Franko Torić, član Stolnoteniskog kluba Libertas Marinkolor, opet je prvak Hrvatske. Iako je četrnaestogodišnji Torić po godinama kadet, prije neki dan obranio je titulu prvaka Hrvatske u parastolnom tenisu u konkurenciji juniora do 23 godine. Vijest sasvim dovoljna da se zaputimo u sportsku dvoranu u Gospino polje kako bismo doznali koju informaciju više. Upadamo na trening stolnotenisača Libertasa u malu dvoranu i odmah šok. Po parketu poslagane krpe, jer nakon ovih višetjednih kiša slapovi se slijevaju s krova. Eto u kakvim uvjetima trenira jedan od najboljih sportskih kolektiva u gradu, višestruki prvaci Hrvatske. 

Franko je već za stolom gdje sluša upute trenera Filipa Mikulića. Sagnut u koljenima, lagane ruke i brzih pokreta, cijepa forhend spin kao da je klon Jan-Ove Waldnera. Gledajući ga tako laganog i preciznog čini nam se da bi Torić potaracao kadete ne samo na parastolnom prvenstvu, već i stolnoteniskom nadmetanju za prvaka države, pa se na trenutak mislimo jesmo li dobro shvatili vijest o prvaku. Damir Gleđ, tajnik Libertasa i Frankov dundo, pojašnjava nam situaciju skidajući nam upitnik s glave. 

-Franko ima Aspergerov sindrom. No, to ga ne priječi da bude jedan od najboljih u Hrvatskoj u konkurenciji kadetskih stolnotenisača bez ikakvih poteškoća. On se super drži u tom uzrastu, pri samom je vrhu, potpuno ravnopravan najboljim kadetima u zemlji. Uskoro ide u Zagreb na državno prvenstvo, pa ćemo vidjeti dokud će dogurati. Na prvenstvu nastupa 16 najboljih  igrača, a Franko je među njima (ne treba napominjati da je u svojoj kategoriji najbolji igrač u Dubrovniku, a ni u Dalmaciji mu nitko set ne može uzeti op.a.). I ne samo to, nego je među najboljih 16 u državi u konkurenciji mlađih juniora (do 16 godina) – pojašnjava Gleđ. 

Strašan uspjeh 

Preplavilo me divljenje. Naime, autor ovih redaka također je u osnovnoj školi trenirao stolni tenis, ali nikad u svojoj konkurenciji nije bio ni blizu najboljih u državi. Evo recimo samo jedan primjer – najbolji tadašnji kadeti i juniori, braća Juzbašić i Roko Tošić, koji su kasnije igrali upravo za Libertas, šamarali su me kao Will Smith Chrisa Rocka na dodjeli Oscara. Što hoću reći - Franko Torić je već sad, unatoč Aspergerovom sindromu, višestruko bolji igrač nego što sam ja ikad bio. 

-Aspergerov sindrom – upada sad u priču trener Joško Martinović – u nekim je situacijama ograničavajući, međutim, u drugima je prednost, njegov svojevrsni forte. On kad uđe u to i kada se potpuno fokusirano postavi ima takav nevjerojatan osjećaj za mjesto gdje poslati lopticu. U trenucima kada samouvjereno stane za stol i kad se poen otvori, smatram da u tom segmentu nema boljeg igrača u Hrvatskoj u njegovoj dobi. Tu je genijalan. Također, sjajno osjeća rotaciju loptice što je izrazito važno u stolnom tenisu. 

Franku Toriću, svi će potvrditi, sport je stubokom promijenio život. 

-Stolni tenis mu je nevjerojatno pomogao. Pitanje je kako bi se razvijao bez sporta. Ne samo da mu je strašno pomogao u motoričkom smislu, nego i svakom drugom. Ima puno prijatelja, ekipu, putuje, prošao je čitavu Hrvatsku uzduž i poprijeko, uči iz svih tih putovanja – u isti glas govore Martinović i Gleđ. 

Gleđ ga je prvi put na stolnoteniski trening doveo prije osam godina. U početku bi se samo koji put prebacila loptica, a s vremenom se ljubav Franka i rekete sve više produbljivala. Danas bude užasno tužan kada mora propustiti trening zbog više sile poput febre. Jedva smo ga nagovorili da uzme kratku stanku i da nam izjavu. 

-Sada sam na parastolnom prvenstvu igrao pet mečeva, a najteži mi je bio u polufinalu. Vodio sam 2-0 u setovima, ali me protivnik stigao na 2-2, no ipak sam u odlučujućem setu bio bolji. Inače, u stolni tenis sam se zaljubio gledajući prekrasne poene vrhunskih igrača. Sada treniram pet puta tjedno, nekada i vikendom. Nadam se da ću na predstojećem prvenstvu Hrvatske za kadete proći grupu. Kasnije ćemo vidjeti, nisam favorit – kratko nam je kazao Torić i odmah se vratio treningu. 

Treninzi djece s poteškoćama 

Libertas Marinkolor ozbiljan je klub dugi niz godina, prvak Hrvatske i natjecatelj europskih kupova, a od prošle godine punopravni je član Hrvatskog parastolnoteniskog saveza što znači da njegovi članovi sada uredno mogu nastupati na svim službenim natjecanjima pod okriljem saveza. Nedavno je zajedničkim snagama Grada Dubrovnika i Libertasa pokrenut program za stolnoteniske treninge za djecu s poteškoćama koje vodi Vanja Pamuklić, kineziolog po struci. 

-Trenutno imamo sedmero djece različite dobi, većinom su stariji od deset godina nadalje, i pretežno su to djeca iz autističnog spektra. Imamo i osobu od 23 godine. Treninzi su dvaput tjedno i svi oni imaju velike napretke. Nije samo riječ o stolnoteniskim treninzima, nego razvijamo čitavu motoriku. Inače, stolni tenis je vrlo specifičan sport koji ima dosta zahtjevnu koordinaciju ruku, nogu i cijelog tijela, pa stoga smatram da djeci s poteškoćama jako puno pomaže u svakodnevnom životu. Također, vrlo važan aspekt što se tiče stolnog tenisa je poboljšanje koncentracije koje se događa samim praćenjem loptice. Djeci iz autističnog spektra fokus je često dosta raspršen, a stolni tenis baš u tome pomaže. Tako da oni nakon nekog vremena treniranja mogu bez problema zadržati fokus petnaestak minuta. Imamo momka koji više ne ide u školu i ovi treninzi su mu najdraže što ima. Jedva čeka doći, eto kolika je važnost – ističe Pamuklić. 

Kada djeca dođu na prvi trening ne mogu otrčati niti jedan krug, a nakon nekog vremena bez problema prate zagrijavanje i mogu svladati osnovne udarce. 

-Grad Dubrovnik sada sufinancira klubove koji žele raditi s djecom s posebnim potrebama. Postoji i stručni tim (edukator-rehabilitator, psihologinja, kineziolog) koji trenerima pomažu u pedagoškim savjetima za rad s djecom s posebnim potrebama. Zna ponekad biti izazovno, nije da svaki trener zna raditi na ovaj posebni način. No kada se podvuče crta, stvari stalno idu prema naprijed – zaključuje Pamuklić. 

Sport je, zaista, jedna od najvažnijih stvari u životu. Sjajno je čuti da se iz godine u godinu razvija sport za djecu s poteškoćama. Kad bi barem sportska infrastruktura pratila čitav ovaj napredak društva.