Otac Petkovića iz Metkovića: Ja sam njegov najveći kritičar, tako mu izražavam ljubav
Bio je to vjerojatno najduži dan u životu Jakova Petkovića. Njegov sin Bruno postigao je pogodak za Hrvatsku u drami protiv Brazila. Dramaturški zaplet kakvog bi teško osmislili i najveći filmski redatelji... Jutro nakon veličanstvene izvedbe vatrenih u Kataru, Jakov je postao jedan od najtraženijih Hrvata. A čestitke su se samo redale.
- Mobitel mi se užario. Zovu me svi živi, nemam mira od zore, otkako sam ustao. Ima puno ljudi koji vole Bruna. On ima jako malo neprijatelja. Kod njega nema ništa loše, jako puno ulaže u svoje prijatelje - priča za Večernji Jakov Petković.
Noć je bila burna...
- Bila je ludnica. Popili smo koju čašicu. Jeli smo i pili u Dubravi u kvartovskom kafiću Kolak. Lijepo je bilo. Plakao sam kada je Bruno postigao pogodak. Ne bi bilo pošteno da smo izgubili, posebice kada vidite način na koji smo se vratili u utakmicu. Oduševilo me to zajedništvo i odnos cijele momčadi. Svi su se borili jedan za drugoga i kada je tako, nemate zamjerke nikome. Naravno, meni je najdraže što je Bruno zabio pogodak, no da ga je postigao i ekonom reprezentacije, nevažno je sve osim tog našeg postignuća.
- Ah, moj Bruno. Ja sam zapravo njegov najveći kritičar. Ukazujem mu. Nekad mu sugeriram i najčešće kažem: 'Sine moj, znaš u čemu si najjači. Uzmi loptu, uđi u šesnaesterac, bit će pogodak ili jedanaesterac...' Taj odnos je naš način izražavanja ljubavi.
Kako je Bruno proživljavao razdoblja kada ga se kritiziralo i sumnjalo?
- On je borac, šuti i uvijek se nada boljemu. Nikada neće odustati niti se pokoriti nepravdi. Ja sam mu kao otac uvijek pokušavao pomoći najbolje što sam znao. No, na kraju je on sve sam proživljavao i počeo se već s 12 i pol godina boriti za sebe u velikom gradu, 500 kilometara od Metkovića. On nikada ne da pričati ništa protiv bilo kojeg suigrača ili trenera. Jako cijeni Nenada Bjelicu, on mu je puno pomogao i praktički ga vratio u život.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
