Prikazanje Gospodinovo koje se još naziva i Svijećnica slavi se 2. veljače. Blagdan je u Dalmaciji poznat pod imenom Kandelora (prema talijanskom izrazu Candelora koji je nastao od latinskog Festum candelarum – Blagdan svijeća). Naziv Prikazanje Gospodinovo jasno govori o važnom događaju kad je Marija s Josipom, prema tadašnjem židovskom zakonu, donijela sina prvorođenca u hram.
Žena se tada smatrala nečistom 40 dana nakon rođenja muškog djeteta, a 80 dana nakon rođenja ženskog djeteta pa nije smjela ići u hram ni dirati ništa posvećeno. Nakon tog perioda čišćenja trebala je doći u hram i sukladno imovinskom stanju, donijeti janje ili par golubova ili grlica. Osim toga prvorođeni sin se smatrao Božjim vlasništvom pa je i njega trebalo donijeti i prikazati ga Bogu.
Drugi naziv za ovaj blagdan je Svijećnica jer toga dana svećenik obredno obavlja blagoslov svijeća. Opet je na jedan način vezan za Prikazanje Gospodinovo. Naime, starac Šimun je, ugledavši ga, malog Isusa nazvao „svjetlost na prosvjetljenje naroda“.

Naime, Sviščev dan ili Groundhog Day je praznik koji se slavi 2. veljače u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Prema folkloru, ako je sunčano kada svizac izlazi iz svoje jazbine i svizac ugleda svoju sjenu, onda će se zima nastaviti i idućih šest tjedana. Ako je pak oblačno i svizac ne vidi svoju sjenu, proljeće će doći ranije.

Sviščev dan slavi od 1887. godine. Svizac prognozira nevjerojatno precizno i tako je čak 39 posto njegovih prognoza točno, tako piše mediaite.com.

U SAD-u na današnji dan 1971. godine zabranjeno je reklamiranje cigareta na radiju i televiziji. Televizijskim kodeksom koji propisuje ukupno trajanje reklama i broj reklamnih blokova po satu emitiranja zabranjeno je reklamiranje: destiliranih alkohola, streljiva, vatrenog oružja, pribora za vatromet, vidovnjaštva, gatanja i sl., te klađenja i igara (osim onih koje organizira država). Reklamiranje cigareta, cigara i duhana zabranjeno je 1971. Proizvođači cigareta pokušavaju zaobići ovu zabranu tako što sponzoriraju različite, pretežno sportske emisije i prijenose.

U televizijsko reklamiranje u Americi se ulaže golem novac. Oglašivači su televizijskim postajama 1983. za emitiranje reklama platili 15 milijardi dolara, potkraj desetljeća iznos je već dostigao 25 milijardi dolara godišnje, s tendencijom daljnjeg rasta. Najskuplje se prodaje reklamno vrijeme finala kupa američkog nogometa (Superbowl) jer je tada pred ekranima a veliki broj muškaraca koji puno zarađuju, a oni su, potencijalno, najbolji kupci.