U Hrvatskoj su samoubojstva jedan od vodećih uzroka smrti od ozljeda. Kroz godine, bilježe se oscilacije u podacima, no pozitivan je trend od 1999. godine, otkad se kontinuirano bilježi pad broja samoubojstava. Međutim, svaki izgubljeni život je tragedija pa bi jedina zadovoljavajuća statistika bila ta koja bi pokazala da niti jedna osoba u nekom godišnjem periodu nije počinila samoubojstvo.  

NAJMANJE SAMOUBOJSTAVA U KORONA GODINI 

Dubrovački dnevnik provjerio je kakve su brojke u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Kako nam je odgovoreno, broj samoubojstava na području njihove nadležnosti je posljednjih pet godina prilično ujednačen.  

Dakle, u promatranom razdoblju od 2020. do ove godine, godišnje je 15 osoba počinilo samoubojstvo. Izuzetak je 2021. godina, kad je zabilježen pad. Tad je na području nadležnosti Policijske uprave dubrovačko-neretvanske samoubojstvo počinilo 10 osoba. Zanimljiv je to podatak jer podaci inače pokazuju kako je tijekom 2021. godine porastao broj pacijenata koji se bore s depresijom, kao i slučajevi obiteljskog nasilja, pa i razvoda. Pretpostavlja se kako je sve to, na neki način, bio rezultat stresa izazvanog zbog bojazni po zdravlje zbog novog virusa, mjera koje su promijenile ljudsku svakodnevicu, ograničenja vezanih uz zabavu i razonodu te straha za vlastitu egzistenciju i egzistenciju vlastite obitelji zbog lošeg gospodarskog i financijskog stanja. Međutim, baš u toj godini, zabilježen je pad broja samoubojstava u našoj županiji.  

NAJVIŠE SAMOUBOJSTAVA U NAJLJEPŠEM MJESECU  

Promatrajući broj samoubojstava po mjesecima, iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske županije su odgovorili kako se najviše samoubojstava događa u srpnju, a najmanje u – kolovozu. Ponovno interesantne brojke jer je za pretpostaviti kako bi srpanj bio mjesec kad je situacija u Dubrovniku 'najživlja' i najmanje depresivna – svi rade i zarađuju, egzistencija se ne dovodi u pitanje, puno je mjesta za zabavu te je pregršt sunčanih dana, a Sunce je najveći izvor vitamina D koji, opet, djeluje blagonaklono u ublažavanju simptoma depresije i lošeg raspoloženja.  

„Analizom statističkih podataka može se primijetiti da se najveći broj samoubojstava događa tijekom srpnja (11), slijedi veljača (10), zatim siječanj i rujan (9), studeni (6), ožujak, svibanj i prosinac (5). Najmanje samoubojstava se dogodilo u kolovozu (2), listopadu (3), travnju i lipnju (4)“, odgovorili su iz policije.  

Iz ovih podataka vidljivo je kako se najmanje samoubojstava događa u proljetnim odnosno ljetnim mjesecima, a kako, nakon kolovoza, prednjače siječanj i veljača, što je očekivano.  

NAJČEŠĆI POČINITELJI MUŠKARCI  

Naposljetku, brojke iz policije pokazuju kako će za samoubojstvom najčešće posegnuti muškarci, i to uvjerljivo. Najčešće su to ljudi iznad 60 godina. Što je dob niža, smanjuje se i vjerojatnost za takav korak.  

„Statistički pokazatelji jasno pokazuju kako je najveći broj samoubojica muškog roda, njih 78 posto, dok je, prema dobnoj skupini, najveći broj samoubojica između 60 i 70 godina (15), potom onih u dobnoj skupini od 50 do 60 godina (14). Slijede oni u dobnoj skupini  70-80 godina (10), 80-90 (9), 40-50  (8), 30-40 (7) i 20-30 (6)“, odgovorili su iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.  

NAKON STRESA DOGAĐA SE PAD 

Podatke je prokomentirala klinička psihologinja Vesna Raguž Staničić. Kako kaže, pad broja samoubojstava u 2021. godini zapravo i nije toliko iznenađujuć, kad se u obzir uzme kako funkcionira ljudska psiha.  

„U stresnim situacijama se aktiviraju naše obrambene snage psihe i 'guramo ono što nam je na programu'. Kad ta situacija prođe, onda se organizam opusti i otpusti tu navalu stresa. I tada često dolazi na naplatu. Tako je bilo tijekom korone, kad su ljudi nekako nastavljali dok je trajala, međutim, kad je prošla ta situacija, onda 'padnu krila', popuste obrane i dogodi se pad. Slično je bilo i tijekom rata, kad će mnogi kazati kako smo se bolje nosili s određenim stresovima, nego kad je sve završilo“, izjavila je Raguž Staničić.  

KAKO JUŽINA UTJEČE NA ZDRAVLJE 

Što se tiče broja samoubojstava promatranog kroz razdoblja u godini, Raguž Staničić napominje kako, bez obzira na to što je srpanj vodeći mjesec, slijede ga siječanj i veljača. I to, zapravo, ne iznenađuje.  

„Utjecaj vremena na naše zdravlje je područje koje nije dovoljno istraženo. Zasigurno je on puno veći od onoga što se dosad vjeruje i što je dosad istraženo. Dobro su to znali stari Dubrovčani koji su za vrijeme južine odgađali donošenje važnih odluka, znajući kako vremenske prilike na njih utječu“, kazala je klinička psihologinja.  

Sjeća se i porasta broja samoubojstava 2019. godine u kratkom periodu kad je pet osoba u niti mjesec dana sebi oduzelo život. Raguž Staničić govori kako je u pitanju bio siječanj.  

'NEMOJ PLAKATI KAO NEKA CURICA' 

Naposljetku, ne iznenađuje ni podatak kako muškarci debelo prednjače u ovom nesretnom činu. Raguž Staničić tvrdi kako se žene u prosjeku bolje nose sa stresnim situacijama.  

„Kad se dogodi kriza u ljubavnim odnosima ili kad se dogode razvodi brakova, žene su te koje se puno lakše nose situacijom. Samostalnije su, brže se i lakše prilagode. Ima dosta situacija u kojima su muškarci, nakon propalih obiteljskih prilika i kontakata, razvoda i nekih drugih situacija, posezali za takvim 'izlazom', ako se to uopće izlazom može nazvati. Podaci pokazuju kako su muškarci, nakon prekida romantične veze, u tri puta većoj šansi kako će počiniti samoubojstvo, nego žene“, iznosi zabrinjavajuću statistiku.  

Zašto je to tako? Pogotovo ako se u obzir uzme kako se muškarci češće promatraju kao racionalniji spol koji bolje kontrolira emocije. No, Raguž Staničić podsjeća kako emocije nisu rezervirane za jedan, ženski spol. I ne znači kako ih muškarci bolje kontroliraju. Samo o njima češće šute. 

„Ja bih to povezala s načinom na koji se dječaci pripremaju na svoje spolne uloge. Često im se govorilo 'nemoj plakati, kao neka curica, moraš biti jak, snažan, pravi dečko'. Dakle, iza ovih rečenica se krije poruka kako ne treba pokazivati emocije. I mislim kako to dovodi do ovakvih ishoda – nepokazivanje emocija koje znaju biti vrlo snažne dovodi do toga da se ne mogu nositi s njima, ne govore o njima, drže ih u sebi…“, govori Raguž Staničić zadovoljna što se ovaj trend ipak mijenja i što danas roditelji više potiču svoju djecu na pokazivanje emocija, neovisno o spolu, nego što je to prije bio slučaj.  

'U OBITELJI TREBA GOVORITI O SVEMU'  

Naposljetku, cilj ovog, kao i svih tekstova na ovu temu, jest ukazati na problem i doprinositi njegovom rješenju. O pojedinačnim slučajevima samoubojstava, mediji ne bi smjeli izvještavati. No, ukazivati na ovaj problem, uz iznošenje statistike, uvijek je poželjno. Svatko će najviše pomoći ako obrati pažnju na sebi bliske ljude i ohrabri ih na traženje stručne pomoći.  

„Temeljni problem leži u tome što značajan udio osoba koje su počinile suicid, nikada nisu zatražile stručnu pomoć. Oni se uglavnom suočavaju sa životnim izazovima, bez ikakve pomoći, za koje smatraju kako su bezizlazni i besmisleni. I to je taj ključni momenat u kojem se odlučuju na takav potez“, upozorava Raguž Staničić.  

Kako kaže, obitelj, koja je najčešće u kontaktu s pojedincem, trebala bi obratiti pozornost na člana koji se drugačije ponaša, koji se povukao, koji je promijenio ponašanje… U tim je situacijama jako važno reagirati, kako bi se spriječila tragedija.  

„Najvažnije od svega je komunicirati unutar obitelji, o svemu. Nažalost, puno je obitelji u kojima je glavna poruka – šuti, ne govori. I to je strašno, to je potpuno pogrešno i dovodi do ovakvih ishoda. Jer kada s nekim razgovarate, onda ćete vidjeti promjene, osjetit ćete kako nešto nije u redu“, govori.  

Bezizlaznost i besmislenost neke izazovne situacije osjećaji su koje osoba osjeća kada sebi odluči oduzeti život. No, Raguž Staničić naglašava kako i smisla i izlaza uvijek ima.  

„Pitanje smisla je jedno filozofsko pitanje na koje se stoljećima pokušalo odgovoriti, no na kraju ostaje kako odgovor leži u svakome od nas. Smisla uvijek ima i svatko unutar sebe može i mora pronaći određeni smisao. Kao i izlaz, uvjerenje kako izlaza nema, potpuno je pogrešno. Ponekad izlaze ne vidimo, no oni su uvijek tu, oko nas, ispred nas, blizu nas… Mada ponekad tek mislimo kako ih nema. Ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi netko sebi oduzeo život“, poručuje Raguž Staničić.  

Jer ima i smisla i izlaza. Sve ostalo je iluzija. Osobe koje ga ne vide ili jednostavno takve osjećaje prepoznaju u bliskim osobama, ne bi se trebale libiti zatražiti pomoć stručnjaka čiji je posao pomoći im potražiti smisao i pronaći izlaze.  

BROJEVI ZA POMOĆ

Ako se nalazite u teškoj situaciji te vas muče tamne misli, uvijek se možete obratiti za stručnu pomoć nekome od brojnih psihologa i psihijatara pa sve do udruga. Hitni psihijatrijski prijem radi 0-24 sata svih 365 dana u godini. Tu su i stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, kao i ekipirani tim Obiteljskog centra. 

Udruzi Lukjernica možete se javiti na broj telefona 097 659 0377 koji je na raspolaganju svakog dana od 10 do 16 sati. Također možete zvati i 099/3166-634, 091/2816-237, 020/331-115.  Također, u kriznim situacijama treba pričati i s obitelji, te bliskim osobama, a možete se javiti i na ove brojeve telefona: 

-Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC Zagreb (radi od 0 do 24 sata): 01 2376 335 

-Plavi telefon: 01 4833 888 

-Psihološki centar TESA: 01 4828 888 

-Udruga Životna linija neprofitna je organizacija s ciljem pružanja direktne savjetodavne pomoći suicidalnim i depresivnim osobama. Stručna je pomoć dostupna telefonskim putem na broju 0800 123 123 svakim radnim danom od 10 do 22 sati, kao i putem e-maila na adresi pomoc@pomoc.hr