Bio je jedan od najboljih igrača Prve muške lige u sezoni 22./23., kada je dubrovački klub izborio povratak u najveći rang nakon deset godina. U intervjuu za Dubrovački Dnevnik prokomentirao je prošlu sezonu, povratak u Dubrovnik i nove ambicije, ali i život, mentalitet, jezik, hranu…

Javon, prošle sezone si bio jedan od ključnih igrača KK Dubrovnika u borbi za Premijer ligu, u čemu ste svi skupa uspjeli. Je li onda bila teška odluka vratiti se u Dubrovnik drugu sezonu zaredom? 

Nije bila toliko teška odluka. Istina, imao sam neke druge ponude, ali sam osjećao da je ovo najbolja prilika za mene. Premijer liga, kemija u momčadi, trener... Sve skupa jedna lijepa priča koja se izgradila prošle sezone i zato sam htio ostati. 

Jesi li osjećao kao da imaš nedovršenog posla u Dubrovniku? Znao si kako je velika ambicija kluba plasman u najveći rang, a sada kada se to dogodilo, šteta bi bila u njemu i ne zaigrati.

Naravno da nisam bio vezan vezan uz klub i povratak. Jer ovo je sve također i posao. Osjećam da sam ostvario svoj zadatak- odvesti klub u Premijer ligu prošle sezone. Ne mislim da moram nešto dovršiti ovdje, jer sam prošle sezone ispunio cilj i sve dovršio. Sada imam novi zadatak - pomoći ovoj momčadi ostati u Premijer ligi, da se u njoj natječe i ostane u njoj u godinama koje dolaze.  

Još kratko o prošloj sezoni. Bilo je puno utakmica, kroz regularni dio i drugi dio natjecanja. Ali najviše se pamti ona posljednja, druga utakmica finalne serije protiv Ribole Kaštela, u Kaštel Sućurcu. Tamo se podignuli pehar i tako stavili točku na i nadmoćne sezone u drugom rangu hrvatske košarke. 

Kad postaviš cilj u sportu na početku sezone i onda ga na kraju ispuniš, osjećaj je nevjerojatan. Imaš osjećaj kako se apsolutno sve isplatilo. Rad kroz cijelu sezonu. Bio je to pokazatelj kako je sve što smo radili bilo ispravno. Lijepo je bilo vidjeti kako su svi sretni. Od najmlađih, do igrača, svih u klubu. 

Kako se osjećaš uoči Premijer lige? Jesi li imalo uzbuđen?

Odlično, moram priznati. Pripremamo se već tjednima, sastavlja se momčad. Mislim da smo se dobro pojačali. Došlo je nekoliko novih igrača. Dojam je kako će se odlično uklopiti. Mislim da će sve to biti dobro kada krene prva utakmica. Ne znam puno o Premijer ligi, ali znam da nas očekuje vrlo kompetitivna sezona. 

Neke utakmice će u Gospinom polju biti itekako važne, poput onih protiv Cibone, Zadra ili Splita. Ne nužno rezultatski, već i za ovaj grad i košarku. Jesi li čuo za ova tri kluba, ili bolje pitati, jesi li preko ljeta proučio štogod o njima?

Znam baš o ta tri kluba. Znam da igraju i ABA ligu, koja je vrlo kompetitivna i sudjeluje veći broj država.  Jedva čekam baš takve utakmice. Ponavljam, ne znam puno o klubovima, ali mogu osjetiti važnost tih utakmica. Svaki igrač živi za takve utakmice. 

Nije bilo lako doći u Dubrovnik. Europska i američka košarka su u potpunosti različite košarke, a uz to si stigao u potpunosti drugačiji mentalitet. Je li ti se bilo teško prilagoditi na sve novo?

Da budem iskren, mentalitet se u potpunosti razlikuje i nisam živio u ovakvom okruženju. Ovo je u potpunosti drugačije, ali nije se bilo teško priviknuti. Najvažnija stvar je da su ljudi ovdje stvarno dobri. Svi su srdačni i svi mi pomažu koliko mogu, svi su pristojni. Zbog ljudi oko mene se bilo lako prilagoditi ovom gradu. I vrlo je siguran grad, ne moraš se ničega ni brinuti ni bojati. 

Tjedno nekada odrađujete i po desetak treninga. A što radiš u slobodno vrijeme?

Ne radim puno toga u slobodno vrijeme. Treniramo dva puta dnevno, tako da se preko tjedna nastojim dobro odmoriti, a vikendom budu utakmice. Bio sam u Gradu nekoliko puta, odradio sam cijelu turu s mojim roditeljima kada su došli u posjet. Bio sam i na plaži nekoliko puta. Uglavnom, fokusiran sam na ono što je moj posao. Tako da se u slobodno vrijeme odmaram, kako bih bio što spremniji za obveze s klubom. 

Ipak, u slobodno vrijeme moraš nekada i jesti. Je li s tim bilo ikakvih problema, jer ipak se Hrvatska i Teksas razlikuju i po kuhinji?

U sklopu svog smještaja imam uključene obroke, pa jedem gotovo sve. Bio sam u nekoliko restorana. Odličan mi je, zove se nekako… Aha, Taj Mahal. Znam da je to bosanska kuhinja, ali mi se jako svidjela hrana. Što se tiče specifično nekog jela, često naručim ćevape. To mi je najdraže jelo ovdje. Dobar mi je i jedan restoran u Lapadu. Tamo često idem. 

A hrvatske cure?

Hahaha…

Imaš li problema s hrvatskim jezikom? Kako ide sporazumijevanje na terenu?

Ne mogu puno govoriti, ali razumijem sve više riječi. Pogotovo u košarci, ali van toga manje. Znam neke brojeve i riječi kojima označavamo akcije, jer ipak sam playmaker. Razumijem ja i neke riječi koje nisu vezane uz košarku, neke fraze poput dobar dan ili hvala. 

Ali jasno razumiješ upute trenera Perinčića?

Da, većinom. Treniramo dva puta dnevno i dio sam svega, tako da razumijem većinu onoga o čemu se govori. Ali, više od svega, osjećam što se govori. Sam nekada znam što nije bilo dobro na terenu i razumijem upute.

RAZGOVARAO: RAFAEL BARKIĐIJA

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika