Općinski je sud taksista osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju kaznu zatvora mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Na ovo su se rješenje žalile obje strane, i državni odvjetnik, ali i sam optuženik. 

Podsjetimo, Općinsko državno odvjetništvo je 25. studenog 2013. godine na Općinskom sudu u Dubrovniku podiglo kaznenu prijavu protiv taksista, zbog kaznenog djela nanošenja tjelesnih ozljeda iz mržnje. Ovu informaciju tada je potvrdila odvjetnica oštećene 24-godišnje Dubrovkinje. Ovo je odluci prethodio incident koji se dogodio 22. kolovoza 2013. godine na auto taxi stajalištu na Pilama. Kako je tada bilo objavljeno u posebnom izvješću Općinskog državnog odvjetništva iz Dubrovnika, tada 44-godišnji taksist je napao djevojku (24) te joj nanio tjelesne ozljede. Navedeno je da osumnjičen kako je počinio kazneno djelo nanošenja tjelesnih ozljeda iz mržnje, no to na sudu kasnije nije dokazano. 

Kako je Dubrovački dnevnik tada pisao, taksist je, sukladno iskazu napadnute homoseksualne Dubrovkinje i njene djevojke, oštećenu verbalno napao s riječima “Treba vas sve takve namlatiti”. Već uzrujana djevojka mu je odgovorila: “Dobro onda, hoćeš li me udariti?” Potom je taksist na nju nasrnuo.

'Ošamario ju je i više puta udario šakom u glavu, nakon čega se srušila,' izjavila je tada djevojka napadnute za Dubrovački dnevnik. 

Drugostupanjskom odlukom suda sad je utvrđeno kako je taksist uistinu fizički ozlijedio te je odbačena njegova tvrdnja kako je to bilo u samoobrani. 

"Prema ocjeni drugostupanjskog suda ključan je dokaz o tome kako optuženik nije oštećenici zadao samo jedan udarac, zbog čega onda nije mogao niti postupati u okviru nužne obrane, nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka. Naime, ovaj vještak nalazi kako su 'zadobivenih više oguljotina kože i lica mogle nastati s najmanje tri međusobno neovisna udarca, pri čemu nije moguće isključiti da bi dio ozljeda, ali ne i sve, mogao nastati padom.' U tom smislu ako i uzmemo da bi prva grupa ozljeda bila posljedica udarca kao instinktivne reakcije optuženika, a druga grupa ozljeda posljedica oštećenicinog pada nakon tog udarca. Onda nam svakako preostaje kako su treću grupu ozljeda mogli prouzročiti samo novi udarci optuženika. Dakle, drugostupanjski sud ocjenjuje kako u ovom predmetu nema govora o tome da bi optuženik postupao u okvirima nužne obrane," stoji u obrazloženju presude. 

Također, odbačena je i žalba državnog odvjetnika koji tvrdi da je cjelokupni inkriminirani događaj bio motiviran mržnjom optuženika zbog spolnog opredjeljenja oštećenice.

"U postupku dokazano da je povod inkriminiranom ponašanju optuženika, u prevladavajućoj mjeri, bila njegova ljutnja što mu oštećenice ulaze u automobil alkoholizirane, te što je, po njegovoj procjeni, postojala opasnost da bi one zbog te svoje alkoholiziranosti mogle povratiti u automobilu, a ne njegova mržnja naspram osoba istospolne orijentacije. Da je osnovni razlog ljutnje optuženika prvenstveno bio ponašanje djevojaka i njegova bojazan da će doći do povraćanja u automobilu govori i sama oštećenica. Pa tako ona navodi 'da je otpočetka optuženik bio agresivan jer su bile pripite', da je rekao 'da ih ne želi voziti da se ne ispovraćaju po automobilu', zatim svjedokinja iskazuje kako je optuženik rekao 'da mu je dosta alkoholiziranih putnika koji mu povraćaju po automobilu i koji se raskalašeno i neprimjereno ponašaju', da bi i druga svjedokinja potvrdila da se 'optuženik agresivno ponašao govoreći da su pijane i da će povraćati po njegovom automobilu'," stoji u drugostupanjskoj presudi.