Uštogljeno je doba viktorijanske Engleske, i ljudi traže načine pobjeći od konzervativnosti i dosade. Smišljaju razne igrice kako bi se zabavili i opustili, a među njima i neku čudnu igru s loptom gdje je cilj nogom pogoditi neka vrata koje čovjek brani rukama.

Legenda kaže da je jedan plemić vidjevši Engleze kako nabijaju loptu po prašnjavim kaldrmama izjavio: „Koja smiješna i besmislena igra, jebo vas Napoleon, smijat će vam se cijeli svijet“.

Stoljeće i pol kasnije nevjerojatno je koliko je nepoznati plemić bio u pravu. Ljudi širom svijeta ne smiju se nogometu kao igri – dapače obožavaju ga kao najvažniju sporednu stvar na svijetu – ali zato crkavaju od smijeha gledajući Engleze.

Nijedna nogometna nacija nije svijetu priredila toliko nezaboravnih i urnebesnih utakmica kao Engleska. Iako uvijek slove kao pritajeni favoriti – valjda samo zato jer su pobijedili u svim svjetskim ratovima, pa je logično i da su favoriti i na svjetskim prvenstvima – brojni njihovi porazi toliko su komični da su riječi viktorijanskog plemića „smijat će vam se cijeli svijet“ toliko bolne istinite da se smiju i sami Englezi.

Jučer je strašna nacija, koja je svojedobno u svom vlasništvu imala pola Sunčevog sistema skupa s asteroidima, kometima i tamnom materijom izgubila od države koja ima manje stanovnika od Kaštelanskog zaljeva, ili kako je to slikovito opisala engleska nogometna legenda Gary Lineker: „Engleska je izgubila od države koja ima više vulkana, nego nogometaša“.

Ali Englezi ne bi bili Englezi da se ne smiju na vlastiti račun, pa su tako poslije pobjede Islanda naglasili da oni imaju jedan jedini stadion koji je 11 mjeseci u godini prekriven snijegom, pa nije ni čudo da su izgubili od te strašne momčadi.

Međutim, ova posljednja pobjeda nad Englezima samo je posljednja u nizu spektakularnih poraza Gordog Albiona kojima se smijao cijeli svijet uključujući Engleze.

Sve je počelo na Svjetskom prvenstvu 1950. godine gdje je Engleska, kao izumitelj nogometa i aktualni pobjednik Drugog svjetskog rata, bila apsolutni favorit za osvajanja naslova. Šok je uslijedio odmah u prvoj utakmici  - momčad američkih amatera svladale je napuhane Engleze 1-0, koji do tada nisu ni nastupali na Mundijalima, jer su smatrali da su ionako najbolji. Strijelac pobjedničkog gola za SAD bio je Joe Gaetjens, koji je u Brazil 1950. godine došao kao perač suđa iz jednog američkog restorana. Golman Amerike Frank Borghi je inače vozio mrtvački kombi, a najbolji igrač Amerike Ben McLaughlin uopće nije došao na turnir, jer ga šefovi iz tvornice u kojoj je radio nisu htjeli pustiti.

-Možeš ići, ali posao te neće čekati kad se vratiš – rekli su šefovi najboljem američkom nogometašu.

Engleski Daily Express prije utakmice je pisao da bi bilo pošteno da Amerikanci u utakmicu krenu s vodstvom od 3-0 da bude zanimljivije, a ni kladionice Amerikancima nisu davale nikakve šanse.

Poslije utakmice, po prvi put u nogometnoj historiji potvrdile su se riječi engleskog plemića - čitav svijet smijao se Englezima, ali i oni sami sebi. Engleskog vratara Berta Williamsa sve do smrti zadirkivali su: „A vi ste onaj koji je branio protiv Amerikanaca?“

Tridesetak godina kasnije, točnije 1981. godine, novi veliki šok za Engleze i poraz od amatera, ovoga puta Norveške u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Konobarsen i Kuharson zabili su dva gola za pobjedu Norveške nad Engleskom, a legendarni norveški komentator Bjørge Lillelien toga će dana ući u povijest vriskovima s kraja utakmice.

-We are the best in the world! We are the best in the world! We have beaten England 2-1 in football!! It is completely unbelievable! We have beaten England! England, birthplace of giants. Lord Nelson, Lord Beaverbrook, Sir Winston Churchill, Sir Anthony Eden, Clement Attlee, Henry Cooper, Lady Diana - we have beaten them all. We have beaten them all. Maggie Thatcher can you hear me? Maggie Thatcher, I have a message for you in the middle of the election campaign. I have a message for you: We have knocked England out of the football World Cup. Maggie Thatcher, as they say in your language in the boxing bars around Madison Square Garden in New York: Your boys took a hell of a beating! Your boys took a hell of a beating! – vikao je Lillelien u mikrofon dok se čitav svijet, po uzoru na slavno prokletstvo nepoznatog plemića, još jedanput smijao Engleskoj.

Naravno, smijali su se i Englezi sebi samima, a legendarni komentar Lilleliena, u kojem ih šprda, engleski će mediji kasnije proglasit najboljim u sportu uopće. Samo 5 godina kasnije, i najveći u povijesti nogometa Diego Armando Maradona narugat će se Englezima zabivši im gol Božjom rukom. Naravno, zabio je i onaj drugi Peteru Shiltonu  - poslije nazvan Goal of Century - nakon što je predriblao Lorda Nelsona, Lorda Beaverbrooka, Sir Winstona Churchilla, Sir Anthonyja Edena, Clementa Attleeja, Henryja Coopera, Lady Dianu i Maggie Thatcher.

Naravno, i drugi najbolji komentar u povijesti sporta, morao je imati veze s Engleskom. Hugo Morales ovako je iskomentirao nezaboravni prodor Maradone:

- Argentina.... Argentina 2 - Inglaterra 0... Diegol, Diegol, Diego Armando Maradona... Gracias dios, por el futbol, por Maradona, por estas lagrimas, por este Argentina 2 - Inglaterra 0...

Nakon tog poraza, Englezi će godinama gubiti od svog starog protivnika iz Drugog svjetskog rata, pa će Gary Lineker izjaviti kako je „nogomet igra u kojoj sudjeluje 22 igrača, a na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka“. No nekoliko godina kasnije na Mundijalu u Francuskoj, umjesto poraza od Nijemaca, opet će izgubiti od Argentine, a na toj utakmici David Beckham će zaraditi crveni karton. 10 heroja i jedan kreten –vrištat će s naslovnica engleskih medija, a cijeli svijet će se opet smijati Englezima još jednom prisjećajući se prokletstva nepoznatog plemića.

A onda će se smijati Davidu Seamanu, brkatom vrataru Gordog Albiona, koji je na Prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji primio gol od Ronaldinha iz svlačionice, pa će odmah potom doći još jedna mala nacija – Hrvati – i udaljit će ih s Eura nokautom na njihovom Wembleyju.

Nijedna nogometna nacija – u stoljeće i pol od izuma nogometne igre – nije svijetu priredila toliko nezaboravnih i urnebesnih utakmica kao Engleska. Nasmijavali su cijeli svijet bilo da su gubili od najamaterskijih mogućih ekipa - Konobarsena, Kuharsona, perača suđa i vozača mrtvačkih kombija  - do onih najboljih poput Maradonine Argentine ili one reprezentacije koja uvijek pobjeđuje u igri s 22 igrača.

Cijeli svijet uključujući i njih same tijekom svih ovih desetljeća driblao je Lord Nelsona, Maggie Thatcher, Lady Dianu, Davida Beckhama, Davida Seamana i Petera Shiltona, a Englezi su se iznova dizali iz pepela, pa opet odlazili na velika prvenstva kao pritajeni favoriti sve dok ih zemlja s više gejzira nego lopti ne bi izbacila s prvenstva.

Opet će oni doći na veliko natjecanje, opet će biti pritajeni favoriti i opet će izgubiti od Amerike, Islanda, Hrvatske, Norveške, svejedno, a čitav svijet će uživati u nogometu, jebo vas Napoleon, i smijati im se, jer ova igra niti bi postojala da nema njih, niti bi bila ovako zanimljiva.

-Gracias dios, por el futbol, por estas lagrimas, por esta Inglaterra – rekao bi stari, dobri Hugo Morales, a mi mu se pridružujemo.

-Hvala Ti Bože na nogometu i Engleskoj, na ovim suzama smijeha! Your boys took a hell of a beating!

Maro Marušić