NJIHOVI TOPOVI NE MOGU RAZVALITI NAŠE ZIDINE Na današnji dan bio je žestoki topnički napad na Dubrovnik
Na današnji dan, u ponedjeljak, 29. lipnja ratne 1992. godine, na blagdan svetih apostola Petra i Pavla, dogodio se žestoki topnički napad iz trebinjske općine po Gradu i cijeloj njegovoj užoj okolici.
Znak opće opasnosti oglašen je u 14:20, a napad je trajao do 20 sati. Granate su padale posvuda. Pokraj lapadske pošte pogođen je i zapaljen jedan novinski kiosk. Pogođeno je više zgrada u Lapadu. Tragična bilanca napada toga ratnog dubrovačkog dana, je četvero poginulih i 16 ranjenih civila.
Od granate koja je pala u blizini hotela "Imperial", poginuli su izbjeglice iz Župe dubrovačke: Antun Kisić, iz mjesta Makoše, Marija Knego, iz Dubrovnika, i maloljetni, šesnaetogodišnji Luka Lukšić, iz Mlina, dok je kao pripadnik CZ-e, poginuo Milo Brajević.
Ponovno su pogođeni mnogi kulturni spomenici unutar gradskih zidina kao i izvan Grada. Među njima su Franjevački samostan, Biskupija, tvrđave Lovrjenac, Revelin i Minčeta, Samostan sestara službenica milosrđa, veći broj zgrada unutar i izvan gradskih zidina, kao i same gradske zidine na više mjesta, te brojne kule i stražarnice iz njihova nekadašnjeg obrambenog sklopa, kule Sv. Katarine, Sv. Frana, Sv. Barbare.
„Svi njihovi topovi, koliko god bili razorni i ubojiti, ne mogu do temelja razvaliti tvrde i masivne zidine. Oni nikada ne mogu uništiti kamen u koji su upisana naša stoljeća“, zapisao je Ivo Stjepović u knjizi „Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti'', piše u Gradoplovu Radio Dubrovnika.
