Jučer smo pisali o lošim rezultatima rasvjete zidina nakon odrađene dvije faze od ukupno tri. Stariji čitatelji će se sjetiti kako su zidine po prvi put osvjetljavane krajem osamdesetih i rezultati su, za razliku od današnjih, bili itekako dobri. Pogotovo kad uzmemo činjenicu da su tad tehnološki dometi bili puno manji nego danas.

Glavni čovjek tog projekta bio je inženjer Josip Ušaj koji zbog početka rata osvjetljavanje nije završio, a sve ono što je dobro napravio, nestalo je pod kišom granata. Ušaj je danas u mirovini, ali još uvijek je aktivan u osvjetljenju raznih spomenika, pa je tako prošle godine radio jedan važan projekt u Zagrebu. Kontaktirali smo ga kako bi vidjeli što o današnjoj rasvjeti misli čovjek s čijim je radom većina Dubrovčana bila zadovoljna.

Prvo smo se, jasno, dotakli samog rezultata osvjetljenja. Ušaj kaže da su rezultati jako loši.

-Dubrovačke zidine danas izgledaju lažno, kao da su od plastike, a ne od kamena. Oni koji danas osvjetljavaju zidine nemaju respekta prema Gradu, a i znanje im je upitno – oštar je u ocjeni Ušaj.

U današnjoj rasvjeti strašno mu smetaju nevjerojatne sjene pogotovo na Lovrijencu. On je onda u svom projektu posebno pozornost stavio na intenzitet svjetla i sjene.

Rasvjeta zidina krajem osamdesetih

-Znate što mi je rekao jedan moj kolega na jednom kogresu. Kada se osvjetljavaju spomenici poput Dubrovnika, znanje o luxima je samo minimun. Svjetlo nad ovakvim fenomenalnim spomenicima nikako ne smije biti njegova nadogradnja, već samo da se svjetlom istakne njegova vrijednost. Čini mi se da ovi što su radili na projektu to nisu znali  - ljut je Ušaj na oskrvnuće spomeničke cjeline.

Inženjer se osvrnuo na cijenu projekta koja će u konačnici vjerojatno premašiti 50 milijuna kuna, a do sada je potrošeno skoro 30 milijuna kuna.

-Nevjerojatna je ta cijena, ja bih to napravio za znatno manje novaca – kazao je Ušaj aludirajući na korupciju.

-Ispričat ću vam što mi se dogodilo prošle godine kada sam radio projekt za Grad Zagreb. U toku izvođenja radova utvrdio sam da se na jednoj stavci može uštedjeti oko 300 tisuća kuna, jer sam naknadno pronašao alternativni proizvod. To sam mogao prešutjeti, nitko ne bi otkrio, i to podijeliti s izvođačem radova. Kada sam o tome pismeno  izvijestio nadzornu službu naručioca malo su me čudno gledali – iskren je Ušaj koji dodaje je na ovakvim projektima vrlo lako zamračiti lovu.

-Kao da živimo u doba feudalaca, koji su bili iznad svakog zakona. Danas su to gradonačelnici (načelnici) gradova i općina u kojima živimo. Država im ništa ne može, a mi obični građani još i manje. Imaju svoje podređene, distributere poslova koji su pouzdani i koji ubiru pinku. Zato to košta toliko. To jednostavno ne može toliko vrijediti. Svejedno se ograđujem jer imam premalo podataka, odnosno ne znam točno što su sve radili. Ali ako su u pitanju samo zidine, onda je to paprena cijena, doista– kaže Ušaj nakon što smo mu objasnili da je za skoro trideset milijuna kuna osvjetljena sjeverna, istočna i zapadna strana zidina i nešto vrlo malo objekata unutar starog grada.

Na naše pitanje koliko je koštala rasvjeta krajem osamdesetih u odnosu na ovu današnju kaže da na to pitanje ne može odgovoriti jer je druga valuta, inflacija, ali i tehnološki napredak, pa bi se izvukli krivi zaključci. Također, pošto ta rasvjeta nikad nije bila završena, konačna cijena se ne zna. A i on sam zaboravio je detalje.

Zanimljiva je njegova uloga u današnjoj rasvjeti zidina. Naime, kada je raspisan natječaj i kada je Philips 2007. godine pobjedio na natječaju (iako kasnije uopće nije sudjelovao u nikakvim radovima i s njima nisu potpisani nikakvi ugovori (!) što je predmet za istragu), Tvrtko Ćavar iz Philipsa kontaktirao je Ušaja i ponudio mu da uđe u ekipu za rasvjetu zidina.

-Nisam mogao pristati, jer sam u to vrijeme bio bolestan. Oporavljao sam se od operacije kralježnice. Onda su mi oni rekli da im ustupim projekt iz osamdesetih, jer o njemu misle sve najbolje, i ja sam pristao uz simboličku naknadu od 10 tisuća kuna. Nije mi jasno što se kasnije događalo, jer moj projekt uopće nije korišten. A kako izgleda, ni oni, iako su pobijedili na natječaju, nisu sudjelovali. Sve je to misterij  – ističe Ušaj.

Tu dolazimo do riječi bivšeg dogradonačelnika Nika Šalje koji kaže kako je i on mislio da Philips sudjeluje u projektu, ali kada je pogledao ugovore, nigdje ga nije našao. To mu je itekako bilo čudno.

-Nije mi samo jasno zašto se je Philips od toga distancirao. Možda su bili previše angažirani drugdje, ali Dubrovnik je Dubrovnik. To mi je ostala enigma. Takvo ponašanje nije slično toj sjajnoj firmi, ukoliko njihovo predstavništvu u Zagrebu nije zaigralo na svoju ruku – kaže Ušaj koji najviše u životu žali što nije do kraja uspio osvjetliti dubrovačke zidine, pogotovo kad danas vidi u kakvom su stanju.

-Ne mogu prežaliti što mi nije bilo suđeno da taj sjajan posao privedem kraju. Žalit ću dok sam živ – zaključuje čovjek kojemu sudbina nije dala da ostvari san.

(nastavlja se)

VEZANE VIJESTI Kviz o osvjetljenju zidina

                            Projekt je vođen katastrofalno, bez ishođenja ikakvih dozvola