ZVIJEZDA VEČERI! Naš Bijač proglašen najboljim, podigao zastavu svetog Vlaha
Marko Bijač proglašen je najboljim golmanom prvenstva.
U bazenu Tucak možda više nema genija kao što je bio Sukno ili rutinera svjetskog kalibra poput Mara Jokovića, ali ima momčad. Svjesnu svojih limita i svjesnu kako te mane pretvoriti u vrline. Marko Žuvela iz utakmice u utakmicu raste, Jerko Marinić-Kragić se nametnuo u top šutera, Rus Harkov se pokazao kao fenomenalno pojačanje, a Josip Vrlić je poziciju sidruna odradio profesorski.
Loren Fatović, Andrija Bašić, Rino Burić i Luka Bukić su također odradili ono što se od njih tražilo, no treba biti realan i reći da se samo jedan čovjek s kockastom kapicom nametnuo kao apsolutni heroj ove generacije. Možda je Sukno bio u pravu kad je rekao da Hrvatska nema svjetsku klasu u bazenu, onu igračku, ali itekako je ima na vratima.
Teško se sjetiti kad je neki golman bio na ovako vrhunskoj razini kao što je u Splitu bio Marko Bijač. Josip Pavić je u pohodu na olimpijsko zlato 2012. bio fenomenalan, ono što je on branio u Londonu je bilo čudesno, ali tada je Rudićeva Hrvatska imala znatno jaču obranu nego što je danas ima Tuckova. Zato je ovo što je iz utakmice u utakmicu radio Marko Bijač nešto neviđeno u svijetu vaterpola, piše Saša Čobanov za Index.
U karijeri je Bijač ostvario puno toga i osvojio je skoro sve što se osvojiti može. Bio je prvak svijeta, olimpijski je doprvak iz Rija te član idealne postave Igara u Brazilu. Tri je puta bio najbolji igrač Hrvatske, 2017. izabran je za najboljeg vaterpolista Europe, a s Pro Reccom je osvojio i Ligu prvaka.
No, nikad, ali baš nikad nije branio tako dobro u kontinuitetu. Prije dva mjeseca na SP-u je bio totalno van forme i prva opcija Ivice Tucka u Budimpešti je bio Toni Popadić. Na igrama u Tokiju prošlog ljeta također nije bio u najboljem izdanju. Daleko od toga.
Krisztian Manhercz mu je u četvrtfinalu sam zabio sedam golova od čak 15 mađarskih. Za neke od njih je i sam bio direktni krivac. No, sad gledamo Bijača još boljeg nego što je bio prije pet, šest godina kad se kao golman Juga nametnuo kao jedan od najboljih na svijetu. Sad je bez prave konkurencije najbolji vratar na svijetu.
Turnir za anale najboljeg na svijetu
Zanemarimo utakmice protiv Malte, Francuske i Gruzije (skinuo oba peterca). Premda je i u tim susretima Bijač briljirao, te su reprezentacije B razred svjetskog vaterpola i bez Bijača Hrvatska bi ih lagano prošla. No, ono što je Dubrovčanin radio protiv Grčke i Italije, za anale je.
Nestvarno je što je radio Mađarima. Tukli su Manhercz, Zalanki i Janšik s igračem više, a obrana zicera s dva metra s igračem manje je možda i obrana čitavog prvenstva. U zadnjoj četrtini smo gledali neviđenu dramu, Bijač možda nije skupljao obrane, ali je tjerao Mađare da skupljaju promašaje.
Krisztian Manhercz, isti onaj Manhercz, koji je Bijaču prošlo ljeto u Tokiju uvalio sedam golova iz osam šuteva, nije mogao ništa Bijaču. Iz čistog zicera je pogodio gredu, a onda je iz peterca također pogodio okvir gola. Jednostavno, jedan od najboljih svjetskih napadača se prepao najboljeg golmana svijeta.
Hrvatska je osvojila zlato, a njen junak je Marko Bijač.