Prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva, optuženike se tereti kako su 22. veljače 2017. godine oko 22,15 sati u Dubrovniku, dogovorno i zajednički, kako bi se osvetili oštećeniku Paulu Kalauzu; nakon što je prvookrivljenik Zrinko Zelić guranjem ruke otvorio prozor s bočne strane kuće, ušli u kuću odnosno u sobu – biblioteku te su, u nakani da zapale kuću i dovedu u opasnost život i tijelo i imovinu osoba koje su bile u kući, otvorenim plamenom iz upaljača zapalili madrace u toj sobi. Požar se ubrzo proširio po cijeloj kući te su izgorjele dvije sobe s namještajem, dva hodnika s namještajem, stubište od metala i drva koje vodi iz prizemlja na prvi kat kuće, kuhinja, stropovi na prvom i drugom katu kuće, središnji dio potkrovlja i krovište.

I Zelić i Vlahušić su danas kazali kako se 'osjećaju krivima, ali ne po onome što im se stavlja na teret po optužnici'.

„Bio sam pijan, pod utjecajem alkohola, nismo imali takvu namjeru, nije toliko nas išlo na jednoga čovjeka. Prostorija je bila mračna, upalili smo upaljače kako bismo osvijetlili prostoriju, plamen je upalio zavjesu, pokušao sam to ugasiti dekom, bonegracija je pala i sve je počelo gorjeti. U panici smo pobjegli. Žao mi je zbog smrti žene i to mi sigurno nije bila namjera. To što se dogodilo te noći mi je uništilo život,“ izjavio je Zelić na suđenju.

Svoje viđenje događaja na isti je način dao i Vlahušić.

„Dogovorio sam se s D.S. da se nađemo na Pošti Lapad. Pošli smo iza caffe bara Art i zabavljali se s ostatkom društva. Netko iz grupe je rekao kako idemo u Kalauzovu kuću, ne sjećam se tko je to bio. Izražavam iskrenu sućut obitelji stradale, jednostavno sam se u pogrešno vrijeme našao na pogrešnom mjestu i u pogrešnom društvu. Meni je strašno žao, ovaj događaj me jako pogodio. Nisam bio u nikakvom sukobu s Kalauzom, nisam ga htio napasti. Te večeri smo popili tri boce žestokog pića,“ izjavio je Vlahušić, a Paul Kalauz, sin stradale Ivile Kalauz, mu je zahvalio na tim riječima dodavši kako smatra kako su iskrene.

Odvjetnik Dragan Pištalo koji zastupa Zelića u svojoj završnoj riječi povukao je pitanje druženja, kako kaže, dvojice 'polupismenih' mladića s Paulom Kalauzom, liječnikom i intelektualcem u srednjim godinama.

„Svaki događaj ima svoj početak, sredinu i kraj, a ovdje je u obzir uzet samo kraj. Što se tiče ovog kaznenog postupka, sve se odvijalo po površini, nije se išlo dublje u to. Ali ja u svojoj završnoj riječi neću šutjeti! Liberalnih sam stavova i nikoga ne treba zanimati nečija seksualna orijentacija ako takvi odnosi nečime nisu uvjetovani. Kakav je bio taj odnos između dvojice 'polupismenih' mladića i jednog starijeg intelektualca, liječnika? Pitanje je što se tu daje, a što traži zauzvrat? Što se to dogodi ako taj netko više ne želi poklone ili poželi još više poklona? Je li se možda momak koji je imao težak život prostituirao, je li taj težak život ostavio traga? Je li trebalo isključiti javnost iz suđenja? To sudskom vještaku (op.a. dr. Niko Glavić) nije bilo važno nego jedino iskazi trojice svjedoka koji su kazali kako su bili pijani. Pa to sam i ja mogao reći! Također, iskaz Vlaha Kalauza se ne poklapa s iskazom Paula Kalauza. Dvojica su zapalili kuću i gotovo. Ali nije tako jednostavno! Svjedoci su naprasno ispitani i bili su u poziciji kako bi iskazivali s ciljem da se što prije ide u optuživanje, a u samoj optužnici nije opisana namjera, nego događaj. Neću predlagati ni oslobađajuće ni osuđujuće presude nego ću ovog mladića prepustiti vama, poštovani suci. On možda nije elokventan, ali nipošto nije hladan. Pred vama ne stoji neki kriminalac. Možda je samo malo teže doprijeti do njega,“ izjavio je Pištalo u svojoj završnoj riječi.

Njegovim navodima se pridružila i odvjetnica Ana Birimiša koja zastupa Vlahušića.

„U ovom kaznenom postupku nije postojao niti jedan dokaz kako je moj branjenik počinio kazneno djelo na način kako mu se to u optužnici stavlja na teret. Obrana smatra kako činjenično stanje nije pravedno utvrđeno jer su A.K., D.S. i Z.G. na nekakav nevjerojatan način dobili status svjedoka u postupku u kojem je evidentno kako su zapravo supočinitelji, a cjelokupna je krivnja nezasluženo pala na dvije osobe,“ izjavila je Birimiša u svojoj završnoj riječi te dodala kako bi kao olakotne okolnosti u obzir trebalo uzeti Vlahušićevu tešku obiteljsku i materijalnu situaciju te kako je u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv. Također, kazala je kako je rijetkost da se istražni zatvorenici upućuju na rad, što je njen branjenik napravio te je to, kako kaže, dokaz kako želi raditi i kako je vrijedan.

Katja Kristović ispred Županijskog državnog odvjetništva i odvjetnik Dino Hadžiomerović koji zastupa oštećenika Paula Kalauza drže kako su Zelić i Vlahušić počinili teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti.

„Tijekom ovog postupka ispitani su oštećenici i svjedoci koji suglasno navode i opisuju događaje od te večeri. Iz tih iskaza proizlazi kako su okrivljenici palili madrace u biblioteci kad je došlo do požara. Predlažem da se okrivljenici proglase krivima, a otegotna okolnost je način počinjenja kaznenog djela i upornost premda su ih svjedoci upozorili da to ne rade. U tom požaru je opekline zadobila Ivila Kalauz uslijed kojih je preminula. Kao olakotnu okolnost svakako u obzir treba uzeti to što okrivljenici dosad nisu bili osuđivani, njihovu dob kao i činjenicu kako je Vlahušić izrazio iskreno kajanje,“ izjavila je Kristović.

Danas je ispitan i svjedok D.S. (23) koji je iznio svoje viđenje događaja od 22. veljače 2017. godine.

„Oko 18.00 sati našao sam se s Vlahušićem na Pošti Lapad i dogovorili smo se kako ćemo poći vani, piti i družiti se. Pošli smo iza caffe bara Art, tamo smo se družili na parkingu s A.K., Z.G. i još nekim curama koje su pošle ranije. Zelić je došao naknadno i rekao je – idemo se osvetiti Kalauzu, treba mu jebat' majku jer nas je prijavio policiji. Vlahušić je potvrđivao. Mi smo stali i čekali odluku, a onda smo pošli prema kući. Zelić je nasilno otvorio vrata i ušli smo u dvorište. Naišli smo na prozor s desne strane kuće kroz koji je prvo ušao Zelić, pa Vlahušić, pa smo ušli svi, a A.K. je jedini ostao vani i čuvao stražu. U toj prostoriji nije bilo svjetla, vidio sam dva kreveta, bilo je puno knjiga. Vlahušić je nešto tražio, izvukao je upaljač i počeo paliti madrac. Upozorio sam ga, povukao sam ga za ruku da to ne radi. Zelić se uhvatio drugog madraca. Napustio sam to mjesto, rekao sam A.K., uspaničili smo se i izašli, a s nama su izašli i ostali. Iza toga smo svi, osim A.K., pošli prema Gradu, zadržali smo se na Porporeli pola ure, a onda smo krenuli nazad pješice prema Boninovu. Z.G. i ja smo vidjeli vatru i vatrogasce, Zelić i Vlahušić su ostali iza nas i više ih nismo vidjeli,“ izjavio je D.S.

Ispitan je i Vlaho Kalauz (43), Paulov brat i sin preminule Ivile Kalauz koji je kazao kako je čuo lomljavu stakla i s bratom i majkom sišao u dvoranu na sigurno, kad mu je Paul rekao kako kuća gori. Kazao je kako se njegova majka Ivila Kalauz u jednom trenutku vratila u kuću i kako on to nije primijetio, a kako kaže, smatra kako to nije vidio ni Paul. Prema njegovim riječima, vatrogasci koji su u međuvremenu došli, nisu dopustili da uđu u kuću, a majku su čuli tek nakon pola sata.

Izricanje presude se očekuje kroz nekoliko dana.