Njenom osnivanju prethodilo je organizirano navijanje još od osnutka kluba, dok je prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje održan 1927., a na inozemno 1936. godine. Torcida je osnovana 1950. godine uoči nogometne utakmice s Crvenom zvezdom, a pokrenuli su ju dalmatinski studenti u Zagrebu. Te je godine momčad Hajduka osvojila prvenstvo bez ijednog poraza.

Nakon utakmice u kojoj je Crvena zvezda poražena, vodstvo Hajduka je bilo sankcionirano, a djelovanje Torcide zabranjeno, kao i njeno ime. Jedan od njenih pokretača Vjenceslav Žuvela isključen je iz KPJ i osuđen na tri godine zatvora, nakon čega mu je kazna smanjena na tri mjeseca.

Unatoč zabranama, navijači su i dalje nastavljali pružati podršku Hajduku.

Prvi slučaj nasilja zabilježen je 1962. godine kad je nakon utakmice pretučen sudac Aleksandar Škorić koji je, prema mišljenju Splićana, neopravdano poništio izjednačujući gol. Sredinom 80-ih navijački huliganizam postaje sve češći.

Ime Torcida javno se počelo koristiti 1980. godine, a grupacije Torcide počinju se širiti i izvan Splita.

U godinama neposredno prije i nakon raspada Jugoslavije, navijači izražavaju nezadovoljstvo prvenstveno pjevanjem hrvatskih pjesama i zazivanjem hrvatske neovisnosti. Poznat je i prekid utakmice u Splitu protiv Partizana kad je zapaljena jugoslavenska zastava. Nakon osamostaljena Hrvatske, Torcida nije izazivala nikakve incidente kako ne bi štetila klubu, a u tom razdoblju postiže svoje najbolje uspjehe.

Na dubrovačkom području najsnažnije uporište Torcide nalazi se u Mokošici.