Nikša Dobud: Još uvijek učim lekcije iz života
-'Jug će uvijek biti u mom srcu, a Dubrovnik je moj Grad'. Nakon ovih riječi kapetana Nikše Dobuda vrlo ćete brzo shvatiti zašto je na Badnji dan 2013. godine potpisao novi četverogodišnji ugovor. Iako se o njemu puno toga zna, pokušat ćemo ga predstaviti u nešto drukčijem svijetlu od onoga na što je naučena vaterpolska javnost. Ipak, neka ostane zabilježeno da je prvi nastup u kapici Juga zabilježio je u sezoni 2002/03. i tako će biti najmanje do 2018.
Škola?
Završio sam Turističko-ugostiteljsku školu u Dubrovniku, te sam prije dvije godine na Sveučilištu u Dubrovniku upisao Medije i kulturu društva. Ne ide mi baš onako kako bih želio, ali i nemam vremena. Nadam se da ću uspjeti jednog dana završiti fakultet. Svakako, svim mladim osobama bih preporučio obrazovanje.
Mediji i uloga medija u tvom životu?
Stalno sam u kontaktu s medijima zbog posla s kojim se bavim. Mediji nisu nužno zlo u životu, oni imaju pozitivnu ulogu u svijetu, ali puno toga zavisi kako se postave i s kojom namjerom rade. Zna se dogoditi da pobjegnu od onoga što bi trebalo predstavljati, ali uglavnom smatram da mediji predstavljaju javnost i kao takvi su OK.
Knjige?
Čitam laganija štiva, posebno na pripremama. Drago mi je pročitati knjigu koja će me opustiti, ali nemam žanr koji bi mi bio draži od drugih. Knjige su definitivno odlične za opuštanje.
Filmovi?
Slabo gledam filmove. Svaki mi počne i završi isto jer ih uglavnom prespavam.
Šipan?
To je moj otok i uvijek mi je drago tamo poć. Kad god sam na Šipanu dobro se osjećam. Jako mi je važno da tamo imam nešto svoje.
Žene?
Prije svih moja majka Maruška i djevojka Zrinka. To su dvije osobe koje su mi velika podrška. Puno mi znače u mom životu i samnom prolaze kroz sve moje padove i uspone.
Reprezentacija?
Igrati u Juga i u reprezentaciji Hrvatske je velika čast i velika obaveza. Drago mi je da sam u reprezentaciji to što jesam i da mogu predstavljati svoju zemlju u svijetu. Igrat ću dok god budem mogao. Nadam se da će se neke stvari posložiti i da ćemo nastaviti igrati kao i do sada i da ćemo donositi medalje sa svih velikih natjecanja.
Koji ti je gol u karijeri najdraži?
Puno ih je, ne mogu se odlučiti. Bolje ćeš ti znat od mene odgovorit na ovo pitanje.
Društvo i noćni izlasci?
Nije nikakva tajna da se volim družiti i da imam svoje društvo. Mi smo često na putovanjima i imamo puno obaveza, tako da slobodne trenutke volim provesti u društvu. Nemamo puno vremena, ali volim svoju ekipu. Nažalost, vremena je sve manje.
Alkohol?
Minimalno!
Jesi li naučio lekcije iz života?
Još ih uvijek učim, ali dosta sam ih i naučio.
Jesi li jednostavan čovjek ili si kompliciran kao osoba?
Ne mislim da sam kompliciran, ali neka me drugi procijene.
Što bi u karijeri promijenio?
Imao sam grijeha, i oni su sastavni dio mog života, ali sam iz njih izvukao pouke. Čak mislim da su me izgradili kao osobu.
Sportski gledano?
Uvijek sam trenirao maksimalno i davao sve od sebe. Nisam bio u Melbourneu i Pekingu i to mi je žao, ali to je bila odluka trenera i tu ne mogu ništa promijeniti. Bole me porazi u finalu Lige prvaka, ali to je samo razlog za ići dalje. Mogli smo još koji put biti prvaci Europe.
Iako imaš 28 godina osvojio si sve što se može osvojiti. Gdje nalaziš motiv za treniranje?
To ili imate ili nemate u sebi. Prve godine kad ne osvojimo trofej bit ćemo zaboravljeni i zato se svaki dan treba dokazivati. Volim pobjeđivati i osvajati, to mi je u krvi. Uostalom, radim ono što volim.
Razgovarao: Rikard Kužnin, preuzeto s http://www.jug.hr.