastrašujuć je i podatak da je obiteljsko nasilje, poslije silovanja, najmanje prijavljivan zločin, s najvećom tzv.'tamnom brojkom'. Tako na 1 prijavljeno dolazi čak 10 neprijavljenih slučajeva!

Tu opet dolazimo do one strašne riječi ŠUTNJA.  Ovo na žalost nije sigurno zadnji tekst koji će se pisati poslije ovakvih tragedija, a da bi se gore spomenuti začarani krug počeo razbijati trebat će mijenjati i Zakone, ali i uvjeriti žrtve da progovore bez obzira na sve.

Do tada će hodati okolo s debelim naslagama pudera, tamnim očalama i govorit kako se 'udarila u telar'.